Sjever i jug (1985.-1986.)

Piše: Danijel Špelić

Sjever i jug (1985.-1986., 561 min.)

Redatelj: Richard T. Heffron

Glume: Kirstie Alley, David Carradine, Patrick Swayze, Georg Stanford Brown, Philip Casnoff

 

Kada biste sad otišli i upitali svoje mame, bake, ujne, tetke, strine i susjede što se dobra gledalo 80-ih, radi čega su se prekidali svi poslovi, muževi bivali izgnanima iz kuće/stana, a djeca ostajala gladna, dobili biste nekoliko odgovora. Bila je tu Dinastija, naravno. Sjećate se dogodovština bogatog Blakea Carringtona koji je kao izreka ušao u obične razgovore (misliš da sam bogat k’o Carrington), pa su tu bile i Ptice umiru pjevajući, australska konkurencija američkim serijama, gdje je Richard Chamberlain slamao ženska srca (iako je gej) kao svećenik koji ima život ispunjen peripetijama sa svojom Maggie, a onda imate i Sjever i Jug. Sjećate se toga? Orry Maine i George Hazard, dva velika prijatelja koji zajedno (i razdvojeno) prolaze kroz godine koje su prethodile američkom građanskom ratu, a onda i godine samoga rata. Serija je žarila i palila na malim ekranima te, iako je danas znaju gledati s podsmijehom, činjenica je da je ona školski primjer kako se radi vrhunski televizijski proizvod kojemu je namjena da traje i traje. Iako je danas općeprihvaćeno mišljenje kako je za njezin uspjeh zaslužna pojava popularnog Patricka Swayzea, ironično, to je toliko daleko od istine da bi vam trebao dalekozor da je vidite. Swayze je u to vrijeme bio običan bezimen glumac, koji je iza sebe imao tek zrno zapaženih nastupa u Red Dawnu i Outsidersima. Glumački serija danas izgleda kao prava poslastica za oči, ali to je došlo tek kasnije. IPAK, ima nešto u njezinom castu na koji ću se još vratiti. Sljedeća stavka dnevnog reda: serija dobro izgleda jer je uložena dobra lova u nju. Dvadeset i pet milijuna dolara za tadašnje je pojmove bila astronomska cifra koja je izazivala strahopoštovanje, no vidi se da je lova itekako dobro uložena. Od kostima koji su se nosili, do interijera i eksterijera, sve do epskih scena bitaka koje su obilježile američki građanski rat. Sve izgleda odlično, čak i danas, skoro trideset godina kasnije. Vjerujte mi na riječ, baš sam je nedavno ponovo pogledao (da, pročitali ste dobro, ponovno) i stojim iza svojih riječi bez žaljenja.

Za one koji su nekako uspjeli prespavati/ignorirati/ne čuti za sadržaj, evo kratka podsjetnika. Orry i George upoznaju se na školovanju u West Pointu i odmah postaju najboljim prijateljima. Jedan je južnjak, što podrazumijeva plantaže i robove, a drugi je sjevernjak, što podrazumijeva tvornice i…, pa, bogatsvo. Iako suprotnih nazora, njih dvojica održavat će kontakt nadolazećih godina, a svaki na svojoj strani imat će pune ruke peripetija s vlastitim ljubavnim problemima, obiteljima, spletkama i namještaljkama. Jedna od najpoznatijih televizijskih ljubavnih priča ide upravo na račun Orryja i njegove odabranice Madeline nakon što njihova ljubav biva prekinutom njezinom udajom za matorog suparnika Maienovih, a svoj komad radnje dobit će i likovi oko njih. Usporedno zapletima koji odgovaraju klasičnim sapunicama, počinju se polako izgrađivati tenzije koje će u konačnici dovesti do građanskog rata, kao i razlaza između dva prijatelja (samo po pitanju zaraćenih strana) i njihovih muka na ratištima diljem Amerike.

Serija originalno ima dvanaest epizoda, ali kako su to naši televizijski genijalci odlučili malo produžiti, tako su svaku prepolovili i dobili dvostruko veći broj (inače, epizoda traje sat i pol vremena) te se razdvajaju na Knjigu 1 i na Knjigu 2 (postoji i Knjiga 3, ali o tome nešto kasnije) te su snimljene u klasičnoj maniri jedna godina-jedna knjiga. Prvi dio serije zadržava se više-manje na prijateljstvu Georgea i Orryja, njihovim odnosima, ljubavnim šemama – znate već, klasična sapunica, ali se prikazuje i zašto je došlo do građanskog rata. Da ironija bude veća, robovlasništvo je bilo potpuno sporedno pitanje u tome te Abraham Lincoln u prvi mah uopće nije ni razmišljao da to napravi. Knjiga 2 bavi se ratnim godinama, pregledima poznatih sukoba (iako ne onih glavnih, kao što je Gettysburg) i daljnjim mukama naših junaka koji su sad skoro pa na istim funkcijama, ali na suprotnim stranama. Već sam spomenuo nešto od glumačke postave, ali da to razradim malo detaljnije. Ova serija je zvijer što se toga tiče, monstrum, ali u vrijeme kad je nastala bilo je tek par zvijezda koje su se mogle tako nazvati. David Carradine bi bio jedna od njih. Jean Simmons druga. Početak i kraj. ALI, serija je imala pun kufer stare garde glumaca koji su odlučili nastupiti bez honorara, počevši od Elizabeth Taylor, Roberta Mitchuma, Johnnyja Casha, Gene Kelly te Jamesa Stewarta u svome posljednjem glumačkom nastupu. No, to nije sve (kao u reklami za super-usisavač) – dobar je komad glumačke postave nakon ove serije postao dio pravog sjajnog Hollywooda, počevši od samoga Swayzea, preko Kirstey Alley, Jonathana Number One  Frakesa do Forresta Whitakera, a ako imate stvarno brzo oko, u nekoliko scena možete vidjeti i nastup Michaela Dudikoffa prije nego je počeo mahati katanom i ubijati ljude (iako, ovdje to radi s puškom repetirkom). Ironično, i serija i American Ninja snimljeni su u isto vrijeme, samo što je serija prije izašla. Njezina kvaliteta varira, ako ćemo iskreno. Ako ste skloni trivijalnim zapletima, ljubavima koje imaju gadan predznak propasti, obiteljskim zahebancijama… onda je serija prvoklasna, barem Knjiga 1. Knjiga 2, ratni dio, pomalo gubi na fokusu jer ulaze novi likovi (povijesni, kao što su Abe Lincoln, Jefferson Davies i generali Robert I Lee te Ulyessius S Grant – na kojeg su Južnjaci još uvijek nadrkani jer je spalio pola Juga dok je trajao rat) koji općenito govore o ratu: nadahnuto ili malo manje nadahnuto, s time da neki glavni likovi čak postaju sporedni (Orry Maine jedno vrijeme gotovo da nestane s ekrana) tako da, ako niste skloni rekonstrukcijama povijesnih bitaka (koje su odlično napravljene, bogato i raskošno) Knjiga 2 bi vam mogla biti nešto dosadnija od prvog dijela. Svejedno, mora se spomenuti da je uspješno dočaran i prolazak godina jer glumci su, uz minimalno šminke i tek drugačijom frizurom, uspjeli dočarati dojam starenja, što je pripomoglo stvaranju osjećaja da prijateljstvo dvaju prijatelja traje već ohoho. A za kraj vrijedi spomenuti i odličan soundtrack poznata skladatelja Billa Contija, čija glazba (da ne bude da je čovjek poznat samo po Rockyju) stvara dojam potrebne epike, glamura i emocija.

Nakon što je serija završena, zaokružena a kraj snimljen (koji je, barem onima koji su pogledali seriju, odgovarajući),  deset godina kasnije holivudska mašinerija odlučila je napraviti i treći dio. I zamalo sve upropastiti. Jer sadržaj je sljedeći: glavni nemesis obitelji Main i Hazard ostao je živ, odmah na početku ubija Orryja i Georgeovu ženu te na kraju George i Madeline postanu par. Malo je reći da je serija ispala čista katastrofa (Orry je u knjizi poginuo u ratu, ali je preživio u seriji) iako se skoro 70 % originalnih glumaca vratilo da odigra svoje uloge (ne i Swayze, koji je pametno rekao Hell No!) te treći dio fanovi uglavnom – ignoriraju. Bez obzira na taj nesretni dodatak, originalna serija, koja je snimana u kontinuitetu, danas je jedna od najpoznatijih miniserija uopće i još uvijek je jako dobra, sadržajna i na visokoj produkcijskoj razini, no teško da će vam se svidjeti ako niste kalibrirani na ovakvu vrstu proizvoda. Ali, možda vam se svidi dašak nekog prošlog vremena kad su stvari bile puno jednostavnije.                                                                                                                                                                                 

Leave a Reply

Your email address will not be published.