Grabbers (2012.)

Piše: Ivica Pustički

Naš kolega Ivica Pustički, iskusni bloger, poznati amaterski filmaš i prije svega veliki filmofil, svake će nedjelje pod svjetla reflektora dovući po jedan manje poznati film nepravedno zanemaren od većine publike. “Ovi filmovi sami su za sebe preporuka, a ne moje osobno mišljenje”, skromno je naglasio autor bloga Filmova s ruba. Radilo se o niskobudžetnim američkim filmovima ili možda filmovima drugih kinematografija tradicionalno zapostavljenih na ovim prostorima, Ivica će pokazati da se vrijedni filmovi mogu pronaći tisućama kilometara daleko od ograničenih hrvatskih kino dvorana.

preporuka. Grabbers

Pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća bile su iznimno plodonosno razdoblje za mnogobrojne niskobudžetne B horror i SF naslove o raznoraznim (divovskim) čudovištima. Takozvani Creature Features filmovi. Bilo je tu svega i svačega – divovskih mrava (Them!), divovskih paukova (TarantulaEarth vs the Spider, ), raznoraznih morskih čudovišta (Creature from the Black LagoonIt Came from Beneath the SeaAttack of the Crab MonstersRevenge of the CreatureBehemoth the Sea MonsterMonster from the Ocean FloorCreature from the Haunted Sea) te drugih čudovišta raznih oblika i boja (20 Million Miles to EarthIt Came from Outer SpaceAttack of the 50 Foot WomanThe Trollenberg TerrorThe Beast from 20,000 FathomsMonster from Green HellThe Monster That Challenged the World itd.). A tu je naravno i neizbježan serijal od Godzilli.
Neki od tih naslova danas uživaju status kultnih filmova, dok se većina (s pravom) jednostavno tretira kao trash B zabava. Sličnih niskobudžetnih B naslova o čudovišnim nemanima ima i dan-danas. U biti svi ovi jeftini trashevi o divovskim morskim psima i raznoraznim mutiranim čudovištima (npr. SharktopusMega PiranhaBig Ass SpiderPiranhaconda, itd.) koji se danas masovno snimaju ekvivalent su monster filmovima iz 50-ih, 60-ih i 70-ih godina. Ali razlika je ta što je većina tih filmova naprosto ne gledljiva, i nemaju šarm koji krasi te stare naslove. Ali s vremena na vrijeme pojedini današnji filmaši vole se prisjetiti tih starih vremena i tih starih B filmova tako što im odaju počast svojim uradcima. Primjerice, Ellory Elkayem svojim filmom Eight Legged FreaksKyle Rankin svojim filmom Infestation, ili pak R.W. Goodwin sa svojim Alien Trespass.

A toj skupini može se pridružiti i britanski filmaš Jon Wright s niskobudžetnom britansko-irskom SF horror komedijom Grabbers koja ne samo da odaje počast B žanru 50-ih (i sličnim filmovima Rogera Cormana), već i nudi jedan, usudio bih se reći, pomalo originalni zaplet. Radnja Grabbersa smještena je na obalu Otoka Erin, gdje se nalazi maleno uspavano ribarsko mjesto u kojem se ne događa baš mnogo toga zanimljivog. Naši glavni junaci lokalni se policajac O’Shea, koji vrijeme krati uz bocu iako ne želi otvoreno priznati da ima problema s alkoholom (kao i većina lokalnog stanovništva), te mlada policajka Lisa Nolan, koja je tek nedavno stigla na otok gdje se dosađuje od muke. Njih dvoje se s početka nikako ne slažu, ali kada se na otoku počnu događati čudne stvari (nestanak ribara, mrtvi nasukani kit na obali, te pronalazak čudnog bića u moru), dvojac će udružiti snage zajedno s lokalnim liječnikom Adamom Smithom kako bi razotkrili o čemu se tu točno radi. A njihovo otkriće bit će šokantno – naime, otokom hara divovsko, krvožedno izvanzemaljsko biće s pipcima koje ima namjeru pobiti sve stanovnike otoka. Ali trojka će ubrzo shvatiti da im je jedina nada za spas to da budu stalno pijani jer biće ne podnosi alkohol u krvi!

Već ovako na “papiru” zaplet filma zvuči krajnje apsurdno i blesavo, ali istovremeno zanimljivo te zabavno. Alkohol i pijanstvo kao oružje u borbi protiv čudovišta!? Kada ste zadnji puta vidjeli nešto takvo na filmu? Ja osobno, moram priznati, nikad. I zaista, Grabbers je lagana, nepretenciozna B horror komedija bez ikakvih težnji ka nečem ozbiljnijem, ali koja nudi sve ono što se očekuje od nje, zabavnu vožnju od prve do zadnje minute i mnogo pijanih Iraca. Likovi su dovoljno simpatični i lakomisleni da vam se zavuku pod kožu, a omjer komedije i horrora taman je izbalansiran u dobroj mjeri da sve skupa funkcionira kao cjelina. Pijanstvo i Irci često se vežu jedno uz drugo, a taj stereotip ovdje savršeno funkcionira kao glavni pokretač humora kroz cijeli film. I srećom, film ne traje dugo (nekih 90-ak minuta), pa se taj vic o pijanstvu ne stigne istrošiti.

Grabbers je premijerno prikazan 2012. na Sundance Film Festivalu, a zatim i na Edinburgh Film Festivalu, Karlovy Vary Film Festivalu, Berlin Fantasy Filmfestu, Film4 FrightFestu te još 10-ak drugih. Glavna glumica Ruth Bradley osvojila je nagradu za najbolju gumicu na dodjeli Irish Film and Television Awards, a nekoliko nagrada po raznim festivalima pokupio je i redatelj Jon Wright. Generalno mišljenje publike o Grabbersima je pozitivno, a isto vrijedi i za kritiku.

Bilo kako bilo, Grabbers je film koji vas vjerojatno neće raspametiti ili ostaviti neki dugotrajniji učinak. To je “jednokratan”, ali zabavan film koji se gleda s lakoćom. Pa ako volite ovakvu vrstu filmova, onda bi ovo trebao biti pravi naslov za vas. U svakom slučaju prije nego što se odlučite zanimaju li vas Grabbersi, bacite oko na trailer ispod. Ako vaš odgovor bude pozitivan, onda preporučam da si nabavite i nekoliko limenki piva jer ne možete pogriješiti s tim izborom. Uživajte u filmu!

Trailer:

Fotke:

1
1ryan
2
2benedict

Leave a Reply

Your email address will not be published.