‘Preljub’, 1. sezona: Besprijekorna glumačka postava i intrigantna scenaristička postavka

[S. Treem / H. Levi, 10 epizoda, 2014.]

8

REŽIJA

Jeffrey Reiner, Ryan Fleck, Carl Franklin, Mark Mylod

SCENARIJ

Sarah Treem, Hagai Levi, ...

GLUME

Dominic West, Ruth Wilson, Maura Tierney, Joshua Jackson

SAŽETAK

Solidno, intrigantno i vrijedno pažnje ako niste od onih koji od psiholoških studija veze i braka bježe kao vrag od tamjana.

9,0

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

8,0

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Sven Mikulec

Kako sam kao klinac bio dosta izložen slovenskom Kanalu A i seriji Simpatije (naglasak na ‘ti’) koja se emitirala tamo negdje u kasnim devedesetima, počeo sam pratiti avanture Dawsona i njegove ekipe na njihovom razvojnom putu od zbunjenih tinejdžera do dokoličarskih dvadeset-i-nešto-godišnjaka. I dok ovu teen sapunicu Kevina Williamsona s punim pravom možemo nazvati samo djelomično simpatičnom ili tek čist’ prosječnom, Dawson’s Creek ipak je u meni stvorio potrebu da makar površno pratim što će se događati s karijerama tih glumaca uz čije sam izvedbe neko vrijeme odrastao. Jednu od glavnih uloga u seriji igrao je Joshua Jackson, kanadski glumac koji će kasnije na televizijskoj pozornici uskrsnuti meni odličnim Fringeom. Jackson, koliko vidim, u filmskom svijetu nikad se nije osobito afirmirao, ali na TV-u očito pažljivo bira gdje će se pojaviti. The Affair, nova Showtimeova serija o jednoj ljetnoj aferi oženjenih pojedinaca i izrazito destruktivnim posljedicama njihova zaljubljivanja, prilično je kvalitetno ostvarenje u kojem Jackson ima priliku pokazati da je ozbiljno prerastao cipele Paceyja Wittera, buntovnog MILF-lovera koji je s Katie Holmes nekoć otplovio u sumrak.

Iza Preljuba, ozbiljne drame čijih sam deset epizoda prve sezone pogledao s godinu dana zakašnjenja, stoji prije svih Sarah Treem, američka scenaristica i producentica koja je radila na hvaljenoj seriji In Treatment i još popularnijoj House of Cards. Serija nas uvodi u priču o Noi, sredovječnom učitelju engleske književnosti i potencijalno uspješnom piscu koji je objavio tek jednu knjigu i strahovito se muči sa sljedećom. „Svi ljudi u sebi imaju jednu knjigu, gotovo nitko nema dvije“, govori mu bahati i bolesno bogati snob od punca, uspješan pisac koji svojim novcem financira obrazovanje Noinih klinaca. Noina supruga Helen brižna je majka njihovo četvoro djece. Imaju sretan i skladan brak, ali otpočetka je vidljivo koliko Noi smeta što toliko ovisi o financijskoj sisi omraženih ženinih roditelja. Kao i svako ljeto, obitelj otputuje iz New Yorka u Montauk, na seosko imanje Helenine obitelji. Ondje, pak, već po dolasku Noa upoznaje konobaricu Alison, zgodnu mladu ženu oženjenu za distanciranog Colea koja se nekako pokušava nositi sa životom poslije smrti svog 4-godišnjeg sina. Noa i Alison uskoro započnu strastvenu vezu koja će rezultirati apsolutnim krahom njihovih obitelji.

Episode 101

Zanimljivu je osnovnu ideju razvila Sarah Treem sa svojim suradnikom Hagaijem Levijem: The Affair se iz mora sličnih serija ističe jedinstvenom pripovjednom strukturom. Svaka je epizoda podijeljena na dva dijela, tijekom kojih se s događajima upoznajemo iz muške i ženske perspektive. Noa i Alison iste će stvari prepričati na različite načine, ovisno o tome kako su ih oni doživjeli, kako ih se sjećaju ili kako ih žele predstaviti nama gledateljima, ali i upornom detektivu Jeffriesu koji ih, nekoliko godina nakon te sudbonosne afere u Montauku, ispituje o ubojstvu s kojim su možda povezani. Kao u prvoj sezoni True Detectivea, serija će naizmjence pokazivati scene ispitivanja u sadašnjosti sa stalnim vraćanjem u prošlost, a na nama je da pokušamo pažljivo pratiti nelinearnu struju pripovijedanja i da u često kontradiktornom i subjektivno obojanom iznošenju činjenica pronađemo, negdje u sredini, što se dovraga uopće događa.

S ovom scenarističkom dosjetkom u početku sam bio vrlo zadovoljan: nakon što Noah iznese svoje viđenje događaja, slijedi lagano otrežnjenje u vidu Alisonine priče koja sugerira da nije sve baš tako kako jedna strana tvrdi. Te se dvije priče u početku razlikuju tek u sitnim detaljima – tko je kome prvi prišao, što su si rekli ili gdje su se poševili – da bi kasnije, što se sezona primiče svome kraju, razilaženja u njihovim pričama postajala sve veća i sve teža za objasniti. Što je neka situacija stresnija, opasnija i teža za probaviti, dvije se verzije svjedočenja više razlikuju. To je istovremeno i genijalno i problematično. Ako uzmemo da se radi o sjećanjima Noe i Alison, teško ćemo progutati da je jedno od njih dvoje toliko krivo zapamtilo slijed događaja, i u tim će trenucima serija biti frustrirajuća. Ali ako proširimo shvaćanje njihove perspektive i zaključimo da se ne radi samo o sjećanjima, već o tome kako oni žele ispričati svoju priču, serija postaje znatno zanimljivija i zabavnija za proučavanje. Upitan što misli o kritikama publike na račun tog problematičnog šiftanja iz jedne perspektive u drugu, a u drugoj sezoni i u treću i u četvrtu, te nepomirljivim razlikama između tih viđenja, Joshua Jackson izjavio je kako potpuno podržava viziju Sare Treem – ne postoji jedna jedina istinita istina. Na gledateljima je da u svojoj glavi poslože narativ koji im se čini najprirodniji i najvjerojatniji. Istina je uvijek negdje između.

BR2

Nije zanimljivo scenarističko rješenje jedini adut Afere. Glumci su besprijekorni. U prvoj sezoni u centru pozornosti gotovo isključivo su Dominic West (Jimmy McNulty iz Žice) i Ruth Wilson (Jane Ayre, Sherlock), dok njihove partnere Helen (Maura Tierney iz Hitne službe) i Colea (već spomenuti Jackson) upoznajemo tek periferno, kroz oči protagonista, za koje brzo naučimo da nisu posve pouzdane. Obično se ustručavam pisati o glumi jer se ne smatram nikakvim stručnjakom: jedini mi je relevantan kriterij koliko mi se likovi uspiju „prodati“, tj. koliko glumcima vjerujem da su zaista te i takve osobe kakve pokušavaju odigrati na ekranu. Ovdje svima vjerujem: vidim Coleovu frustraciju i nemoć, vidim Noino rastuće nezadovoljstvo i mirišem napetosti na idiličnom imanju njegovih punaca, osjećam Alisoninu bol i unutarnju rastrganost. Snažna suradnja kvalitetnih glumaca forte je ove serije, a veliko im priznanje treba odati zbog činjenice da ipak konstantno moraju igrati više različitih verzija jednih te istih likova, s vidljivim razlikama u nijansi ovisno o perspektivi iz koje ih promatramo.

Iako je ovo recenzija prve sezone, ne škodi spomenuti da mi prve dvije epizode ovogodišnjeg nastavka priče djeluju obećavajuće, prije svega zbog uvođenja novih perspektiva (Cole i Helen). Ali Preljub nije nešto što morate pogledati. Ništa vam se značajno u životu neće promijeniti ako preskočite Showtimeov projekt; eventualno ćete ostati uskraćeni za utješno saznanje da su neki od heroja vaših mlađih dana (McNulty, Pacey) itekako sposobni i dalje raditi svoj posao. Kao što sam već rekao, Preljub se ističe po svojoj originalnoj strukturi i zbilja dobroj glumačkoj postavi, i to su plusevi koje je teško osporiti. Međutim, nikome tko inače zazire od ozbiljnih drama i svoje TV potrebe zadovoljava tematski i tonalno dijametralno suprotnim ostvarenjima ova serija neće otvoriti oči. Solidno, intrigantno i vrijedno pažnje ako niste od onih koji od psiholoških studija veze i braka bježe kao vrag od tamjana.

2 komentara za “‘Preljub’, 1. sezona: Besprijekorna glumačka postava i intrigantna scenaristička postavka

Leave a Reply

Your email address will not be published.