La comunidad (2000.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka La Comunidad

Jeste li ikada imali susjeda (ili ga još možda uvijek imate) koji vam je na neki način zagorčavao život iz dana u dan? Ja sam na žalost imao jednog takvog “susjeda iz pakla” koji je konstantno tražio priliku da se posvađa s nekime, konstantno svima išao na živce svojim nesnosnim ponašanjem te konstantno remetio javni red i mir, od rana jutra pa do kasnih, kasnih sati. Da stvar bude gore, čovjek je živio taman preko puta mene, pa smo mu moja obitelj i ja uvijek bili prvi na tapeti. Ako bi samo vidio nekoga od nas da prolazi dvorištem, to je za njega bila savršena prilika da svima redom jebava majku i derači se do iznemoglosti, ili navije cajke na najglasnije što je mogao i tako ostavi radio da svira do kasno u noć. Od policije baš i nije bilo pomoći jer su ga već znali otprije i osim zapisnika nisu mogli (ili htjeli) baš mnogo učiniti jer nije bilo povoda za to, pa ih nitko nije često niti zvao. Istini za volju lik si je volio popiti, i to puno, no to ne objašnjava njegovo idiotsko ponašanje jer je jednostavno po prirodi bio kreten, s alkoholom ili bez njega. Nekoliko puta sam se i posvađao sa njim, a jedanput je malo falilo da mu otkinem glavu. No, ubrzo sam shvatio da prepucavanje s njim baš i nema smisla te da ga je nabolje staviti na ignore, jer to ga je više “boljelo” nego uvrede izgovorene na njegov račun. Uglavnom, da skratim priču, godine su prošle a on ostario i umro, te sada cijela ulica živi u miru i tišini već punih 10 godina.

Znam da se vjerojatno mnogi od vas sada pitaju zašto sam vas uopće zagnjavio svojom osobnom pričom o susjedu iz pakla i koja je poanta te priče. E pa, činjenica je da taj moj susjed, zajeban kakav je bio, ipak nije bio ni do koljena susjedima s kojima će se suočiti glavna junakinja španjolske crno-humorne misteriozne krimi triler komedije (s elementima horrora) La comunidad redatelja i ko-scenarista Álexa de la Iglesije. Naime, dok je taj moj susjed po prirodi bio tek kukavica koja je jaka na riječima ali nema muda da napravi nešto više od toga, susjedi iz filma La comunidad se ne libe oduzeti i ljudski život ako treba! Doduše, oni za to imaju 300 milijuna razloga!

Ali prije nego što se bacim na malo detaljniju analizu današnje preporuke, evo riječ ili dvije o samom redatelju. Álex de la Iglesia je zasigurno poznato ime onim malo upućenijim filmofilima, te vjerujem da su mnogi upoznati s njegovim opusom, uključujući i film koji vam nudim kao današnju preporuku. Pa ipak, postoje i oni koji za dotičnoga možda nikada nisu čuli. Ili su pak čuli za njega i pogledali neki od njegovih filmova, no onda su negdje usput su zaboravili njegovo ime. U svakom slučaju, Álex de la Iglesia je španjolski filmaš prepoznatljiv po tome što obično snima uvrnute crno-humorne filmove o jednako uvrnutim likovima, te često kombinira groteskne i vrlo mračne elemente, kao što su smrt i ubojstvo. Dva najpoznatija naslova u karijeru su mu zasigurno Perdita Durango i The Day of the Beast, ali ima tu još nekoliko naslova vrijednih spomena te je vrlo vjerojatno da će se neki od njih naći u ovoj rubrici narednih mjeseci/godina.

Ali vratimo se mi na današnju preporuku. La comunidad je priča o Juliji, 40-godišnjakinji koja sanja o boljem životu. No, njezina stvarnost je sve samo ne bajna jer Julia radi kao trgovac nekretninama i nije baš uspješna u tom poslu. Među nekretninama koje mora prodati se nađe i iznenađujuće lijepo namješten stan u centru Madrida. Juliji se svidi taj stan jer je čista suprotnost njezinom siromašnom hladnom domu, te se odluči malo zadržati u njemu i zabaviti sa svojim suprugom zbog čega susjedi pomisle da je ona nova stanarka u zgradi. Sljedećeg dana tijekom pokazivanja stana potencijalnim kupcima primijeti da se iz pukotine na stropu spavaće sobe šire žohari i kaplje voda, zbog čega jedan od potencijalnih kupaca pozove vatrogasce. Vatrogasci teškom mukom uspiju provaliti u stan iznad te tamo otkriju leš starca i hrpu, hrpu smeća. Igrom slučajnosti Julia u tom stanu pronađe sakrivene novce, točnije čak 300 milijuna pezeta koji naravno odluči zadržati. Ali susjedi ubrzo postanu sumnjičavi, tim više jer se ubrzo ispostavi da susjedi znaju za taj novac te da već dugi niz godina čekaju da ga se napokon dokopaju i da su spremni učiniti sve što je potrebno kako bi ga se dočepali. Julia sada mora dokučiti kako da iz cijele situacije uopće izvuče živu glavu i novac kojega se ne želi odreći.

La comunidad je napeta, dinamična i zabavna vožnja od prve do zadnje minute koja se bavi onom najmračnijom stranom ljudske prirode – pohlepom. A nitko u ovom filmu nije imun na pohlepu, krenuvši od glavne junakinje koja u svojoj suštini nije ništa bolja nego susjedi koji je žele smaknuti, jer svi oni žele samo jednu stvar – novac koji bi im kao trebao donijeti sreću u životu. No, prije nego što itko od njih dođe do sreće, morat će svi skupa proći kroz patnju. Álex de la Iglesia publiku postepeno uvodi u priču u prvoj polovici filma koja funkcionira kao misteriozni napeti triler, miješajući nelagodnu tenziju, suspens i crni humor i tako gradeći neugodnu atmosferu. A onda u drugoj polovici ubacuje u višu brzinu, razotkrije sve karte i sve motive, ali tada započinje dinamična igra miša i mačke prepuna laži, prijevara, apsurdnih situacija i opasnosti. Oni malo potkovaniji filmofili će u ovom uratku pronaći i nekoliko referenci na druge filmove. Primjerice na Hitchcockov Rear Window, Polanskove Stanara i Rosemarynu bebu, pa čak i Matrix. A negdje usput će se naći i Darth Vader koji će “popit” batine. A nekome bi možda zbog elfmanovskog soudtracka za kojega je zaslužan Roque Baños možda mogao na pamet pasti i filmski izričaj Tima Burtona. Pa pak unatoč referencama na druge filmove La comunidad u konačnici djeluje svježe i originalno te ima neku svoju kvalitetu zbog čega film uživa dosta dobar status među gledateljima i kritičarima.

La comunidad je u španjolskoj bio solidan hit, a igrao je čak i u našim kinima tamo početkom 2000-ih, dok su domaći distributeri u kinima prikazivali i neke druge naslove sem holivudskih blockbustera. Film se također našao na programu mnogobrojnih filmskih festivala (npr. Palm Springs International Film Festival, Mar del Plata Film Festival, Philadelphia International Film Festival itd.), te je osvojio 20-ak nagrada (između ostaloga i tri Goye). Među njima su se našle i one za najbolji film, najbolju režiju, najbolju glumicu, najbolje specijalne efekte te scenarij. Trailer je tu pa ga škicnite prije nego što se odlučite pogledati film, a ja vam još samo mogu poželjeti da u istome i uživate!

Trailer:

Fotke:

4
2
5
6

Leave a Reply

Your email address will not be published.