Ponos i predrasude (1995.)

Piše: Vanja

Ponos i predrasude (Pride and Prejudice, 1995)

Režija: Simon Langton

Glume: Jennifer Ehle, Colin Firth, Crispin Bohnam-Carter, David Bamber, Allison Steadman, Adrian Lukis, Susannah Harker

Krajnje je prikladno ispričati se unaprijed, ako ovaj osvrt bude dulji (što je objektivno za očekivati od mene te potpuno nepotrebno) i možda zbrčkaniji (što je neoprostivo). Ne mogu si pomoći.

Ponos i predrasude“, za čiju je režiju odgovoran Simon Langton („Ubojstva u Midsomeru“, „Jeeves and Wooster“), priuštit će sretnom gledatelju koji to odabere tri stotine minuta čistog užitka. Bojim se da sam subjektivna, no trudit ću se ostati na nekom pametnijem kamenu. Naime, to me razdoblje uvijek bacalo na koljena umijećem razgovaranja, gdje svakako nije bilo bitno samo „što reći“ nego i na kakav način to reći (komplicirano, po mogućnosti, kao i vrlo zahtijevno za protumačiti). U svakom slučaju, obrada iz 1995.g. je savršenstvo koje sam ja, bijedni smrtnik, željno čekala svakog ponedjeljka oko devet sati uvečer (ako me sjećanje ne vara). Koja môra za moje hrabro srce!

Dosad smo svjedočili nekolicini ekranizacijâ, gdje (Jane Austen’s) „Ponos i predrasude“ i dalje nadahnjuju gledatelje svojim iznimnim verbalnim vratolomijama, neodoljivom no prikrivenom romantikom, ironijom, podmetanjima, no i uvjerenjem, koje nas usrećuje mišlju kako ljubav još uvijek nešto znači i kako je sposobna prevazići trivijalnosti svakodnevice i društvene razlike… ljubav, koju je trebalo iznijeti onako, kako su to učinili Colin Firth kao Mr. Darcy i Jennifer Ehle kao Elisabeth Bennet.  Ova BBC-jeva televizijska mini-serija sinonim je stremljenja ka izvrsnosti u ekranizaciji, čija će minorna odstupanja od samog romana scenaristu i redatelju svi ljubitelji romana oprostiti, jer niti jedno ne utječe na kvalitetu. Upali smo u srce meke, nježne prirode i slojevita načina života više no romantičarske (razumne) Engleske, u svijet kakvim ga je vidjela i nama predočila Jane Austen, koju se ne mora voljeti, ali mi se čini kako joj se mora priznati topla i vrlo prepoznatljiva nota finog cinizma, neminovnog za opstanak u onakvo vrijeme, gdje su razum i osjećaji definitivno bili podjednako jaki, no skriveni jedno drugim – a ponekad, kad zaslijepi ponos ili predrasuda – i jedno drugom.

Ova vječna i svaki put „nova“ ljubavna priča, s elementima klasične drame kojoj smo toliko puta svjedočili u vlastitim životima, vrti se oko obitelji Bennet, te njihovih pet (neudanih) kćeri. Vrti se, točnije, oko Elizabeth (Lizzy) Bennet, koja je glavna ženska protagonistica, utjelovljenje skromnog šarma no i samosvijesti, koje je ponekad i sama nesvjesna, te g. Fitzwilliama Darcyja. Mr. Darcy „stiže u grad“ (koji je selo) budući da njegov izvrstan prijatelj Mr. Bingley (Crispin Bonham-Carter) kupuje posjed u blizini. Bingley je čovjek koji ima 5.000 funta prihoda godišnje, što je za majku pet neudanih kćeri prilika koja se ne propušta! Ono zbog čega sam u par navrata skoro izgon iz kuće dobila (gledanje u cugu svih 6 epizoda) pitka je sâga u kojoj se likovi tako jednostavno no logično razvijaju do svoje pune snage, puna profinjenog humora koji nas nesuzdržano uveseljava i u momentima tuge, jer je ima i jer je svejedno poznato kako društvene razlike i danas znaju biti nepremostive, gazeći ljubav i rušeći osjećanja, zbog ponosa, predrasuda ili nečeg trećeg.

Kad Englezi rade nešto u čemu ima natruhe romanse – gotova sam. Zapravo, kad rade bilo što, kupljena sam unaprijed. Još mi dajte Colina Firtha i ispalit ću se na onu planetu, koja je nedavno, tužno i neslavno izgubila svoj status. Na stranu sve, ”Ponos i predrasude” mnogo je više od (samo) romanse. To je prekrasan vizualan i audio-uvid u razmišljanja, život, razlike, ”općeprihvaćenost” bilo čega ili koga, u vremenu kad je sve bilo ”must”. Prekoračiti granice prihvatljivog, u doba kad je propisano i tek ”prihvatljivo” bilo više nego oskudno, jer se moralo briljirati u svemu – neoprostivo je jer – good opinion, oncelost, is lost forever.

The way I see it, ovo je jedna od najljepših romansi ikad napisanih i ikad ekraniziranih, ovo je ljubav koja tako skrivećki buja prikrivena ponosom i predrasudama dok ne bukne do mjere da sagori gledatelje, koji ne mogu dočekati kraj, iako je sve potpuno jasno od početka. Ta ljubav je podrovana i otrovana društvenim razlikama, razlikama u mišljenjima, odnosima prema ljudima i odnosima protagonista samih prema sebi, postupcima, neshvaćanjem, a takva se ljubav – vrlo logično – i razvija jače i stamenije, gdje, idući ka svom neminovnom kraju, dobija nesebičan aplauz svakog pojedinačnog gledatelja. Ova nas serija ostavlja u uvjerenju, makar i lažnom, da razum nije bitniji od osjećaja, ali ni obratno, da se dobre stvari dešavaju i da nije tako loše biti romantičan. Od toga smo odmaknuli i – toga nam nedostaje, priznali mi to ili ne.

Neminovno i neslavno upadam u klišej slavnom rečenicom, koja je već toliko istrošena da ju pjevaju i ptice na grani, iako njome počinje roman, no ne i serija. No, postoji razlog zbog kojeg to činim.

It is a truth universally acknowledged, that a single man in possession of a good fortune, must be in want of a wife. “ (Naravno, odgovorit će mama Bennet).

Ha! Ali!

Bridget Jones Diary:

It is a truth universally acknowledged that when one part of your life starts going okay, another falls spectacularly to pieces.“

Televizijska serija „Lost in Austen“:

It is a truth universally acknowledged that we are all longing to escape.“

Bride and Prejudice (Bolivud-verzija):

All mothers think that any single guy with big bucks must be shopping for a wife.“

Roman “Pride and Prejudice and Zombies“ iz 2009.g. nudi još jedan mudri biser po istoj matrici:

It is a truth universally acknowledged that a zombie in possession of brains must be in want of more brains“.

Po gospođi Bennet, prva je rečenica životna i živuća Alfa i Omega, a njena je obveza pobrinuti se da joj se kćeri dobro udaju, za ljude koji imaju „prihode“, ne one koji rade da bi zaradili novac. Oni jednostavno – imaju prihode. Budući su Bennetovi imali ni manje ni više no pet kćerkica, kriviti mamu Bennet? Hm.

Romansa kao sastavni i pokretački dio ove serije je više no očekivana, osobito onima, koji su prethodno čitali knjigu (jednom, dvaput, triput, pet, šest… itd… *blush, blush* iako je „romansa samo romansa, a brak je – posao, kako to lijepo elaborira Rupert Everret u „Importance of Being Earnest“).  Glavnih je protagonista u seriji mnogo, no svi su iznimno upečatljivi i svatko ima svoje izvrsno razrađeno mjesto. No, uvijek postoji dvoje, koji su predodređeni jedno drugome kroz borbu umom i rječju, a naravno – razumom i osjećajima, u čemu i jest razlog zbog čega ovo jako volim – zbog toga što me uvijek i iznova uvjeri kako ipak nije loše biti romantičar. Ta užasavajuća, frustrirajuća činjenica da se jedno od njih dvoje odbija zaljubiti! Ali kad se čini da će oboje praktično odustati? Ginem i obično dobijem grč u stomaku i čekam kraj šeste epizode, kad se Mr. Darcy po prvi put nasmije i kad padne prvi poljubac. (Šalim se, brojala sam, nasmije se valjda tri puta kroz šest serija, mnogo je to.)

What an inapproprate way of entrance!

Čak i dok sam čitala knjigu i dok su me uvjeravali kako cijela ova priča pripada Elizabeth, djevojci britka uma i još britkijeg jezika, sklonoj tražiti dobro u ljudima no istodobno – sklonoj ne propitati se o onima koje je unaprijed osudila na propast, Mr. Darcy (u seriji Colin Firth) umalo je pomeo ostale (izvrsne) likove. Pretpostavljam da je to zapravo uloga koja će ga odrediti u onome što je postao – a to je regularni Mr. Darcy u svakom pogledu, u gotovo svakom filmu, nenadmašno dočaravajući i čak utjelovljujući više no što treba, čast, razum i dostojanstvo, kojim ga je obdarila plava krv. (Malo off the track, usudila bih se reći da je izbor, koji je pao na Colina kao Mr. Darcyja, kudikamo podignuo prag „savršenog“ gospodina). Dakako, Jennifer Ehle je iznijela ulogu na besprijekoran način, toliko puta podsjetivši blagošću osmijeha i pogledom ispod oka na Meryl Streep (što je u „mom oku“ nešto jako pozitivno). Njezin lik je… jednostavno, izuzetan kao što je, pretpostavljam, bio ženama (i muškarcima) koji su po prvi put čitali roman tamo nekih davnih godina. Ona je (neprikladno) samosvjesna (što bi rekle Binglyjeve zle sestre – da, u svakoj ovakvoj priči mora biti ili maćeha ili zle sestre, nečije…), njena gluma je do te mjere uvjerljiva da se vrlo lako osjetimo dijelom tog šarolikog društva, koje je živjelo od mise do mise i od bala do bala. Lizzy je stručna u ocjenjivanju ljudi, te za osobu, koja se takvom smatra, griješi, ali nesklona je priznati samoj sebi vlastiti ponos i vlastite predrasude – dok drugima, koji ne zaslužuju ni mrvu njene pažnje, poklanja rame za plakanje, povjerenje i – umalo – i neku vrstu ljubavi ili privrženosti. Jennifer Ehle je jednostavno Lizzy koliko je i Colin Firth Darcy, a to je cijelom dušom i do daske, gdje mlada no zrela djevojka pod površinom žudi za ljubavlju do te mjere da je spremna ne udati se već ostati usidjelicom, ukoliko je već netko neće voljeti zbog onoga što ima u glavi. U môru zbilja nezaboravnih scena, verbalnih okršaja ili jednostavno – očiju koje ostaju zalijepljene za neki šumarak, haljinu, šeširić – svatko će naći „onu“ savršenu, no jedna od nevjerojatnih je trenutak u kojem Lizzy britko i probrano oštrim riječima odbija bračnu ponudu rođaka svog oca, Mr. Collinsa (po cijenu ostavljanja svih sestara bez krova nad glavom!), čovjeka kojem imanje prelazi po smrti Lizzynog oca. Ah, ali g. Collins je župnik kojeg je pod skute uzela strašna gospa Catherine de Burgh, on njoj može pružiti sve, ali… Izvanrednom glumom, David Bamber nam se predstavlja kao snishodljivi miš-mekinjaš, čovjek bez obraza i načela, koji živi za trzaj oka svoje pokroviteljice, laskavac kojemu je životno dostignuće hvaliti ciglu na kaminu svoje pokroviteljice i… on je … plitak. Beznadno ljigav no svejedno arogantan, jasno da je takav čovjek daleko ispod onoga što će Elizabeth prihvatiti za životnog suputnika.

An unhappy alternative is before you, Elizabeth. From this day you must be a stranger to one of your parents. Your mother will never see you again if you do not marry Mr Collings. And… I will never see you again if you do.

Neće Lizzy odbiti tek jednu bračnu ponudu, o ne. Nakon sitnih no dinamitnih verbanalija u kojima uživaju i uho i oko, Mr. Darcy gazi svoje ‘sve’, pruža ruku, svoje srce i samoga sebe, iskreno rekavši što mu leži na plećima. Ženiti se djevojkom,čija je majka neodgojena, čije su sestre previše zaigrane da bi bile dovoljno fine i koja, nažalost, ima tako loše obiteljske veze (Lizzyin je otac gospodin, ali majka je nešto niže, trgovačke klase), što je – jasno – često nepremostiva prepreka koju će gospodin s (najmanje!) 10.000 funti prihoda godišnje prijeći. I što će tek njegova tetka, gospa Catherine de Burgh reći, uostalom. Trenutak u kojem ga Elizabeth odbija podjednako je moćan no kudikamo emotivniji, gdje frcaju razumne riječi, a oči blistaju nerazumnom, ludom i neobjašnjivom vibrom. Your declaration merely spared me the concern I might have felt in refusing you, had you behaved in a more gentleman-like manner… tek je jedan od razloga njenog odbijanja da bude gospa od Pemberlyja, možda i najljepšeg posjeda nadugo i naširoko. Had you been… je, nažalost po srca gledateljstva a bome i protagonista, tek fraza, no ništa manje bitna nego kakva teška uvreda, kojih, umotanih u celofan sa satenskom mašnom na vrhu, ne manjka. Snaga riječi u borbi protiv osjećanja je pobijedila. Ovaj put. Njen drugi mogući ”ženik” je apsolutna arogancija sama po sebi. Colin Firth je (već sam rekla?) utjelovio Mr. Darcyja na način kakav i vjerojatno i sama autorica romana objeručke prihvatila. Nemali broj filmofila upravo ovu ulogu uzima kao mjerilo svih bivih i budućih Darcyja, gdje je tek manjem broju bolji ”onaj prvi ili treći”. Poznato je da se i postava filmske adaptacije iz 2005.g. morala nositi s njegovom ”ostavštinom” jer je – a čujte, savršena. Glumac koji bez rezerve sve više i više zaslužuje poštovanje, ovom je ulogom postavio prag koji je teško prijeći. (Mislim da bi mnogi današnji dečki bar kućnog ljubimca prodali za samo jedan njegov kaput iz te serije, ili se radi o načinu na koji ga nosi?) Upravo skala uloga u posljednje vrijeme (A Single Man, npr.) pokazuje njegovu ozbiljnost i predanost glumi u svim njenim zahtjevnostima. Kroz svih šest epizoda, nemoguće je ne opaziti taj intenzivni, blistavi pogled koji se u trenu iz otrovne strijele pretvori u najmekši baršun. Zapravo, ”Ponos i predrasude” je moj prvi (i najdraži) susret s Mr. Darcyjem (hmda… it just stuck). Običavala sam se čuditi i godinama poslije, kako taj čovjek uspijeva glumiti samo očima i onim nekim čudnim (ne)izrazima lica, svejedno te baciti  na koljena bilo od tuge ili smijeha. Uvijek stoički smiren, profinjen i savršen u svakoj od uloga, Mr. Darcy je možda bio njegov veliki početak, no postao je i njegov zaštitni znak, kako imenom, tako i stilom ponašanja. On je istinska i jedina bolja polovica koja pristaje Elizabeth (i obratno), pameću, stabilnošću, razumom i nadasve – na kraju – promjenom koju su u njemu probudila zatomljena osjećanja, promjenom koja je u njega vidljivija i bolje odglumljena nego u bilo kojeg drugog lika.

Teško je u par kartica potrpati sve te likove koji pojedinačno imaju svoj doprinos ovoj uvijek aktualnoj seriji, a koji, u svojoj ukupnosti, tvore savršen prikaz drugačijeg, ne tako dalekog, ali ni tako različitog vremena. Kao trešnja na šlag, pa na tortu, sama produkcija doseže savršenstvo, što i nije posebno teško s nenadmašnim scenarijem, glazbom, koreografijom, kostimografijom, režijom i – glumom. Besprijekorni setovi koji nas vuku par stotina godina unatrag ni u jednom trenutku nas ne ciljaju (niti mogu) odvući od vrhunske izvedbe svakoga lika i razvoja sâme priče. Čovjek ne može ne primjetiti izniman trud oko kostimografije, koja skladno šeće od svakodnevne do reprezentativne. Izvanredno je postignuće u tome, što su svi ti besprijekorni setovi i sva ta prekrasna prateća oprema (od namještaja i odjeće do šalica i čizmica u blatu) tu samo kako bi upotpunili feeling tog izuzetnog vremena, koje je iznjedrilo izuzetne ljude, spisatelje, skladatelje… Da je u svemu tome bila jedna jedina greškica, mrvica pretjerivanja – serija bi bi bila dobra. No, nevezano za moj fan status, ova je izuzetna.

O seriji „Ponos i predrasude“ zbilja se ima reći mnogo više no što to ja umijem. Jasno da sam se pokušala osvrnuti na „bit“, no svejedno, ne spomenuti nevjerojatnu mamu Bennet (Alison Steadman), staloženog i s istom tom damom pomirenog tatu Bennet (Benjamin Whitraw) je nepravda. Nepravda je ne obraditi malo više zlog Wickhama (Adrian Lukis), mladog g. Bingleya (Crispin Bonham-Carter) i njegove sestre, Elizine sestre, nenadmašno ogavnog g. Collinsa (David Bamber) ili zastrašujuću lady de Burgh (Barbara Lee Hunt). Da sporedni likovi nisu jaki onoliko koliko jesu, da su tek malo drugačiji ili da su ih glumili neki drugi ljudi, vjerujem da ne bi uspjeli utjeloviti tako savršenu scenu na kojoj će briljirati Jennifer Ehle i Colin Firth.

Po opredjeljenju, nisam luda za modernim romansama (s velikim izuzetkom britanskih) kao takvima, ma nisam nikako, jer sam ih uvijek smatrala tek načinom brzinskog punjenja box-officea, no Lizzy i Mr. Darcy romantični su junaci nekog drugog vremena koje je svejedno u nama. Oni su ljudi koji će naušrtb svoje doživotne sreće uraditi sve za dobrobit nekog drugoga. Takvi ljudi zaslužuju jedno drugog i zaslužuju veliko finale i veliki, sretni svršetak. Krajnja zadovoljština koju pruža ova serija je što i gledanje nakon onog davnog, premijernog, pruža čak i više užitka u svojoj ukupnosti. Uspješno iniciravši svoju bolju polovicu i svoj podmladak (što je bio veliki test – ne mene, ne serije, nego njih :) ), najtoplije preporučam onima, koji tek kroče u svijet Jane Austen, neka ovo ne izostave iz svog repertoara.

Posvećujem ovu recenziju Mateju, koji je jednom prigodom izjavio da nikad nije, neće, niti ima namjeru pročitati ovu knjigu, a o seriji bi se možda moglo i porazgovarati.

8 komentara za “Ponos i predrasude (1995.)

  • Vedrana Vlainić says:

    Zbilja, nemam baš mnogo toga suvislog za reći.
    “P&P” mi je guilty pleasure knjiga kojoj sam se uvijek s radošću vraćala i dugo vremena moje omiljeno Austeničino djelo (dok nisam ljetos otkrila “Persuasion”, ali that’s beside the point). Još uvijek se sjećam prvog puta kad sam gledala seriju – prije kojih 6-7 godina, kod tete, na istrošenim, od neke treće osobe posuđenim, VHS-ima. Točno se sjećam tog osjećaja koji sam imala i forsiranja nakon svake “epizode” da pogledamo još jednu. I još jednu. Pa onda još samo malo, ma samo da vidim kako će obraditi onu sljedeću scenu i hoće li sljedeći dio ići po knjizi ili ne… Dok nisam bila prisiljena ostati prespavati u bratićevoj sobi, jer se posliepodnevno opuštanje pretvorilo u šesterosatni maraton, koji je već nekoliko desetaka minuta zadirao u sljedeći dan.
    Ispričavam se. Ponijelo me…
    Ma, nisam u stanju ništa pametno reći. Mislim da je dovoljno jednostavno spomenuti još kako obožavam upravo ovu adaptaciju, da je Colin jedan jedini istinski Mr. Darcy i da me ova recenzija pomela gotovo jednako kao i prvo gledanje serije one davne (mislim) ranoproljetne večeri. Hvala ti na tome :) <3

  • Vanja says:

    Hvala tebi. Ja sam se prepala da sam zbog osobnog “guilty pleasure” kako knjige, tako i serije… ponešto i pretjerala (količinski), ali … ili je bilo ovo ili 2 x ovolio. Za neke je stvari dovolno 500, 700, 1500 riječi, za neke je malo i više, a kad sam ja u pitanju, zbilja nemam milosti prema onome, tko čita. :( Generalna isprika svima, koji uspiju ovo izglabati do kraja 😀

  • Vedrana Vlainić says:

    Za neke stvari nikad ne može biti previše riječi. A ovo je, vjeruj mi, itekako jedna od njih… 😀
    [barem što se mene tiče ;)]

  • Jelena Djurdjic says:

    Da mi je omiljena knjiga ili serija nije, ali sam ih čitala i gledala po dva puta 😀

    Vanja je dala toliko sebe ovoj recenziji da joj se oprašta dužina, uostalom ne verujem da ima neko ko nije gledao, a svi koji su gledali će ovo rado pročitati :), izuzetno dobro snimljena serija, BBC i ta neka dekadentnost izvire iz svakog kadra. I msm da nisi trebala da je seckaš, ako je već opširnija, idi do kraja, i ne izvinjavaj se

    Inače oduvek sam imala utisak da je Colin pojeo ne znam ni kako se zove glumica koja glumi Elizabeth, meni je u toj ulozi bila baš kakva treba Keira Knightley, i eto, njih da upare… to bi bila poezija 😀

  • silvija s. says:

    Evo još jednog zaljubljenika u autoricu točnije u njezine uratke. Što ću, kad me opuštaju i svijet ti se kad ih čitaš i pročitaš čini mnogo ljepši. Veliko hvala Jane Austen. Konzumirajmo takve knjige umjesto raznih drugih štetnih stvari. Zdravije je. A i Vanja je baš lijepo uobličila ama baš sve ono što se glede te knjige a posebice te serije vrzma i po mojoj glavi. Zahvaljujem na tome budući da ja nisam tako verbalno vješta da ta svoja razmišljanja prenesem na način kako je to Vanja učinila, a rekla je sve. Nema do britanskih produkcija. Svaka im čast. Zaista su se potrudili i dali sve od sebe. Produkcija u cijelosti savršena. Davnijeh dana gledala sam ja i onu adaptaciju iz 1980, pa sam je se zahvaljujući internetu prisjetila i ovih dana. I moram reći da je isto tako dobra na svoj način, zanimljiva, ali što se uloge Mr. Darcya tiče Colin je to sve pomeo, odradio toliko savršeno da savršenije ne može biti i točka. Kao što je i sam rekao: “K vragu, sad je moj (misleći na Darcy-a) i ja ću ga odraditi kako ja hoću. :)”. I istina je, čovjek je tako visoko dignuo letvicu da to teško, mislim nitko neće moći doseći, jer to je s njima ipak gospodin Savršeni. No bez obzira na Colina (koji je, priznajem, moj ljubimac, ha šta ću kad sam slaba na njega :)…, no istina je i da čovjek strašno dobro odrađuje svoj posao i svaki put me novom ulogom iznenadi…, pozitivno, jer je odradi bolje nego i očekujem :)), treba zaista pohvaliti i cijelu glumačku ekipu. Na mene su osobito utisak ostavili glumci koji su odigrali uloge Mrs. Bennet (Alison Steadman), Mr. Benneta (Benjamin Whitrow), Miss Bingley (Anna Chancellor – koliko shvatih ona je i u nekom daljnjem rodu s Jane Austen) a osobito Mr. Collinsa (David Bamber, frajer ga je isto rasturio i ja bih mu osobno dodijelila nekakvu nagradu). Glumice koje su odigrale ulogu Elizabeth (u svim tim verzijama) su sve to dobro odradile ali tu ima još dosta mogućnosti pomaka. Colin i Jennifer tu odlično pariraju jer se osjeća da između njih postoji i neka kemija, što je za seriju i više nego odlično. No tu mi fali još zrnce nečega, možda malo malo više sofisticiranosti, miline, krhkosti (uh, fali mi prava riječ) u liku Lize, naravno uz dozu oštrine i ostalog što ide uz nju. Što će reći da bi možda izabrala neku četvrtu Elizabeth na castingu. Ali vjerujem da su producenti uzeli najbolje što im se nudilo. Tako da im ne zamjeram jer i Jennifer mi je odlična ali vizualno Elizabeth osobno zamišljam i fizički malo drugačije, ali to je subjektivni doživljaj. I još nešto, možda bi mrvicu izmjenila neke scene, samo mrvicu, u detaljima. Možda bi 2,3 scene iz adaptacije iz 1980. ubacila u ovu iz 1995 i bilo bi, ha, savršeno :).

  • donnie says:

    Knjigu sam čitao (da, da, i muški čitaju takve stvari) i gledao sam samo onu novu verziju s Keirom Knightley koja mi se poprilično sviđala, ona je bila super, no Matthew Macfadyena ko Darcya nisam nikak mogao progutat, al eto, ova tvoja recenzija me baš ponukala da ju odem skinut i pogled, al ne prije nego opet pročitam knjigu, onda ću se bacit na detaljno analiziranje i uspoređivanje 😀

  • zikky says:

    Hvala na ovako lijepom sdrzaju. Molim vas,da li mozem negdje pogledati ovu seriju s prevodom?

  • tonymelo says:

    Ne znam da li se negdje može kupiti DVD, ali vam s obzirom na to da FAK nikako ne podržava piratiziranje sadržaja također ne mogu preporučiti da odete na stranicu Piratebay, u tražilicu upišete Pride and Prejudice [1995], te pomoću programa poput utorrent skinete navedenu seriju, a zatim samo u Google upišete “Pride and Prejudice [1995] titlovi” te ih skinete. Pokrenete Pride and Prejudice u nekome programu poput BSplayera i samo ubacite titlove.

Leave a Reply

Your email address will not be published.