Žestina

Piše: Danijel Špelić

Žestina (Intensity, 1997.)

Redatelj: Yves Simoneau

Glume: John C. McGinley, Molly Parker, Lori Ann Triolo, Katie Stuart

 

Uvijek govorim kako neki ljudi jednostavno nemaju sreće. Dok je Stephen King postao uspješan i kao pisac i kao čovjek s najviše ekranizacija, Dean Koontz je postao uspješan kao pisac, ali i kao čovjek s praktički najgorim ekranizacijama koje postoje. Doduše, imaju one svojih draži, ako ignorirate ono da su napravljene pravo-na-video i da djeluju poprilično jeftino, da ne započinjem s time koliko su izmijenjene u odnosu na knjige. Iskreno, King ima i bolje romane, ali Koontz mi je oduvijek bio zanimljiv kao pisac, mislim, čitam ga bez muke, što bi se reklo, i sve mi nekako drago što će jedan Stephen Sommers napraviti ekranizaciju prve knjige iz njegove Odd Thomas serije (mladić koji uz pomoć duhova rješava krvave slučajeve, kalifornijski Dylan Dog, samo što nema Groucha već Elvisov duh kao ispomoć) jer bi to mogao biti jedan zgodan film (ima ubojiti twist na kraju), kao i najava buduće franšize. Enivej, čak i ćorava koka pogodi zrno, pa je i Koontz dobio svojih pet minuta da dobije uradak s kojim može biti zadovoljan. Činjenično, čak je bio i producent, pa nisu smjeli previše toga mijenjati (uvjeravam vas da je ovo doslovna ekranizacija jer je knjiga dostupna i kod nas pod nazivom Žestina), a kako volim izvući nešto iz dubine zaborava, bilo je samo pitanje vremena kad će doći i neki horor na metu za odstrjel.

Dakle, o čemu je riječ? U tri sata mini-serije pratimo djevojku imenom Chyna kako prati opasnog serijskog ubojicu na njegovu povratku svojoj kući jer vjeruje da bi se mogao izvući nekažnjeno za ubojstvo koje je počinio. Sad, stvari nisu tako jednostavne. Chyna je došla s prijateljicom kod njezinih roditelja na mali odmor i vikend te kad je ubojica napao frendičinu obitelj, Chyna je preživjela samo zato što ovaj nije ni znao da je ona u kući. I dok se on šeta po kućerini i ubija sve živo, Chyna se uvlači u njegovo vozilo i odlučuje ga pratiti sve do prve prilike kad bi mogla dojaviti policiji što se događa. Igra mačke i miša traje tako cijelim putem do ubojičine kuće, s nekim zastojima gdje naš vrli killer ima predahe (ubojstvo na benzinskoj postaji) i gdje posve slučajno dozna da ima slijepog putnika. To vam ne govorim zato da vam pokvarim užitak gledanja, već zato što je to uvertira u završnicu (oko posljednjih sat vremena) koja itekako opravdava serijino ime.

Zvuči vam sadržaj malo poznato? Nekako kao deja vu? Sigurni ste da ste to možda gledali, ali da je bilo nešto izmijenjeno. Možda zato što i jeste. Horor fanovi znaju naglasiti kako im je francuski Haute Tension jedan od najboljih horora ikada (OK,OK, većina kaže da je opako dobar) i vjerojatno bih se složio s time da film nema ogromnu rupetinu u svojoj logici (tko je gledao, zna o čemu pričam) i zato što nikad nisam postao obožavatelj filmova koji imaju twistove u radnji koji služe samo sebi, bez neke logike po cijelu priču. Enivej, taj je film popriličan rip off ove serije (ili knjige, kako se to, nakon što su neki zapazili jezive sličnosti, počelo govoriti) i to ne mislim samo u smislu slične radnje već i po hrpetini scena. Kako je ovo proizvod namijenjen za TV, ne očekujte hektolitre krvi jer je tu riječ o psihološkom pristupu. Igra mačke i miša. Da je stari Hitch živ, bio bi oduševljen. E, sad, možda zato što je riječ o miniseriji, možda zato što nema krvi, klanja i mesarenja, možda zato što je nebo plavo, a trava zelena, ovaj uradak nikad nije postigao veću zapaženost (na što su neki mislili da je lijepo raditi rip off i reći da su napisali originalni scenarij), ali zato ima mali vjerni kult sljedbenika, kao i jako dobre ocjene (ako vam je stalo do toga) i nedostaje mu nekakvo službeno, pravo reizdanje, iako je, za vas (i mene skup s vama) torrent ovisnike, serija dostupna. Doduše, u malim i ograničenim količinama, ali ima je.

Sada kad sam vam rekao ponešto o sudaru dvaju svjetova (serija vs. film), da vam kažem i što vrijedi u njoj. John C. McGinley, za sve oni koji prepoznaju kvalitetu, nemam dalje što govoriti. Kućni glumac Olivera Stonea, opak karakterni igrač, jezivo dobar glumac i još puno toga. Njegova izvedba dežurnog psihopata je briljantna, jezivo smiren ali tako uvjerljiv da se morate zapitati nije li uživao, barem malo, dok je radio probleme našoj glavnoj junakinji, Molly Parker. Ona je, recimo, na razini, ali kako je ona televizijska glumica (to ne treba shvatiti kao lošu stvar jer je ima po svim ovim hvaljenim serijama), nema onu potrebnu jačinu da parira McGinleyjevu liku. Druga stvar, jednostavno me fascinirala detaljnost radnje. Kako nema previše likova ( u jednom dijelu samo su njih dvoje), sve što se vidi ide u detalje. Malo slikovitije: lik zaveže žensku za stolicu i bogme vidite kako se iskobeljava iz nje, a ne da se napravi rez i da je ona slobodna. Napetost je fina, nema jeftinih rješenja i „buuu scena“ te se osjeti kako se iz, na prvi pogled, praznog materijala napravila inteligentna cjelina (a pomoglo je i to što su se držali romana) koja bez problema drži pažnju za vrijeme trajanja. Imate li apetit za dobru horor priču, ali niste baš skloni bespotrebnom prolijevanju krvi i općenitoj nemaštovitosti… riješenje je pred vama.

4 komentara za “Žestina

  • vanja says:

    koji sam ignoramus, nisam imala pojma da je ovo ekranizirano, knjiga mi je ekstra, idem odmah tražiti skinuti

    hvala, danijele!

  • Danijel says:

    Nema na čemu. Nadam se da će ti se svidjeti :)

  • Vanja says:

    Kao knjiga? Hm. 😀 I ja, zbilja se nadam, osobito jer je ova cijela godina nekako u znaku serija.

  • vanja says:

    bome sam uživala. nešto malo sam pozaboravljala iz knjige, što je samo dobro došlo (i dalo u potragu po policama).

    meni je i molly bila jako dobra … jinx, ajme, da ne spojlam sad. zbilja dobro urađeno, redatelj mi nije osobito poznat ali nešto zamišljam u glavi kako je ovo mogao uraditi Fincher dok je još radio dobre filmove 😀

    Odlična serijica, tj. filmić, odlična. Još jednom, hvala na preporuci!

Leave a Reply

Your email address will not be published.