‘Zodiac’: Istina, mit i David Fincher

Piše: Igor Kraljić

Zodiac film

Priča o serijskom ubojici Zodiacu počela je daleke 1968. u okolici San Francisca ubojstvom dvoje tinejdžera. Vijest o ubojstvu mladog para bila bi jako uobičajena da se oko pola godine kasnije, 4. srpnja 1969., nije povezala s još jednim ubojstvom nakon kojeg si je ubojica čak dao i ime te stvorio mit koji traje i danas. Nakon toga uslijedila su još dva zabilježena napada. Zodiacova glavna karakteristika bila je da sam prijavljuje svoja ubojstva, bilo to telefonski ili slanjem pisama tadašnjim lokalnim novinama, potvrđujući vjerodostojnost svojih iskaza mnogim detaljima koje bi samo ubojica mogao znati ili slanjem predmeta s mjesta ubojstva. I cijela ova priča nekako ne bi bila toliko zanimljiva da je ubojica ikad pronađen i demistificiran jer bi vrlo vjerojatno shvatili da smo pronašli osobu nedostojnu Zodiacove reputacije. Uobičajen je fenomen u društvu glorifikacija serijskih ubojica i fascinacija popraćena mnogobrojnim analizama tih devijantnih članova društva koji su nam tako bliski, a opet neshvatljivi zbog nedostatka vidljivog motiva za ubijanje. Zodiacova priča velika je ne samo zbog ubojstava, već i očitog utjecaja na cijelu zajednicu i tadašnji duh vremena. Godinama je sijao teror među ljudima, digao na noge cijelu policiju, manipulirao novinarima, a nitko mu nije došao ni blizu. Bio je središte teatra koji je sam podigao, strašna priča među djecom, silueta u mraku, sveprisutna sila danju i noću.

Naravno, gdje imamo negativca, imamo i heroja, ili više njih. U slučaj Zodiaca brzo se uplelo mnoštvo aktera iz svih sfera društva. Novinarima je bio neodoljiv, policiji je ispunio svaku svrhu, a običnom puku mogao je biti razonoda ili fanatizam i opsesija kao u slučaju Roberta Graysmitha, crtača zaposlenog u San Francisco Chronicleu. Te novine imale su tada veliku ulogu kao jedan od posrednika između Zodiaca i ostatka svijeta objavljivanjem Zodiacovih pisama. Robert Graysmith bio je tek pijun jer nije djelovao kao predstavnik ijednog formalnog tijela upletenog u  slučaj. Istraživao je i dolazio do informacija na svoju ruku. Skoro dvadeset godina od početka slučaja, 1986. je odlučio sve sakupljene informacije povezati u jednu cjelinu i izdati knjigu koja će baciti novo svjetlo na Zodiaca. Knjiga jasnog naslova Zodiac prodala se u više od četiri milijuna primjeraka, a 2002. došao je i nastavak iz Robertova pera, nazvan Zodiac Unmasked. Upravo te dvije knjige bile su baza Jamesu Vanderbiltu kad se primio pisanja filmskog scenarija o Zodiacu. Nekoliko godina kasnije David Fincher je ušao u projekt i ostalo je povijest. Studio je objasnio izbor Finchera navođenjem njegova ranijeg filma Se7en, koji se također bavi tematikom serijskog ubojice, iako je i sam Fincher kasnije rekao da ta dva filma nemaju puno drugih zajedničkih točaka te da je pristup Zodiacu bio potpuno drugačiji. Naime, umjesto da se fokusirao na policijsku istragu, ušao je u taj svijet iz pomalo drugačije, novinarske perspektive. Tako je uspostavio Roberta Graysmitha kao glavnog lika filma (utjelovio ga je Jake Gyllenhaal), a policiju kao sporedno tijelo.

graysmith 12
Robert Graysmith i Jake Gyllenhaal

U predprodukciji filma čak 18 mjeseci utrošeno je na istraživanje priče o Zodiacu kroz intervjue sa stvarnim akterima događaja, sakupljanje policijskih izvještaja, novinskih članaka i gotovo bilo kakvih drugih informacija. Nažalost, vrijeme je učinilo svoje i većina upletenih ljudi nije bila živa da posvjedoči o svojoj ulozi i strani priče. Među njima je bio i Paul Avery, jedan od glavnih protagonista Fincherova filma, u kojem ga tumači Robert Downey Jr. No, među živima je bio policijski inspektor Dave Toschi, gotovo ključna figura slučaja s ove strane zakona. Dovoljno o njegovoj reputaciji govori činjenica da je Steve McQueen za svog lika u Bullitu kopirao Toschijev način nošenja pištolja u futroli smještenoj ispod ramena da bi se brže došlo do pištolja. Dave Toschi bio je i glavni savjetnik Fincheru tijekom snimanja filma. Mark Ruffalo, koji u filmu glumi dotičnog, rekao je da je nevjerojatno koliko dobro se Toschi sjećao svih detalja slučaja nakon skoro četiri desetljeća.

No, koliko god se Fincher potrudio slučaj prikazati onakvim kakav je zaista bio, film je na testu istinitosti ipak pao. Naravno, kad bilo kakva istinita priča uđe u Hollywood, gotovo je postalo pravilo da će izaći iz njega u nekoj drugoj verziji. Na jednom se detalju ipak vidi da je Fincher pokušao očuvati integritet Zodiacove sage: iz scenarija je izbacio cijelo njegovo prvo ubojstvo iz vrlo jednostavnog razloga. Nije imao nijednog svjedoka ni aktera s poprišta tog zločina. Ubijeni u ovom slučaju bili su Betty Lou Jensen i David Faraday. Mladi je par te kobne noći 20. prosinca 1968. parkirao auto pokraj ceste, usred ničega, i stvorio savršenu priliku Zodiacu da otpočne svoj pohod. Mjesto zločina bilo je slabo istraženo zbog nekompetentnosti policije i većina dokaza uništena pa je kasnije ovaj slučaj imao vrlo malu ulogu u profiliranju ubojice, osim što je pomogao uspostaviti način ubijanja i filtriranje mogućih žrtava. Naime, od četiri službena Zodiacova napada, tri su bila na mlade parove. Zodiac se nakon ovog ubojstva nije oglasio sve do ljeta sljedeće godine. Jedna često spominjana zanimljivost iz ovoga napada je da su u Faradayjevoj ruci našli prsten s pečatom grba škole koju je pohađao, prsten koji je čak i nakon smrti čvrsto držao u šaci, što je sugeriralo da se Zodiac približio žrtvama tako da ih je tražio da mu daju svoje vrijednosti. Druga, nategnuta ali puno zanimljivija, teorija je da je David Faraday prstenom htio reći da je ubojica netko iz njegove škole.

Lake_Berryessa_Car_door_at_crime_scene

Zodiacova poruka na vratima auta nakon napada na jezeru

4. srpnja 1969., na američki Dan neovisnosti, Zodiac je napao drugi put. Napadnuti su bili Darlene Ferrin i Michael Mageau, ponovno mladi par koji je parkirao auto na zabačenom području. Ovim napadom zapravo je započeo mit o Zodiacu jer se nakon njega sam predstavio javnosti, ali ostao je i jedan svjedok koji je mogao pomoći u građenju ove legende. Naime, Michael Mageau bio je jako nepouzdan svjedok jer je više puta mijenjao svoje iskaze i time zbunio istražitelje. Fincher je i s njim pričao, ali jedino što je dobio još je jedna različita verzija događaja iz te noći. No, jedna stvar puno je govorila o Zodiacu. Šteta načinjena muškarcu bila je nemjerljiva s onom počinjenom ženi. U Darlene je pucao više puta i posvetio joj se prvoj, a Michaela tretirao kao kolateralnu žrtvu. Nakon toga zaustavio se kod telefonske govornice, prijavio ubojstvo te se predstavio i kao ubojica dvije žrtve prije osam mjeseci. Mjesec dana kasnije poslao je trima novinskim redakcijama šifru načinjenu od simbola, svakoj redakciji po jedan dio trodijelne šifre. Tamo se predstavio kao Zodiac, utvrdio sebe kao počinitelja dva prošla napada i najavio nastavak svog pohoda. Fincherov film započinje upravo ovim događajima i likove Paula Averyja i Roberta Graysmitha predstavlja u trenutku kada jedan dio šifre dođe u San Francisco Chronicle, gdje obojica rade.

avery 12

Paul Avery i Robert Downey, Jr.

Paul Avery i Robert Graysmith praktički od tog trenutka postaju glavni likovi filma i sudbina im se isprepliće u svakoj važnijoj točki njegove radnje. Baš je njihov odnos najčešća tema rasprave na internetu jer dotična dvojica u stvarnosti navodno nisu prozborili ni riječi među sobom sve dok se Graysmith nije odlučio početi prikupljati podatke za knjigu. Legenda kaže da je Paul Avery zapravo mrzio Graysmithov rad i da se nisu slagali oko mnogih aspekata slučaja. Ipak, za jedan filmski svijet gotovo je neophodno spojiti glavne likove i skuhati ih u istom loncu. Pitanje je kako bi Fincherov Zodiac dramaturški ispao da se film razdvojio u radnji i likovima. Vjerojatno bismo dobili puno hladniji film, više nalik dokumentarnom nego igranom svijetu, tako da u tom pogledu Fincheru možemo dati opravdanje za nedosljednost u rekonstrukciji stvarnih događaja.

Nedugo zatim Zodiac se ponovno pojavljuje i opet napada mladi par: 27. rujna 1969. Bryan Hartnell i Cecelia Shepard u popodnevnim satima provodili su vrijeme na obali jezera kada im je pristupila figura maskirana lica, zavezala im ruke i noge te ih izbola nožem. Opet je više pažnje posvećeno ženi. Ne samo da je muškarac uspio preživjeti, već je desetljećima kasnije Fincheru pomogao vjerno rekonstruirati napad na jezeru toga popodneva.

Lake_Berryessa_Suspect_Sketch_in_costume

Policijska skica Zodiaca nakon napada na jezeru

Zadnju službenu kalvariju Zodiac je priredio vozaču taksija, Paulu Stineu, 11. listopada 1969., nakon što su novine počele naveliko pisati o jasnom uzorku žrtava jer je svaki prijašnji napad bio na mladi par. Ubojstvom jednog običnog vozača taksija Zodiac je napravio zaokret i pokazao da može ubiti bilo koga. U tom trenutku on postaje najgora noćna mora San Francisca i okolice te poprima obličje ultimativnog zla, u čemu najveću ulogu igraju mediji. Također, u slučaj ulazi legendarni inspektor Dave Toschi, koji na sebe preuzima nezahvalnu ulogu spasitelja od te nevidljive prijetnje. Toschi je bio gotovo stalan savjetnik na filmskoj inačici i uvelike utjecao na Fincherovu viziju priče o Zodiacu. Još jedan bitan, ali neistinit dramaturški element u filmu bio je spajanje Graysmitha i Toschija u jako dramatičan odnos koji je u filmu bio jedan od glavnih pokretača radnje. Prava je istina da Toschi nikada tijekom istrage nije ozbiljno shvaćao Graysmitha.

paul stine taksist

Fotografija ubijenog taksista Paula Stinea

Nakon zadnjeg ubojstva, Zodiac se umirovio, ali ne i nestao u potpunosti. Tijekom godina njegova su pisma i dalje stizala na različite adrese, uglavnom novinarskih redakcija. Sva navedena ubojstva u filmu ispucana su u prvih dvadesetak minuta (gotovo trosatnog) filma kao uvod u ono što se događalo nakon. Film tada mijenja ton i prelazi iz Zodiacova hladnog svijeta u hektični svijet birokracije, zapravo se približavajući više nama. Stvarnost je u ovom slučaju sama ispisala savršenu filmsku priču koju bi bio grijeh mijenjati. Kaos koji se nastavio nakon Zodiacove vladavine savršen je prikaz svih ljudskih slabosti.

Paul_Stine_Zodiac_envelope

Specifično za Zodiacov slučaj jest da je sva ubojstva počinio u različitim teritorijalnim jedinicama koje su svaka za sebe obrađivale pojedini napad. Nevjerojatno je da nijedna policijska uprava nije htjela surađivati s onom drugom te se čak događalo i da taje informacije jedni od drugih. Fincher je odlično prikazao smušenost i međusobnu zavadu policijskih snaga te nevjericu kada su svi skupa shvatili kakve greške rade.

Istraga koja je uslijedila iznjedrila je nekoliko tisuća osumnjičenih, ali sve se svelo na jednog glavnog sumnjivca, Arthura Leigha Allena. Čak je i sam Fincher njega prihvatio kao vjerojatnog ubojicu sugerirajući kroz filmsku istragu prividno neoborive dokaze protiv njega da bi sve kulminiralo scenom u kojoj ga preživjeli Michael Mageau identificira kao Zodiaca na temelju fotografije. Istina je u ovom slučaju puno kompliciranija od filmske priče. Naime, Arthur Leigh Allen je u međuvremenu gotovo u potpunosti izanaliziran i istražen od strane internetskih fanatika pa je slijedom toga sumnja u njega gotovo u potpunosti izblijedjela. Ipak, u svrhu zaokruženosti Fincherove priče, mora se priznati da je potpuno legitiman redateljev izbor da izdvoji jednog sumnjivca i pokuša Zodiacu dati identitet.

arthur leigh allen zodiac film

John Carroll Lynch kao glavni osumnjičeni Arthur Leigh Allen

Još je bolje Fincher prikazao tragične sudbine glavnih aktera. U filmu Graysmithova uloga prestaje u trenutku kada ga se etablira kao glavnog istražitelja slučaja koji je pospajao sve konce, a u stvarnosti Robert Graysmith do danas nije prestao istraživati slučaj te dalje stoji iza svega napisanog u dvije knjige po kojima je nastao film, iako ga se u užim krugovima zajednice koja se studiozno bavi slučajem više ne doživljava ozbiljno. No, nesumnjivo je baš on jedan od najzaslužnijih za oživljavanje priče o Zodiacu detaljnim istraživanjem slučaja. Serijskog ubojicu krivi i za svoj propali brak.

Paul Avery nije mogao dobiti boljeg filmskog pandana od Downeyja Jr.-a, koji je sam prošao kroz pakao Averyjevih najvećih poroka, alkohola i droge. Avery je kao policijski reporter San Francisco Chroniclea bio jako upleten u Zodiacov slučaj i njegova priča dostojno je prenesena u filmsku verziju. Avery se kasnije tijekom života konstantno pokušavao distancirati od slučaja, a tragično je preminuo od bolesti sedam godina prije snimanja filma pa je nažalost time njegov lik vjerojatno najviše izgubio na autentičnosti.

mark ruffalo i dave toschi

Mark Ruffalo i David Toschi

David Toschi, u izvedbi Marka Ruffala, vjerojatno je najfilmskiji lik Fincherova univerzuma. Njegov osjećaj za pravdu, nezaustavljiva ambicija i nedodirljivi integritet čine ga gotovo stereotipnim junakom u borbi protiv Zodiaca. On je svoju ulogu u istrazi davno završio, a pravog Toschija najbolje opisuje jedan mali isječak intervjua koji potječe iz 1970-ih, gdje se vozi u autu s reporterom te hladnokrvno i samouvjereno obećaje da će uloviti ubojicu. Pomalo je to romantičan kadar s obzirom da smo Zodiacu danas jednako daleko koliko i tog dana.

Zodiac se na kratko vrijeme igrao boga i ostavio dugoročne posljedice na američku kulturu koja je u to vijetnamsko ratno vrijeme doživljavala jedan svojevrsni fenomen gomilanja serijskih ubojica. Na mikrorazini, Zodiac je ostavio puno veće posljedice na ljude koji su pretvorili njegov slučaj u opsesiju i posvetili mu život. Film je sudbine glavnih junaka ispratio relativno točno i na neki im način odao počast za sve što su uložili i žrtvovali. No, u stvarnosti je broj Zodiacovih indirektnih žrtava puno veći. Nebrojene su glasine koje i danas okružuju slučaj te mu daju dodatnu mistiku koja zaokuplja umove svih zainteresiranih, a vjerojatno će isti efekt imati i na nadolazeće generacije. Nekako se uvijek uz snimanje filmova o nečijoj patnji povlače i ona moralna pitanja o gledateljevoj potrebi i znatiželji da gleda takvo što. (Nenamjerna) glorifikacija zločina kroz filmsku rekonstrukciju morbidan je, ali i prirodan način da čovjek zadovolji svoje voajerske potrebe i iz sigurnosti promatra nešto što ga najviše fascinira i plaši u isto vrijeme. David Fincher svojim je filmom obogatio legendu o Zodiacu i možda nam dao dosad najbolji prozor u jako zamagljen dio povijesti. Čak i uz sve greške i probleme s (ne)istinom u paraleli stvarnosti i filma Fincheru je teško išta zamjeriti.

A Zodiac… možda je i bolje da nikada ne saznamo tko stoji iza tog imena.

————————

Galerija fotografija iz Fincherova Zodiaca:

Leave a Reply

Your email address will not be published.