Žica (The Wire)

Piše: Franjo Janeš

Žica (The Wire, SAD, 2002. – 2008.)

Autor: David Simon

Glume: Dominic West, Wendell Pierce, Lance Reddick, Sonja Sohn, Clarke Peters, Deirdre Lovejoy, Seth Gilliam (i mnogi drugi)

Trajanje: 60 epizoda (po ca. 60 minuta)

 

You come at the king, you best not miss.

Nisam osobiti ljubitelj serija, pogotovo onih u kojima epizode ne stoje same, nego se radnja teli, satima razvlači poput žvake koja nije valjala ni kad ste je stavili u usta. Kod Žice se, k tome, radi o seriji s kultnim statusom, nečem što izaziva masovno oduševljenje. Krajnje skeptičan, pogledao sam prvu epizodu. I ostao hladan. Zašto se ništa ne događa? Zašto je glavni lik totalni kreten? Zašto moram imati titlove da bih pohvatao što likovi govore? Zašto ih svejedno ne razumijem? Zašto su si autori tako samodopadno cool? Mislim da ću odustati. Ajde dobro, odradit ću još jednu epizodu da ne bi bilo da joj nisam dao šansu. Hm. Okej je to, ali nije senzacionalno. Ajmo još treću pa doviđenja. Oko četvrte već su se pojavili simptomi ovisnosti. Do kraja sezone bio sam kao oronuli junkie Bubbles. I evo me sada, nakon svih pet faza, u pokušaju da fenomen o kojem bi se moglo napisati nekoliko doktorata svedem na jedan kraći tekst. Ako me The Wire ičemu naučio (osim da se kriminalom treba baviti na najvišoj razini ili nikako), to je da u važnim stvarima valja biti strpljiv, slagati komadić po komadić, ili u ovom slučaju, riječ po riječ.

Get on with it, motherfucker.

Razjasnimo odmah što Žica nije. The Wire nije policijska serija (kao Odjel za umorstva ili CSI), nije čak ni krimić iako se radnja vrti oko nadmudrivanja policije i kriminalaca. Nema tu adrenalinskih jurnjava, eksplozija i razuzdanih pucačina (lažem – zalomi se i to, ali fino dozirano i uvijek u službi priče), nema čak ni glazbe za stvaranje atmosfere. Umjesto na ultimate fight ili dinamičnu košarkašku utakmicu, The Wire više podsjeća na partiju šaha. Iako vrlo realistično prikazuje pravi policijski rad (papirologiju, buljenje u ekrane, čačkanje po arhivima, fotkanje sumnjivaca, nezdravu prehranu…), ovo je prije svega drama koja secira suvremeno američko društvo i njegove disfunkcionalne institucije, odnosno poguban utjecaj koji imaju na pojedinačne sudbine. Pod institucije spadaju i kriminalne organizacije jer i one funkcioniraju po pravilima američkog načina života. Na ulicama Baltimorea tako nam se servira Amerika u malom, njezina manje fotogenična strana kojoj se ipak pristupa s određenom dozom topline i empatije. Prva sezona uvodi gledatelja u svijet borbe protiv visoko rangiranih dilera/ubojica, i to putem prisluškivanja telefona. Druga sezona proširuje područje borbe na trgovinu ljudima, šverc i propadanje urbane radničke klase. U trećoj, osim u kriminalni milje i njegova previranja, dobivamo uvid i u političku scenu (jednako kriminalnu). Četvrta se fokusira na probleme školskog sustava i nedostatak perspektive za djecu nižih slojeva, a peta na ulogu medija. Većina motiva primjenjiva je i na naše podneblje (deindustrijalizacija, razgranati pipci korupcije i krupnog kapitala, gašenje industrije i generacije koje su izgubljene prije nego su naučile čitati). Dakle, u pitanju je nešto ambiciozno i slojevito. Znači li to da je dosadno? Fuck no! Ipak, činjenica je da serija ima poseban ritam koji traži navikavanje. Cijela sezona zapravo je jedna velika epizoda s klimaksom do kojeg se treba strpjeti desetak sati. Autor David Simon često naglašava kako je Žica strukturirana kao roman. Kao što se kod velikih romana u uvodnim poglavljima ne događa mnogo, i ovdje treba vremena da se stvari zahuktaju. Štoviše, od gledatelja se traži mentalni napor da pohvata imena svih tih silnih likova i njihove međusobne veze. Umjesto da ulaze u kompromise kako bi podigli gledanost, autori od gledatelja zahtijevaju da se prilagodi. Znači, ako vas The Wire nakon prve 3 ili 4 epizode ne uvuče u svoj specifičan svijet, pogledajte još jednu.

Carver: You can’t even think of calling this shit a war.

Herc: Why not?

Carver: Wars end.

Budući da ovo nije krimić, možete zaboraviti uobičajena pravila. Nema nikakve garancije da će svaki zlikovac dobiti što mislite da zaslužuje (ovo zlikovac je uvjetno rečeno jer stvari nisu jednostavne, a i toliko je zanimljivih likova da se često navija u oprečnim smjerovima), kao što nema nikakve garancije da će vaš omiljeni lik doživjeti petu sezonu (pod uvjetom da od njih pedesetak imate samo jednog omiljenog). Za sve što izgleda kao happy end dolazi bar jedna gorka pilula. Koliko god me oduševljavala, Žica me uvijek iznova uspijevala raspizditi, što pokazuje koliko se duboko može uvući pod kožu. Jer ovo je u principu grčka tragedija sa svim ključnim motivima: sukobom, izdajom, osvetom, žrtvom, sudbonosnim slučajnostima, ponekim iskupljenjem. Ima čak i Grke. Umjesto bogova o sudbinama odlučuju institucije, jednako moćne i neumoljive.

The game’s out there and it’s play or get played.

A kako sve to počinje? Nestašni Jimmy McNulty (Dominic West) s Odjela za umorstva koristi osobno poznanstvo sa sucem da ishodi nalog za praćenjem i prisluškivanjem ljudi koji rade za Avona Barksdalea (Wood Harris), jednog od vodećih ljudi baltimoreske narko-scene. Policijske vrhuške, predane samo vlastitim karijerama i lancu zapovijedanja, poručniku Danielsu (Lance Reddick) reda radi povjeravaju odred koji sadrži dvojicu beskorisnih dinosaura pred penzijom i Rolanda Pryzbylewskog (Jim True-Frost), koji sa svojom nesposobnošću predstavlja opasnost za sebe i druge. Četvrti, Lester Freamon (Clarke Peters) šutke izrađuje minijaturni namještaj, peta je seksi lezba Kima Greggs (Sonja Sohn), šesti i sedmi su Herc (Domenick Lombardozzi) i Carver (Seth Gilliam), fizikalci naizgled bez značajnih mentalnih kapaciteta. I, naravno, na svaki oblik autoriteta alergični McNulty. U početku istražitelji ne znaju ni kako njihova meta izgleda. Da bi nadmudrili zločince koji su bolje organizirani, s više novca i manje birokracije, istražitelji moraju početi od najniže razine, sitnih dilera, nadajući se da će ih slušanje i povezivanje odvesti do vrha.

Od samog početka očita je paralela između svijeta organiziranog kriminala i policijskih struktura. Nema tu nekih velikih ideala i osjećaja poslanja, i kod jednih i kod drugih u pitanju je prije svega posao. Svatko igra prema pravilima strukture u kojoj se našao i povremeno neizbježno jede govna. Ili kako legendarni Omar Little (Michael K. Williams), pljačkaš dilera, u jednom trenutku kaže odvjetniku: „I got the shotgun, you got the briefcase. It’s all in the game, though, right?”

If the gods are fucking you, you find a way to fuck them back. It’s Baltimore, gentlemen; the gods will not save you.

Jedan od aduta serije njezina je autentičnost i brutalni realizam (koji ćete povremeno proklinjati kad ne dobijete ugodne klišeje). David Simon i Ed Burns, da prostite, stvarno imaju žicu za to čime se bave. Prvi je nekad bio novinar a drugi policajac. Oslanjajući se na profesionalno iskustvo, dvojac je smislio zanimljivu priču s odlično razrađenim likovima i briljantnim dijalozima. Doslovce svaka epizoda ponudi bar jedan biser vrijedan citiranja. Ni režija nije samo odrađena – puno je pažnje pridano kompoziciji i podcrtavanju priče vizualnim sredstvima. Umjesto da štancaju kadrove s govorećim glavama i vizualnošću tipičnom za serije, autori nas časte filmskim kadriranjem, sugestivnim pokretima kamerom i pažljivo izvedenom montažom. Tako se dobro balansira između realističnosti i stilizacije da rezultat ne izgleda ni suhoparno-dokumentarno ni operetno-artsy fartsy. The Wire je idealan za višestruko gledanje jer sadrži toliko slojeva, paralelizama, zrcaljenja, simbolike, intertekstualnih referenci da je nemoguće sve primijetiti na prvu. Uopće, Žica je toliko pametna da je nakon toga teško gledati druge serije. Čak i kad su dobre, navučeni gledatelj mora poput ljigavog štreberka primijetiti: „The Wire je bolji.“

Unatoč svim kvalitetama Žica nikad nije dobila prestižnu nagradu Emmy, što je dodatan razlog da je volimo. Ništa čudno s obzirom na popriličnu subverzivnost i kritički stav prema američkom društvu i njegovim institucijama. Bilo da se radi o uzaludnosti postojeće strategije u ratu protiv droge (represija, represija i još malo represije), FBI-u kojem je važnije slamanje sindikata nego hvatanje kriminalnih šefova, korupciji na svim razinama, nebrizi sustava za pojedinca, nemogućnosti istinske političke promjene – The Wire nemilosrdno šamara sve što ne valja u suvremenom kapitalističkom društvu. Koketira se s mogućnošću legalizacije droga (Hamsterdam), vuku paralele između rata narko-bandi i invazije na Irak, svaki idealizam razotkriva kao uzaludan itd. I sve to bez jeftinog moraliziranja, uvijek s empatijom prema stvarnom čovjeku, bio to diler, policajac ili čak političar. Usprkos mračnom, čak i ciničnom pogledu na svijet, The Wire obiluje humorom, baš kao i stvarni život.

McNulty: In this town, we’re as good as it gets.

Sociološka dijagnoza malo bi značila da serija ne vrvi zanimljivim i upečatljivim likovima do kojih je gledatelju stalo. Nema tu dobrih i loših. Podjela na crne i bijele moguća je samo u rasnom smislu. Karakterno, sve je to jedna siva masa s većim ili manjim uplivima crnila. I oni najmoralniji griješe, npr. Bunny Colvin (Robert Wisdom) ili imaju mračnu prošlost kao već spomenuti Daniels. S druge strane, i najveći seronje povremeno pokažu ljudskost, čak i strogi Rawls (John Doman), utjelovljenje svake osobe s autoritetom koja vas je u životu plašila. Toliko je tu zanimljivih lica da ih je teško uopće nabrojiti. Elegantni detektiv Bunk (Wendell Pierce), koji dokazuje da uspješan ženskar ne mora biti mršav. Avonov mozak Stringer Bell (Idris Elba), jedan od najcool gangstera u povijesti filma, koji studira ekonomiju i naučeno primjenjuje na plasiranje droge na tržište sanjajući o karijeri legitimnog poslovnog čovjeka. Kad ga vidiš, skoro da dobiješ želju baviti se kriminalom. Simpatični D’Angelo (Larry Gilliard Jr.), gangster s velikim srcem i još većim razmakom između zuba. Dijabolično flegmatični pretendent na krunu narko-kraljevstva Marlo Stanfield (Jamie Hector) – zanimljivo da mu je ime anagram za Omar L., koji mu je antipod i konkurent u borbi za ulazak u uličnu mitologiju. Nadobudna tužiteljica Rhonda Pearlman (Deirdre Lovejoy) i ljigavi gangsterski odvjetnik Maurice Levy (Michael Kostroff). Političari svih boja i oblika: senator/serator Clay „Shiiiiit!“ Davis (Isiah Whitlock Jr.) i mlada nada Tommy Carcetti (Aidan Gillen). Opaki Grci. I, naravno, junkie Bubbles (Andre Royo) kao simbol ljudskosti, sav izubijan i nikakav, ali neuništiv poput žohara. Za većinu glumaca ne znam kako bi se snašli izvan Žice, odnosno bi li uvijek ponavljali istu ulogu koja im je sjela kao budali šamar (kao npr. Lance Reddick u „Fringe“-u). Iskreno, nije me briga. Važno je da unutar The Wire-a svi funkcioniraju savršeno, čak i klinci koji praktički nose cijelu četvrtu sezonu. David Simon ne vjeruje u karmu, ali u castingu mu se stvarno sve fino posložilo.

I’ve got a proposition.

Postoje serije koje su napetije, ili duhovitije, ili maštovitije, ili što već, ali ne postoji nijedna druga koja ovako fino zaokruženo nudi život, u kojoj svaki element jednostavno štima. Naravno, to svejedno ne znači da je za svačiji ukus. Osim sporijeg tempa i kompleksnosti neki su zamjerili česte psovke (u jednoj od legendarnih scena McNulty i Bunk istražuju scenu zločina govoreći samo fuck, uz minimalne varijacije). Osim ružnih šešira (važnih za radnju) stvarno ne znam što bih ovdje zamjerio. Ako još niste gledali, počnite. Odmah. Hoće li vas dirnuti u žicu? Hoće li vam pokvariti sve ostale serije koje će u usporedbi s ovim djelovati kao maloumni rođaci kojih se čitava obitelj srami? Tko zna, ali vrijedi provjeriti. Možda vam postane ono što je postala tolikima prije vas. Najbolja serija uopće? Indeed.

26 komentara za “Žica (The Wire)

  • Marin says:

    What he said ili prisnažujem.

  • francion says:

    izvrsno napisano

  • Mujan says:

    newsroom! jebes nesto sta ti pokazuje kako je..to je za idiote … wire suck my kock!

  • Valentino Bahun-Golub says:

    Jebemu Franjo ja sam mislio nekaj i učit ovaj mjesec, iako mi stoji već tjednima torrent u bookmarksu 😀

  • Sven Mikulec says:

    Meni je draga kolegica poštom poslala cijelu seriju, ali sam pogledao tek prvih nekoliko epizoda. “Žica”, čini se, zahtijeva malo predanosti i strpljenja, a za riječ vas držim da to strpljenje i nagrađuje.

  • Mirac says:

    Serija je dobra, ali debelo precijenjena. Nevjerojatnmo mi je kad kažme da mi je ta i ta bolja, odmah svi gledau svisoka i govore nije bolja od žice. Mislim, jebe mi se, ali svako ima svoje mišljenje. Žica je dobra, ali meni je recimo Arested D. bolja ili Six feet under.

  • Sick-o says:

    Odličan tekst!!

  • Jelena pa još i Đurđić says:

    žica zahetva dosta strpljenja, pogotovo prva sezona, jer posle ste navučeni. ali do skoro pa poslednje dve epizode prve sezone čini mi se, sve je ne toliko jedinstveno. i onda samo pukne pred očima i taj osećaj vredi više od svega rečenog i napisanog. neizneverena očekivanja, to je žica

  • Renata says:

    serija nije precijenjena ni za vlas. arrested development je dobra serija, ali nije uopće u rangu žice koja je milijardu puta kompleksnija. ja volim ar.dev., ali na potpuno drugi način. ar.dev. te zabavi. žica je životna i 17 dimenzija dublja od ar.dev. ili 6 feet under.
    btw, jako dobar tekst

  • Vanja says:

    Žica je najbolja i to je jednostavno činjenica.
    Mnoge druge serije mogu (p)ostati draže, ali bolje -teško.
    Za one koji odlažu gledanje, pročitati prvi paragraf ovog teksta jedno 100 puta i ako se ne navuku i ne budu tužni kad krene peta sezona jer “nema više”, ja ću pojesti vlastitu ruku.
    Nisam uopće voljela serije, osim nekih kratkih ili nešto malo komičnih.
    Ali Žica.
    Ne mora to biti sad neka presudna stvar njene vrijednosti, ali jebi ga, nije ni mala – govoreći o pisanju eseja ili magisterija ili čega već, “Žica” se kao predmet studija o urbanim razlikama predaje na Harvardu.
    To nije mala stvar, at all.
    I Žica je najbolja. Ever.
    Jer kad ju završiš, već si toliko navučen da ju ideš gledati ispočetka.
    I sad bih ja voljela )i mogla) izelaborirati svakog lika, svaku situaciju, svaki izvrsno parkiran ton, pjesmicu, ali čemu?

    Očito, I give a fuck when it’s not my turn to give a fuck.

    Kako cijenjeni kolega recenzent napisa o slaganju komadića, Žica me naučila jednome – “All the pieces matter.”

  • swvi says:

    slažem se da je precijenjena serija, twin peaks, x files… glupo mi je sada spominjati i humor. serije… e zaboravio sam i life on mars recimo

  • Linda says:

    Odličan tekst! Ne bih ni sama bolje predstavila seriju, teško je izraziti oduševljenje na koherentan način pa najčešće moje preporuke ostaju na “to je najbolja serija svih vremena!”, što nekad ima kontraefekt.

    A ovaj opis od odbijanja u prvoj epizodi do teške ovisnosti u petoj – sooo true!

  • Linda says:

    E a s ovim da nema glazbe za stvaranje atmosfere se ne bih baš složila. Nema je u onom smislu da je tu samo da te nabrije na scenu jurnjave ko u tipičnim akcićima, ali je ima u svrhu priče – sad mi pada na pamet samo scena kad likovi izlaze iz grada i u autu nestane njihova radio-stanica na što jedan ostane šokiran jer skuži da postoje i druge radio-stanice, tad vidiš u kakvom (mentalnom) getu žive. a i općenito se simon držao baltimorske glazbe, što je još samo jedan faktor realizma serije

  • Linda says:

    Ma serija je genijalna jer je užasno životna – navikli smo inače da negativac bude individualiziran, tj uvijek se zna ko je (ko su) bad guys i protiv koga se treba boriti. u ovoj seriji nema tog naivnog pogleda – policija je ista organizacija ko i kriminalci, ako ne i gora (ne u smislu da postoji tamo neki jedan korumpirani policajac, nego je čitav sustav “zaražen”). i serija ne staje naivno kad uhite jednog kriminalca, samo te frustrira dalje jer znaš da ima još puno iza toga. možda je teško ufurat se u seriju na početku jer ko i u životu, stvari nisu tako jednostavne – ni ne znaš koji su sve igrači u igri, koga sve moraš potplatiti da dobiješ što hoćeš

  • Franjo J. says:

    Linda, nismo se razumjeli kod glazbe. Mislio sam na pumpanje atmosfere tonovima koji nisu dio snimljene scene. Serija koja igra na realizam takvo što ni ne treba. Nisam mislio na zvuke radija, muziku u klubovima ili pjevanje pijanih drotova. :)

    Iznimka su spotovski završeci sezona kad se pusti cijela pjesma dok se izmjenju kadrovi raspletanja priče.

  • baberunner says:

    dobar tekst. dobra serija. fuck me, genijalna!
    čini mi se da je Alan Moore jednom The Wire opisao kao obdukciju nad američkim društvom.

  • Corruptor says:

    Potpisujem svaku riječ. Tko god dopusti ovoj seriji da ga privuče na pravi način, tko otvorena uma pristupi gledanju, naručito bez tog “najbolja ikad” epiteta, onda će moći zaista cijeniti sve što ova serija je. Za mene bez konkurencije prva.

  • denis says:

    Neki dan sam s prijateljicom razgovarao o tome da “bez obzira kakve serije voliš, stvar je opće kulture prihvatiti da je Wire – tu gdje je. Klasa za sebe.”. Iritantno je i nezahvalno to “najbolja bla bla serija”, ali jednostavno je klasa za sebe. Nije slučajno da vodeći svjetski filozofi na nekim svojim skupovima raspravljaju o ovoj seriji (kao jedinom filmsko-dramskom programu o kojem se na takav način može raspravljati)
    Nije mi osobno po ukusu taj dilero krimi milje serija, pogledao sam samo prvu sezonu, ali što se tiče dubine, pogleda na likove i situacije – potpuno klasa za sebe. Likovi su samo robovi određene situacije, sve je jednostavno.. . tako stvarno. Čekam da mi sve legne, trenutak, i da odradim ostalo.
    Šta ja znam, Breaking bad (npr.) pogledam sve sezone u komadu, ali to mi je samo odlična zabavna navlakuša, the wire je… the wire.

  • Lolita says:

    Odlično napisan tekst, nije jednostavno predstaviti seriju s jedne strane onima koji je već mrze jer ih svi tlače da moraju pogledati, a s druge zagriženim fanovima. Baš me sad ovo fino sjetilo da bih mogla opet

  • viktor says:

    Jučer sam cijeli dan gledao 4. sezonu. Desetak sam se puta dizao i želio ugasiti ludeći zbog svih gluposti policije , idiotskom kraju bez kraja, da bi danas jedva čekao 5. sezonu. Najbolja serija bez presedana. Životno do bola.
    Lijepi pozdrav.

  • goran says:

    Ljepota interneta…
    Gledam upravo neki priglup horror na blurayu (Annabelle) koji je toliko zanimljiv
    da istovremeno surfam po netu ….
    I vidjeh recenziju najbolje serije ikada,odavno napisanu…film se vrti a ja čitam,čitam i čitam…
    Naviru mi sječanja….prva pomisao-najbolja serija ikada.Točka.
    Čast Sopranu,čast BB,čast svima ali Simon je napravio najbolju seriju ikada.
    Je,radnja je spora.Je,Baltimore je isti Newcastle (užasan je)ali emocija koju ta serija
    nosi izgradila je moj pogled na film i sedmu umjetnost.
    Ti likovi,ta radnja,ta živost…sječam se tuge kada sam prije 2-3 godine pročitao da je umro
    glumac koji je glumio Proposition Joea…
    Omar,Mcnulty…glupo je išta i nadodati.
    Iskreno žalim sve one koji vole serije i filmove a propustili su ovu seriju.
    Vračam se “filmu”….
    Tko nije-neka ga preskoči.I ja sam trebao.Prekasno.Moja životna priča.

  • saft says:

    Nisam gledao, ali jel bolja od Breaking Bad?

  • Tomislav says:

    @saft nemoze se ova serija usporediti sa breaking bad, uopce ne spadaju pod isti zanr.
    žica je realna prica o jednom gradu, baltimoru, prica o policiji, dilerima, vlasti itd.
    ako imas viska slobodnog vremena daj joj sansu.
    ja sam gledao prosle godine i ocekivao sam nesto vec vidjeno, nisam bio u pravu.
    serija je nesto sto moras pogledati.

  • mirko fodor says:

    je, puno je bolja ako tražiš nešto dramski ozbiljnije.

  • Sinky23 says:

    U zadnjih nekoliko tjedana ju gledam i noćas završio četvrtu sezonu. Od sutra kreće peta. Zbilja mislim da je nešto posebno iako sam do sada pogledao doista sve i svašta. Čudo jedno. A realnost primjenjiva na hrvatsku svakodnevicu… Po čemu smo mi drugačiji? Same shiiiiiiiit…

  • zdrafko says:

    Ima već o-ho-ho kako sam, Bogu hvala, odustao od gledanja tv-a. I svaki puta kada ju silom prilike tu tamo škicnem kod osoba koje posjećujem a koje nisu donjele tu (prvenstveno po zdravi duh i razum) korisnu odluku vidim kakvoga sam se (opet Bogu hvala) zaglupljujućeg zla uspio otarasiti. Ali (opet Bogu hvala) to je bilo nakon emitiranja svih 5 sezona “The Wire”. Da sam tu sudbonosnu odluku donio prije toga, propustio bi bez konkurencije najgenijalniji serijal u povijesti sedme umjetnosti. Kada iz sadašnje perspektive pogledam na uzroke odustajanja gledanja tv serija i tv-a uopće sigurno je jedan od presudnih razloga bio i taj što poslje sva ona spektakularno zaglupljujuća smeća od serija nisu bila ni sjena od “Žice”. Nemamo svi isti ukus i dopuštam da nekome taj serijal baš i njie legao, ali što se tiče moje malenkosti; “The Wire” for ever

Leave a Reply

Your email address will not be published.