True Blood

Piše: Koraljka Suton

True Blood (2008. – …) SEZONA 1&2

Autori: Alan Ball, Charlaine Harris (autorica romana)

Glume: Anna Paquin, Stephen Moyer, Sam Trammell, Rutina Wesley, Ryan Kwanten, Alexander Skarsgård, Deborah Ann Woll

‘I don’t know who you think you are, but before the night is through I wanna do bad things with you’ riječi su refrena pjesme Bad things koju imamo prilike čuti u uvodnoj špici HBO-ove vampirske serije True Blood. I moram priznati – ono što True Blood gledatelju pruža bome i jesu bad things… a na njemu je da se prepusti i naprosto uživa u njima. Dok ne zaboli. A i tada.

HBO se prihvatio ekranizacije popularnih romana spisateljice Charlaine Harris, pod nazivom The Southern Vampire Mysteries aka The Sookie Stackhouse Novels / Chronicles. A ako se HBO nečega prihvati, poprilično je izgledno da će produkt biti i više nego kvalitetan (vjerojatno je jedina iznimka Seks i grad, koji je, meni osobno, jedva podnošljiv i krajnje površan treš za žene čija se čitava egzistencija i misli oko iste svode na shopping i seks. U gradu, a i izvan njega). Srećom, True Blood definitivno je opravdao relativno visoka očekivanja, a ljubiteljima vampira (i onima koji će to tek postati) dao je nešto svježe, kvalitetno i punokrvno.

Radnja je smještena u fiktivni gradić Bon Temps u Louisiani. Već u prvim scenama saznajemo nešto neobično: vampiri su prije dvije godine ‘izašli iz lijesa’ tj. out-ali se svijetu. Razlog tom poprilično čudnom i naizgled ultraglupom potezu? Japanci su izumili sintetičku krv (true blood) koja je sasvim solidan nadomjestak onoj ljudskoj, tako da vampiri više nemaju zašto živjeti u tajnosti, jer im je sada omogućen normalan, lijep i miroljubiv život s bivšom lovinom. Mo’š mislit’. Dakako, ima vampira koji su objeručke prihvatili takav razvoj situacije, odlučili zatomiti svoje predatorske instinkte i držati se za onu ljudskost na kojoj toliko zavide ljudima. No tu su i oni kojima nova dijeta ne pada na pamet – a zašto i bi? Činjenica da postoji nadomjestak njih ne čini ništa manje moćnima, a bome ni ništa humanijima. I dalje su superiorni u odnosu na krhke ljude, i dalje ih mogu izmanipulirati kako bi dobili svoju dnevnu dozu. Čemu se odjednom promijeniti i praviti se da ih briga? Naravno, sve navedeno zastupljeno je i u medijima: vampiri imaju svoje predstavnike koji preko televizije i novina pokušavaju uvjeriti svijet u miroljubivost svoje rase te se izboriti za svoja elementarna…ahm…ljudska prava, poput prava na jednakost ili pak prava na legalizaciju vampirsko-ljudskih brakova. Kao što je i za očekivati, ima onih ljudi koji bi ih najradije proboli kolcem i potom u orgazmičkom zanosu uzviknuli ‘Aleluja’, svršavajući jer su ispunili Isusovu svetu misiju, no postoje i oni (grešnici) spremni krvopijama pružiti priliku… pa čak se i zaljubiti u nekog (neke) od njih. Poprilično nesuptile aluzije na probleme seksualnih manjina u društvu? Ma neee.

Jedna od spomenutih amoralnih grešnica glavna je junakinja Sookie Stackhouse (oskarovka Anna Paquin), plava, nogata, sisata i guzičasta cura u 20-ima koja konobari kod svog prijatelja Sama Merlotta (Sam Trammell) u njegovom baru ‘Merlotte’s’. Ono što malo tko zna jest da je Sookie telepatkinja, što joj poprilično otežava život. Ne samo zato što su ljudi uvjereni da je luda, već i stoga što svakodnevno mora probavljati kako svoje, tako i misli svih onih oko sebe. No, praksa čini čuda pa je i ona s godinama naučila ‘kontrolirati’ taj svoj… dar, kletvu, što god. Pravo olakšanje za njene tegobe pojavi se u obliku vampira Billa u kojeg se zaljubi, a pritom shvati da ni njemu ni drugim stvorenjima noći ne može čitati misli. Bill (Stephen Moyer) želi probati živjeti normalnim ljudskim životom i integrirati se u društvo, što se ne pokaže odviše lakim zadatkom. Predrasude pokreću svijet. No srećom, Bill nije neki patetični dobrica rastrgan između svoje iskonske, životinjske žeđi i rasutih komadića nekoć cjelovite ljudskosti, već vampir koji se hrani true bloodom, ali nema ništa protiv toga da se jednako tako hrani i svojom voljenom Sookie. Tokom seksa. Njoj ne smeta, dapače, darivanje krvi još je više napaljuje – ipak je ona, kako bi to tamošnji ljudi rekli, pravi fang banger. A njemu je to dvostruki užitak. Hrana i seks, kud ćeš bolje!

Za radnju je relevantno spomenuti još nekoliko likova, koje će gledatelji, kako to obično biva, zavoljeti puno više od glavnih protagonista: tu je već navedeni Sam, drag čovjek koji i sam krije ‘mračnu tajnu’, a pritom ne mislim na njegovu zaljubljenost u Sookie. To ionako svi znaju, pa tako i ona. Zatim imamo Sookieinog brata Jasona (Ryan Kwanten), koji u seriji funkcionira kao tzv. comic relief character. Zašto? Dečko je naprosto glup. A takvi imaju najbolje provale i postupaju na najgluplje moguće načine, što nama ostalima daje priliku da se lijepo nasmijemo i umišljamo si kako bismo mi to puno pametnije izveli. A budimo realni, bome i bismo. Jasona i epske proporcije njegovog idiotizma nije moguće dočarati riječima – to se treba doživjeti.  Sljedeća na redu je Tara (Rutina Wesley), Sookiena BFF, koju ćete ili voljeti ili mrziti… ili je naprosto probati razumjeti pa, sukladno tome, imati svojevrstan love-hate relationship s njom. Ona je, naime, agresivna, brbljava i bolno direktna kompleksašica, koja je zapravo plišani medo iznutra, ali rijetko koga pušta blizu. Ono u čemu je najbolja? Odguravanje ljudi od sebe, bilo to bahatim, nadrkanim i nezrelim ponašanjem ili pak upornim odbijanjem otvaranja i pokazivanja ‘prave sebe’. Dakako, za to je uvelike zaslužna njena draga majka alkoholičarka, koja je pola Tarinog djetinjstva provela kupajući se u vlastitoj bljuvotini na kuhinjskom podu… a Tara je, sukladno tome, svoje djetinjstvo provela čisteći dotičnu bljuvotinu. I onda neka se netko čudi što cura ima problema s agresijom.

Još jedan u nizu živopisnih likova njen je bratić Lafayette (Nelsan Ellis), nabildani gay momak koji će komotno prebiti bilo koga tko ima problema s njegovom seksualnom orijentacijom. A istovremeno će svoje vjerne mušterije opskrbljivati drogom bilo koje vrste – od običnih painkillera, preko koke do V-a. Što je pak V, pitate se? Vampirska krv, jako tražena na tržištu droga, daje ljudima poseban high (i još ‘posebniju’ seksualnu potenciju). Od ‘zločestih’ vampira valja spomenuti jednog od miljenika fanova, vikinga Erica (glumi ga Šveđanin Alexander Skarsgård, sin poznatog Stellana Skarsgårda) vlasnika vampirskog bara ‘Fangtasia‘ koji se pravi faca, ali, kako to obično biva, zapravo ima i osjećajnu stranu, čije postojanje baš ni sam nije najvoljniji priznati. Jbga, šteti bad boy imidžu.

Čitava prva sezona vrti se oko misterioznih ubojstava ženskih osoba koje su na neki način bile povezane s vampirima – bilo da su se seksale ili ‘samo’ prijateljevale s njima. Puno znakova ni ne dobivamo, tako da otkrivanje ubojice biva popriličnim iznenađenjem. U drugoj sezoni upoznajemo i neke nove likove, od kojih će se jedna pobrinuti za totalni kaos i pravu seksualnu anarhiju u Bon Tempsu. A kao comic relief će nam opet poslužiti tupavi Jason, koji se ovaj puta priključuje crkvi the Fellowship of the Sun, čija je sveta misija pobiti vampire u Isusovo ime (vidi gore pod ‘orgazmički zanos’). Druga je sezona puno dinamičnija, razrađenija i naprosto – bolja. Sve što u prvoj možda nije štimalo, u drugoj je ili ‘popravljeno’ ili dovedeno na nešto višu razinu – sama radnja je zanimljivija i originalnija, fore su kvalitetnije i duhovitije, likovi još kompleksniji i više iznijansirani, a samim time su im i odnosi takvi.

Što je toliko ‘svježe’ kod te serije, a da nije krv? Kao prvo, dijalozi i humor sadržan u njima. True Blood pršti izvrsnim one-linerima, a jedan od najvećih aduta su mu možda baš reference na popularnu kulturu, odnosno silne alegorične paralele s našom stvarnošću. Makar je najočitija već spomenuta metafora za homoseksualnost (morate priznati da je sintagma coming out of the coffin u najmanju ruku… slatka), zapravo se čitava ta alijenacija vampira unutar mainstream društva, kao i predrasude s kojima se suočavaju, mogu odnositi na apsolutno bilo kakvu različitost koja unutar društvom zadanih okvira ne nailazi na razumijevanje i prihvaćanje, već na strah (od nepoznatog), odbojnost, agresiju i mržnju. Ovako na prvu loptu, svi bismo odmah osudili takvo netolerantno ponašanje, no odlična stvar kod True Blooda je ta što nam svijet vampira prezentira na način da se zapitamo bismo li i mi drugačije postupili ili bismo, kao i većina stanovnika Bon Tempsa, bili puni predrasuda i (neutemeljene?) mržnje. Jer ipak, kako procijeniti koji je vampir na dijeti, a koji jedva čeka da te ugrize za bedro ili bilo koji drugi (nezgodni) dio tijela? Drugim riječima: vampiri su nam pokazani u ‘svim bojama duge’. Niti ih se glorificira niti osuđuje, već nam ih se naprosto ‘daje na uvid’. I time imamo prilike vidjeti da su oni, zapravo, isti kao i ‘mi ljudi’ tj. da ih ima svakakvih, baš kao i nas. I jedni i drugi su sposobni za zlo. I jedni i drugi koriste taj potencijal. Isto vrijedi i za ljubav. I baš to ‘sivo područje’ s kojim nas serija suočava jest jedan od njenih glavnih aduta, barem što se sadržaja tiče.

No, vjerojatno najveći ‘faktor privlačnosti’ leži u njenoj besramnoj eksplicitnosti. Scene seksa izrazito su erotski nabijene, a kada kao dodatni sastojak ubaciš morbidnost koja se očituje u konceptu i činu ispijanja krvi, dobiješ jedan fini perverzan miks kojem je teško odoljeti.

Kao još jednu ‘posebnost’ istaknula bih južnjački naglasak koji rijetko imamo prilike čuti u serijama. Neki ljudi ne mogu probaviti True Blood baš zbog tog naglaska, no meni on dodatno ‘začinjava’ seriju i time joj malčice mijenja okus – na bolje. Ne mogu si zamisliti govor likova bez, primjerice, Sookienog ‘Beeel’, njegovog ‘SookEH’ ili pak još jedne inačice za ‘vampire’ – ‘vampr’.

Što se glumačke postave tiče, same glumačke sposobnosti variraju – najlošija je zapravo Anna Paquin, koja ima jako puno momenata demonstracije krajnje netalentiranosti. Oscara zasigurno neće više u životu dobiti. Na ostale nemam većih zamjeraka, svi su više-manje dobri.

Ono što sam primijetila da mnogima ne paše kod TB-a njegova je dinamika. Naime, jedna epizoda traje skoro sat vremena, a najčešće se sama radnja unutar te jedne epizode da svesti na dvije do tri rečenice. Mnogi ne vole takve slow-paced uratke, no meni osobno jako sjedaju. Uostalom, smatram da, usprkos usporenosti, praznog hoda zapravo i nema – svaka scena ima neku svrhu, svaka rečenica neku funkciju. Bilo to da nasmije gledatelja, pobliže mu dočara taj alternativni svijet ili mu pak pruži bolji uvid u same likove, njihove psihe, karaktere i odnose. Da su epizode išta kraće, to ne bi funkcioniralo. Ovako kako je baš je pravilo dozirano. K tome svaka epizoda završava cliffhangerom, zbog kojeg je apsolutno nemoguće pogledati samo jednu epizodu, a ne odmah četiri ili pet u komadu – naprosto poželiš još, treba ti tvoj fiks. Baš je onako kako tagline serije sugerira: ‘It hurts so good’.

13 komentara za “True Blood

  • Kocka says:

    e ovo ti je zbilja bila inspiracija. ideššš,G, recenzija kakvu autori serije mogu samo poželjeti. odlična! ovim vampirima ću dati šansu na ljeto pošto mi je sada na pameti samo da dam godinu 😀
    bolesno-seksi serija – just the way I like it!:D

  • Gretchen says:

    Ajde, baš mi je drago :) Ako recenzija izaziva želju za gledanjem, onda super! Važno mi je bilo uspjeti prenijeti ‘bit’ serije tj. ono što ja percipiram kao njenu bit te probati obrazložiti koji su to točno faktori zaslužni za takvu kvalitetu.

    Naravno, suvišno je spominjati da je ovo sve subjektivno (kao i sve ostalo u životu), tako da zasigurno ima masa ljudi kojima se serija ne sviđa/ne bi svidjela (pa me nemoj gađati nečime ako ti budeš među njima ;)). I to je čist’ ok :)

  • Nallie says:

    Odlično napisano. Makes me wanna taste seriju već xD Bilo bi i vrijeme…

  • Iva Mesarić says:

    Odlična recenzija!
    Seriju redovito pratim i slažem se sa svime što si napisala. Toplo ju preporučam svima jer je zbilja nešto posebno 😉

  • Kocka says:

    sad kad sam odgledala 1.sezonu i bacila se na 2. da kažem riječi,dvije. Iskreno, nakon prve dvije epizode sam jedva nastavila gledat seriju jer mi je bila pomalo otegnuta, nisam mogla odlučiti koji mi je lik jadniji, a i nisam baš sklona serijama gdje se sve vrti oko nasilja i seksa. natjerala sam se dalje gledati jer kvragu,nešto ima u toj seriji kad je svi gledaju i hvale.
    nasilje i seks se nastavilo i postalo normala,likovi su mi i dalje dosta jadni i imam osjećaj da je svima sudbina da umru što prije. posebno me intrigira Eric,pošto je zasad dosta misteriozan pa se nadam razvoju njegovog lika. no ipak ću je i dalje gledat.ne znam točno što mi je to zanimljivo. čak imam osjećaj da nešto čekam.nešto WOW.iskreno, bzv mi je što su u priču uključena i ostala “bića”. mjenjači oblika pa i ta Sookie koja čuje misli. ispada da imam samo negativne komentare na seriju ali zapravo mi je dosta dobra. drugačija je od svih ostalih pa je to čini zanimljivom. nisam luda za njom kao što je većina koji prate seriju ali nastavit ću je gledat i nadat se nečemu ne-znam-ni-sama-čemu :)

  • Damijan says:

    Meni nije jasno cemu toliko anglizama i direktnih prijevoda engleskih sintagmi???? Djeluje mi kao da je ovo google translator prevodio.

  • Koraljka Suton says:

    Profesionalna deformacija – studiram anglistiku :) A mnoge mi sintagme naprosto bolje zvuče na engleskom tj. nijansa značenja je ‘pogođenija’.
    Jedino, ne kužim na što se odnosi ovo ‘direktni prijevod engleskih sintagmi’ – što sam to direktno prevela? Misliš na ovo ‘ubacivanje’ engleskih sintagmi u hrvatsku sintakstu, ili na nešto drugo?

    Ali razumijem da nekima to može ići na živce. Što sad, tako mi je došlo u trenutku pisanja recenzije. Ali slažem se, kada s odmakom gledam, definitivno ih je previše…

  • Deni Zgonjanin says:

    no way man… nikad dosta english words u naš jezik

  • Izabela says:

    sve navedeno i odličan intro(koja ga serija još ‘podnosi’ u trajanju od 2 minute?)
    i dakako ,recenzija:)

  • Koraljka Suton says:

    Šteta što je nakon treće sezone sve otišlo u 3 pm (a i treću je sezonu “držao” jedino Russell Edgington) :(

    Ali drago mi je da ti se sviđa recka, makar većina toga već odavno ne stoji :(

  • Matea Rebrović says:

    Ne znam ni sama zašto još pratim tu seriju. Zbilja, bila je donekle okej do 3.sezone.

  • Izabela says:

    ja sam na prvoj stala.tako da imam materijala do tog razočaranja

  • kaminaST says:

    odlicna serija zanimljivi likovi…. sve skupa vridi pogledat

Leave a Reply

Your email address will not be published.