The Vampire Diaries

Piše: Koraljka Suton

The Vampire Diaries (2009. – … )

Autori: Kevin Williamson, Lisa Jane Smith (autorica romana)

Glume: Nina Dobrev, Paul Wesley, Ian Somerhalder, Steven R. McQueen, Sara Canning, Katerina Graham

Serija The Vampire Diaries nastala je prema istoimenim romanima autorice L.J.Smith, od kojih je prvi objavljen 1991. godine. Knjige su zabavan i relaksirajući treš, a serija se u gotovo svim segmentima ‘distancirala’ ne samo od originalnog tijeka događaja, već i od čitave karakterizacije (a bome i fizičkog izgleda) pojedinih likova.

Radnja se odvija u (tko bi rekao) nepostojećem gradiću Mystic Falls u Virginiji. Elena Gilbert (Nina Dobrev) odlučna je srednjoškolka kojoj su roditelji nedavno umrli u automobilskoj nesreći (a ona je ‘nekim čudom’ preživjela). Stefan Salvatore (Paul Wesley) je ‘novi dečko u gradu/školi’ koji odmah privuče pažnju ljepšeg spola, no on je zainteresiran isključivo za Elenu. Ipak, potrebno je više od par epizoda da Elena sazna kako je Stefan zapravo vampir, koji na svjetlost smije isključivo zbog stanovitog (poprilično glomaznog) prstena. No, Stefan se, surprise surprise, ne hrani ljudskom krvlju i sve što želi jest živjeti normalnim životom u svom rodnom gradu iz kojeg je bio primoran pobjeći 1864.godine. Sve bi bilo super da se najednom ne pojavi Stefanov stariji brat Damon (Ian Somerhalder), kojeg dijeta nimalo ne zanima, a ljudski životi kao takvi još manje. Prividni je cilj njegovog povratka maksimalno se zabaviti zagorčavanjem (ljubavnog) života svom bratu. I mora se priznati, sasvim mu solidno ide – gdje god se Damon pojavi, mrtvi na sve strane…Pravi zaplet počne kada saznamo da su obojica, prije no li su postali vampiri, ševili stanovitu Katherine, koja je pljunuta Elena. A to otvara mnoga pitanja: Koja je Stefanova prava motivacija za spetljavanje s Elenom? Tko je uopće bila ta Katherine? Zašto se Damon zapravo vratio u Mystic Falls i što želi od Elene? Hoće li se povijest ponoviti pa ćemo dobiti jedan ménage à trois?

Ovoj seriji sam pristupila s dvije jasno definirane predrasude: ‘super, još jedan serijal o vampirima koji ne krepaju na suncu’ i ‘…a k tome je za teenagere’. Na moju veliku radost i sreću, VD zapravo rijetko ostavlja dojam teen serije, ponajviše zbog radnje koja je sve samo ne plitka i banalna (živjeli OC-evi, One Tree Hillovi i ostale divote), a k tome (skoro) uopće nije orijentirana na ‘probleme mladih’, već gotovo isključivo na razno-razne nadnaravne misterije koji našim junacima zagorčavaju život.

To je ujedno i ono što me silno iznenadilo – radnja je poprilično kompleksna i prepuna detalja, koji se onda malo po malo, epizodu po epizodu, slažu u jedan veliki mozaik. Pri tome svaki novootkriveni komadić mozaika gledatelju bude pravo (ugodno) iznenađenje i budi u njemu želju da sam složi slagalicu do kraja.

Prvi dio sezone podosta je orijentiran na Stefana i Elenu kao par tj. na njihove probleme, kao što su njegovi pokušaji da od nje sakrije svoju i Damonovu ‘pravu prirodu’. Taj je početak ujedno najlošiji (a mnogima i najdosadniji), jer je pun klišeja i svega onog ‘već viđenog’. Radnja kasnije krene u podosta drugačijem, zanimljivijem (i boljem!) smjeru, kada likovi iz prošlosti dvojice braće najednom krenu nicati k’o gljive poslije kiše, što Stefana, Damona i cijeli njihov lifestyle učini još intrigantnijim i tajanstvenijim. Taman kada pomisliš da si ih u potpunosti prokužio, saznaš nešto novo što automatski ponudi sasvim drugačiju perspektivu.

Kad su u pitanju krv i nasilje, naravno da serija nije eksplicitna poput jednog True Blooda, ali oni željni krvi definitivno će dobiti svoju porciju trupla i vampirskih ugriza (od seksa pak ništa, sorry).

No kao što je slučaj s većinom serija, likovi su ti koji VD zapravo ‘drže’. Nisu plošni, dvodimenzionalni i stereotipizirani, veći ljudi od krvi i mesa za koje se čovjek lako ‘nakači’. Elena je odličan ženski lik, jer nije neka cendrava balavica s kompleksom manje vrijednosti ili pak sindromom majke Tereze, već odlučna, samosvjesna i tvrdoglava cura koja se ne da tako lako zajebavati i koja otvoreno kaže što želi i misli, bez puno drame i preseravanja. Ajde konačno! Ali to ne znači da je neka hladna i proračunata kučketina, baš suprotno – skroz je topla i empatična, a da pritom nije nimalo patetična ili pak ovisna o svom dečku.

Stefan je također poprilično interesantan. On spada u kategoriju ‘povučenog, namrštenog i tajanstvenog tipa na kojeg se sve cure pale’. Introvert kojemu su trebala desetljeća da se ‘skine’ s ljudske krvi, odlučio je živjeti na ‘teži način’ – dakako, kao vampiru, njemu je mogućnost isključivanja emocija u prirodi, bilo da je riječ o grižnji savjesti, empatiji ili pak ljubavi. No, on je odlučio ne ići linijom manjeg otpora, već radije biti emo, ‘patiti u tišini’ (zbog bivših zlodjela), kontrolirati se i apstinirati. Na žalost, često bude prepasivan u svojem bivanju dobričinom pa zbog tog nevjerojatnog manjka poduzetnosti ispadne do bola iritantni mlakonja. Ali zato daljnji događaji u seriji probude tu njegovu duboko potisnutu predatorsku stranu, što ga učini divljim, neobuzdanim i slojevitim. Glavna zamjerka liku Stefana upućena je zapravo glumcu. On, naime, ima tu jednu jedinu defaultnu facu kojoj je glavna karakteristika toliko jako mrštenje da mene zabole oči dok ga gledam i samo razmišljam o tome kako će si dečko pokvariti vid. Postoje možda tri scene u kojima se ne mršti (i u kojima pokazuje naznake nečega što se zove uvjerljiva gluma), a to su baš te kada upoznajemo ‘drugu stranu’ njegovog lika.

Ipak, najveći highlight serije svakako je lik Damona, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Bahat, samodopadan, naizgled hladnokrvan i bešćutan, on svojim genijalnim sarkastičnim komentarima i replikama unosi ne samo (crni) humor u seriju, već i život (ironije li). Ako se pred njim odigra kakva melodramatična, patetična ili pak stereotipizirana scena, Damon će je zasigurno izironizirati. Njegov lik je ujedno i najzanimljiviji, jer je možda i ‘najsiviji’ – da, on je hladnokrvni ubojica koji je voljno ‘isključio’ osjećaje i ljudskost kako bi mu bilo lakše (slabić i kukavica?), a vampirskom manipulacijom i šarmom služi se za dobivanje svega što si zacrta, no istovremeno pokušava i od sebe i od drugih sakriti svoju ljudsku, emocionalnu stranu, koja ne samo da postoji, već je i jako sklona povredama. Ian Somerhalder (kojeg neki možda pamte iz serije Lost) ujedno je i najjača karika što se glumačkih sposobnosti tiče – njegova interpretacija Damona nevjerojatno je fino iznijansirana; odlično se snašao kao bahati, šarmantni i ekstrovertirani ‘jebač’, no sva kompleksnost njegove interpretacije (i samim time lika) ipak najviše dolazi do izražaja u scenama kada ga nešto ‘pogodi’, zateče ili pak povrijedi. Somerhalder to izvede s velikom suptilnošću i osjećajem za to kakav bi lik trebao biti tj. koliko bi ‘sebe’ u određenom trenutku želio pokazati, a koliko mu se nevoljko ‘omakne’.

Dakako, tu su još i drugi likovi kao npr. Elenin mlađi brat Jeremy koji je zatreskan u par godina stariju i ‘problematičnu’ Vicky; njena best frendica Bonnie, koja saznaje ponešto o svom pravom podrijetlu; Elenin prijatelj iz djetinjstva i bivši dečko Matt; njena iskompleksirana i (Damonovim) manipulacijama podložna frendica Caroline i mnogi drugi. Naravno, svi čine dio te velike slagalice, a paralelno s time svatko od njih ima svoje probleme i storylineove nevezane za glavni trio. Osim već spomenute napete radnje i likova, treba istaknuti dobre dijaloge koji nimalo ne vrijeđaju inteligenciju, makar znaju ‘zastraniti’ u klišeje i otrcane fraze. Srećom, od Damona takvo što nikada nećemo čuti, a ako i čujemo, onda samo ako je alkoholiziran. Ma zapravo, čak ni tada.

Sve u svemu, meni je ova serija i te kako dobro sjela kao jedna vrlo uspješna mješavina napetosti i adrenalina, ljubavne priče i emocija, humora, misterija, drame i zanimljivih, dobro okarakteriziranih likova, a pritom je svaka epizoda bolja i kvalitetnija od prethodnih. Na tih me 40-ak minuta VD potpuno ‘uvuče’ i zaokupi, katapultira u taj svijet i natjera da se angažiram oko likova i njihovih odnosa, da mi bude stalo. A kada epizoda završi, sjetim se da postoji nešto što se zove real life. To me na trenutak zbedira, no ubrzo nađem rješenje: eskapizam u obliku još jedne epizode. And life doesn’t suck anymore.

18 komentara za “The Vampire Diaries

  • Kocka says:

    počela je i druga sezona,ali moram pričekat 10.mj da se dočepam prvih epizoda. imala sam iste predrasude kao ti. isprva mi je serija bila nekako prozirna,no poslije te baš uvuče. Damon je i više nego dovoljan razlog za gledanje serije 😀 . bar meni, pošto obožavam takve likove. Stefan mi je često bio premlačan, ali najbolji dio je kad poklekne i kad se vidi njegova prava strana. meni ne ide u glavu ženska koja glumi vješticu Bonnie. Bože,jel ona ne zna glumit? stalno ima jednu tulavu facu i način na koji izgovara svoje rečenice je jadan da se ubiješ.daj ženo,malo života!
    ono čemu se jako veselim-povratak Catherine the bitch. ona će unijeti puno zabave i napetosti u seriju.
    i ono što moram spomenuti,jednostavno obožavam kako im izgledaju vampiri.dok su u tom raspoloženju,jel. žile poskaču oko očiju,očnjaci,oči. najbolje od svih vampira koje sam gledala dosad. i onaj dio sa proširivanjem zjenice dok nekog opčinjavaju mi je odličan!

  • limalima says:

    Zadnji odjeljak ovog osvrta savrseno opisuje kako se ja osjecam dok gledam vampirove dnevnike….jednostavno serija me oborila s nogu iako to nisam ocekivala….svaka epizoda je posebna i prezanimljiva…i doslovno kad zavrsis jednu epizodu moras pogledat i drugu….normalno,serija ima mnogo zamjerki,al sve je manje bitno kad u kadar dodje DAMON nositelj cijele serije,taj lik je DEFINITVNO presavrsen….nacin na koji hoda,govori,njegove reakcije na pojedine situacije su fantasticne..ah mogla bi danima o njemu pricati:)…

    serija mi se podvukla pod kozu i svi njezini likovi,i mogu reci da sam stvarno veliki fan i ovo je prva serija koja je mene odusevila,neznam zasto al ima stvarno nesto privlacno u sebi!

  • Koraljka Suton says:

    Slažem se. VD baš ima ‘ono nešto’. Mene je zapravo najviše iznenadilo to što nema ‘teen problema’ (to mi se stvarno ne bi dalo gledati), već se sve vrti oko tih razno-raznih misterija i zavrzlama u radnji – a opet, likovi sami po sebi uopće nisu zanemareni, dapače! A ja jako padam na (kvalitetnu) psihološku karakterizaciju i razradu pa ono…:)

    A i odlično mi je to što stvarno iz epizode u epizodu postaje sve bolje, zanimljivije i napetije. Najviše zamjerki imam na prvih 10-ak epizoda; nakon toga baš postane brutalno dobro. Pogotovo druga sezona – svaka epizoda je novi obrat i automatski novi ‘šok’. Rijetko kada kvaliteta neke serije raste s vremenom, no kod VD-a je to (za sada) slučaj.

    Fala Bogu da nema nikakve veze s knjigama; stvarno bi serija bila žešći treš da ima.

  • Marin Mihalj says:

    Prilično najužasnija serija u posljednjih nekoliko godina. 😀

  • Jelena Djurdjic says:

    Ako bi je usporedili sa True Blood? Je li bolja :) ?

  • Marin Mihalj says:

    True Blood je druga najužasnija serija u posljednjih nekoliko godina. 😀

    But, that’s just me.

  • Jelena Djurdjic says:

    Meni je True blood katastrofalna, pa čisto pitam, možda je ovo nešto sasvim drugačije

  • Kocka says:

    gledam i jedno i drugo. VD i TB su kao nebo i zemlja.totalno različite priče. TB pratim zbog jedne stvari koja me posebno intrigira i zbog par likova. priča je živi očaj.
    dok u VD,priča postaje sve bolja i bolja svakom epizodom,a likovi su sasvim OK.
    mislim da je VD bolja serija. ali ovisi što voliš. ako je seks i nasilje “your kind of thing” baci se na TB. :)

  • Kocka says:

    nisam pročitala zadnji komentar,ups. onda neka općenita preporuka za ostale koji ne prate serije :)

  • Koraljka Suton says:

    Ja tek sad ove komentare vidim.

    Dakle, kao što Kocka reče, VD i TB stvarno jesu nebo i zemlja. Marin i Jelena, ne znam što vam je točno katastrofalno i užasno u TB-u pa ne znam iz kojeg ‘kuta’ da pristupim usporedbi, ali ajmo reći da VD nije ni na momente slow-paced poput TB-a, jer se maltene svake sekunde nešto događa i odvija – gledatelji jedva da stignu udahnuti. Strašno je sve to skupa dinamično, zabavno i dosta nepredvidljivo. Kao što rekoh, ako uspiješ prožvakati poprilično ‘već viđenih’ i ‘oh so klišejastih’ desetak epizoda (makar mi to osobno nije smetalo), kasnije postaje stvarno zanimljivo, prvenstveno zbog toga što se, kao što u recenziji napisah a) priča uopće ne vrti oko ‘teen problema’ i sličnih One Tree Hillovskih sranja, već je maksimalna pažnja posvećena povijesti samog gradića i svim nadnaravnim misterijima vezanim uz njega; b) likovi su strašno plastični i uvjerljivi (na stranu pokoji neuvjerljivi glumac) – saživiš se s njima i zavoliš ih. Pogotovo Damona, koji je tako nevjerojatno karizmatičan i slojevit.

  • Lulu says:

    Recenzija je fantastična.
    Jako volim ovu seriju od samog početka.
    I da istina, kako koja epizoda, sve je zanimljivije. Jedva čekam 28 Januar.

    Damon rulz definitivno.

    Međutim, ono što me fasciniralo u drugoj sezoni jeste ta promjena Caroline i Tylera, koji su od poprilično bitchy likova odjednom počeli otkrivati i svoju drugu stranu.

    Što se tiče Stefana, bio mi je puno simpatičniji (?!) prije, premda nikad nije bio pretjerano zanimljiv.
    Kao što reče Damon jednom: “Stefan smiles. Alert the media!”

    Alaric je vrlo zanimljiv lik, ali je poslije nekoliko epizoda jako zapostavljen. Pojavljuje se tek da upotpuni radnju i kad “zatreba”.

    Zapravo mene u svemu oduševljava najviše to što likovi (većinom) nisu stereotipni.
    Naprimjer, Damon, Tyler, Caroline, Rose…
    Onda, kao što napisa autorica recenzije, radnja se samo širi u sve veći mozaik i neprestano iznenađuje.
    I još jedna stvar koja me ostavila bez daha, drže do sitnica, a radnja se neprestano odvija, bez dosadnih razvlačenja.

  • Anonymous says:

    precool sto ima ljudi koji imaju isto misljenje kao ja o VD.i ja jedva cekam 28.1.
    takodjer i mene fascinira promjena Caroline(precool je) i jako me zanima sta ce biti izmedju nje i Tylera….plus scena kad se Tyler pretvara u vukodlaka je jezovita i tako realno prikazana….

  • Lulu says:

    Usput: Kocka kaže kako mora čekati da bi gledala epizode.
    Na ovom linku epizode stave u petak ili subotu eventualno: http://tvmore.net/tag/watch-the-vampire-diaries/
    😀

  • Izabela says:

    taman sam mislila da ću bit jedina koju serija (još) nije  povukla toliko koliko većinu vas gore u komentarima i recenzenticu naravn. ne znam jel baš najužasnija serija u nekoliko posljednjih godina, toliko pak ne pratim (nove)serije, al mi u prvih desetak epizoda (sad sam na 11.)nije ostavila neki dojam ‘ne mogu se odljepit od stolice dok gledam’ već više kao neka pričica sljepljena od drugih pričica o vampirima koje sam već gledala, uz koju iznimku. ali postoje ta neka ‘opća mjesta’ na koja moraju svratiti sve takve priče. zanimljiva jeste, i da, ima  damona (al opet ta ironija mi je ala spike u buffy), ali dosad me nije ni prilično držala napetom kao što je znala buffy . možda se sad to, kao što velite promijeni.  a kad smo kod stefana, ne mogu se ne smijat tome, totalno!’On, naime, ima tu jednu jedinu defaultnu facu kojoj je glavna
    karakteristika toliko jako mrštenje da mene zabole oči dok ga gledam i
    samo razmišljam o tome kako će si dečko pokvariti vid.’,elena jest puno manje iritantan lik do recimo liz parker u roswellu (nisu vampiri al je fanstastika).

  • Koraljka Suton says:

    Izabela, ako te tješi, serija na pola druge sezone ode u tri pm.

    Prvih deset epizoda prve sezone jest dosadnjikavo tj. ”već viđeno” – no nakon toga krene ona mozaičnost koju spominjem u recenziji i neko vrijeme, zahvaljujući stvarno nepredvidivim obratima i krajnje zanimljivim (novim) likovima, sve to skupa bude jako napeto. E, a onda na pola druge krenu s totalnim nebulozama i stvarno, samo stavljaju retardirani obrat na retardirani obrat te doslovce izmišljaju nove likove i njihove povijesti kako bi se, ne znam, nešto događalo. Pregrozno je. Ali stvarno – pregrozno. Ja pratim i dalje jer sam odlučila voljno suspregnuti nevjericu i ne doživljavati seriju ozbiljno, tako da mi sada služi kao filler dok čekam druge serije :) Šteta; imalo je potencijala.

    U prijevodu: daj joj šansu do kraja prve sezone makar, a nakon toga slobodno prestani gledati.

  • Matea Rebrović says:

    Ja isto još uvijek pratim. No isto tako ne mogu reći da sam luda za serijom. Meni je za razliku od Koraljke, druga sezona bila mrak. Stalno je bilo nešto napeto, odlični zapleti, dobar razvoj likova. Ova 3. sezona je po meni otišla u 3 pm. Naletila sam na neke epizode 1.sezone na tv-u, i tako mi to sad sve izgleda glupasto. To samo dokazuje koliko su napredovali sa serijom.

  • Koraljka Suton says:

    Ma ne, druga mi je skroz funkcionirala do momenta kada je uvedena…Klausova hibridština (zato i napisah da na polovici druge sve ode k vragu). U tom sam trenutku umrla od smijeha, odvagnula želim li nastaviti gledati nakon tolikog predoziranja trešom i zaključila da mi treba filler. Za likove me u međuvremenu boli kita, ionako su ih grozno krenuli ”razvijati”. Scenarij je naprosto preloš, jebiga.

  • Eden says:

    Odgledala sam sve epizode, sve tri sezone i definitivno mogu reći da mi je serija super, jedva čekam 4 sezonu. Iako su me malo preprašili kad su “razvodnili” krajem druge i početkom treće sezone sad mogu reći da se isplatilo odgledati do kraja, zadnje dvije epizode su me ostavile bez daha, zadnju sam odgledala plačući…a onda odjednom puf…okret i sve je drugačije, na licu mi je ostao neki čudni izraz nevjerice, onak kao…wtf 😀
    Damona volim 😀 to je sve što ću reći, lik je legendaran,da sam ja Elena ne bih se dvoumila ni sekunde :D, ali eto, nisam 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.