Jedna vožnja u Scorsesejevom taksiju

Piše: Sven Mikulec

“Other college kids had to vandalize government buildings. All we had to do to rebel was go to the movies.” – Paul Schrader

2

Svojim petim filmom po redu, Scorsese je 1976. godine potvrdio svoje zasluženo mjesto među najkvalitetnijim američkim redateljima onoga vremena. Taksist nije samo pobjednik Cannesa, on nije samo film koji je zaradio četiri Akademijine nominacije, on nije samo uvod u briljantnu karijeru Roberta De Nira ili Jodie Foster. Taksist je sve od navedenog, i nimalo ne začuđuje što je Scorsesejeva priča o Travisu Bickleu ušla na valjda svaku relevantniju listu najboljih filmova ikad snimljenih.

U ovotjednim Kutijama, uvijek pouzdana Cinephilia & Beyond i naša malenkost donosimo vam nekoliko prilično interesantnih stvari na koje bi svaki ljubitelj filma – ne samo ovog, već i općenito – trebao skrenuti pozornost. Ambiciozni wannabe scenaristi ili štovatelji kvalitetnog filmskog pisanja, škicnite originalni scenarij Paula Schradera (Razjareni bik, Američki žigolo). Možda nakon nekog vremena shvatite da ne možete skrenuti pogled. Schrader je u vrijeme nastanka scenarija imao svega 26 godina, i o iskustvu pisanja raspričao se u odličnom intervjuu objavljenom u sklopu Martin Scorsese – A Journey.

0Taxi Driver was as much a product of luck and timing as everything else – three sensibilities together at the right time, doing the right thing. It was still a low-budget, long-shot movie, but that’s how it got made. At one point we could have got the film financed with Jeff Bridges in the lead, but we elected to hold out and wait until we could finance it with De Niro. Bob was so determined to get the character of Travis down, he drove a cab for a couple of weeks.

Definitivno vrijedan pažnje je i audio komentar autorskog dvojca Scorsese-Schrader. Fanovi filma, ne propustite:

Malo fotki sa seta:

3
4
5
6

Leave a Reply

Your email address will not be published.