Na putu prema dolje (Breaking Bad)

Piše: Jelena Djurdjic

Na putu prema dolje (Breaking Bad, 2008. – … )

Created by: Vince Gilligan

Glume: Bryan Cranston, Anna Gunn, Aaron Paul , Dean Norris, Betsy Brandt, RJ Mitte

Ocjena:  9.5

Tako je smiješno malo istinski dobrih serija, kontinuirano dobrih, da kad se pojavi neka koja je iz sezone u sezonu luđački bolja, više strepim nego što jedva čekam svako sljedeće ljeto. A Breaking Bad čeka svoju petu, izgleda i posljednju, sezonu, čija je premijera zakazana za sedmi mjesec. U međuvremenu, ajmo malo o ove četiri.

Što je caka kod Breaking Bada pa da već sad, iako nema konačnog kraja, važi za jednu od najboljih tv serija ikada, ili sigurno (kažu) uz MM, najbolju danas? Moja lova, neka, da je imam, išla bi na scenarij, i njegovu kompleksnu sofisticiranost. Prostor dat likovima da dišu, izuzetna dramaturška gradacija, inteligentnost u svemu, sitni zapleti koje svatko od nas susreće na dnevnoj bazi (misli se na suštinu zapleta, ne i formu – bit će jasnije kad kažem o čemu se govori), nepumpanje akcije i adrenalina i redanje nerealnih okolnosti (zbog kojih svatko od nas, čak i ako nastavi da gleda neku seriju, čini to s pola mozga i bez entuzijazma koji nas je držao kroz prvu sezonu).

Walter White (Bryan Cranston) profesor je kemije, koji nakon profesorskog posla radi u autopraonici, što zbog generalno loše finansijske situacije u SAD-u (hipoteke, krediti, etc., etc.), što zbog  činjenica da očekuje još jedno dijete. Oženjen je Skyler (Anna Gunn, sjajna u ulozi borbene, pametne supruge), s kojom ima hendikepiranog sina, Waltera Whitea Jr. (RJ Mitte). U školi njegovu svakodnevnicu ispunjavaju bahati i/ili nezainteresirani učenici, a vrhunac ironije scene su kada u autopraonici profesor White pere baš njihove automobile. Na sve to, Walteru je dijagnostificiran rak, i uz najbolji razvoj situacije doktori mu daju par godina života.  Suočen s takvim prognozama, nedostatkom novca za liječenje i obitelji koju će ostaviti na cjedilu, Walter poduzima drastične mjere (mada nisam baš sigurna oko točnosti ove kvalifikacije, u metafizičkom smislu) – sa svojim bivšim učenikom Jessejem Pinkmanom ulazi u posao kuhanja i distribucije crystal metha. Zahvaljujući izuzetnom poznavanju materije, koje, jasno je od samog starta, nadmašuju umješnost srednjoškolskog profesora, i samo daje naznake njegovog pravog identiteta, njih dvojica imaju proizvod koji će ubrzo zagospodariti lokalnim narko tržištem. No, imati najbolji proizvod u njihovom je slučaju najpribližnije onom  što sportisti govore za talent – da čini samo 5% uspjeha.

Što više znate o Breaking Bad to će vam uživanje biti manje. Njeni najveći aduti su nepretencioznost, autentičnost, neludovanje i nerobovanje klišejima televizijske produkcije, cinematographyja  i izuzetna glumačka ekipa. I Vince Gilligan, jedan od scenarista X-Filesa.  Ipak, mnogima nije lako da ustraju na ovoj seriji, iz nekog teško objašnjivog razloga. Ako ste neke druge serije gledali i po par sati dnevno, znajte da će vam i dvije epizode  BB zaredom biti rijetkost, pogotovo prve dvije sezone. Previše je gorčine, težine, previše života. Ali iznova i iznova joj se vraćate. Neobične lekcije, ne lekcije, prije priče o moralu, žrtvovanju za obitelj, prijateljstvu, začinjene do zla boga ironičnom percepcijom života jednog sredovječnog profesora kemije, koju stvara nenormalno dobri Cranston. Njegov Walter je iz domena must must fucking see. Može vam se desiti da nekom kroz par godina govorite o njemu kao o čovjeku kojeg ste zbilja poznavali, a ne samo gledali na TV-u. U konstantnom grču, ponosan, drag, uplašen, odlučan, ego manijak, nesposoban da se odupre potrebi da svaku stvar racionalizira, nesposoban da shvati da drugi tako ne razmišljaju. A kriminalac ustvari, i to kakav.

Walter nema prijatelja, i jedina osoba s kojom ima neki odnos najpribližniji prijateljstvu je njegov šurak (suprug sestre njegove supruge, za slučaj da šurak znači nešto drugo, loša sam s tim odrednicama), DEA agent Hank Schrader  (opet pretočan kasting i Dean Norris, super-uporni policajac, naslućujete konekciju). Kasnije tokom serije Walter razvija pokroviteljsko-prijateljski odnos s Jessejem, prepun međusobnog nepoznavanja i nepriznavanja, neraskidivo obilježen zajedničkim ciljem (novac, kao sredstvo jasno). Samo rekoh li, ovdje stvari evoluiraju, ovdje ništa nije zakucano, no ništa nije ni prenaduvano. Aaron Paul (Jesse) nije imao lak zadatak, jer likove zgubidana mnogi su igrali i, čini se, sve je već vidjeno. Ipak, Jesse ne iritira svojim besmislenim i nepromišljenim ponašanjem, čak je i svijež, paše jako jer je imao prostora da postane kompletan lik, jer njegove tripove i stanje uma redatelji i scenaristi ne uzimaju zdravo za gotovo, nego mu daju i po dvije epizode, ne bismo li stvarno, ali stvarno razumijeli što njega muči.

Okosnicu  priče ipak čini obitelj White. Što su ljudi spremni učiniti za one koje vole? Koliko se gube u tome, koliko njih gube i hoće li nagrada vrijediti? U što će ih nezamislive situacije pretvoriti i što će iz njih izvući na površinu, ili su i bili takvi? Walter ima jasne odgovore na ta pitanja i nema dilemu. Je li to dovoljno?

Nemojte  imati pomisli da BB ima ikakve veze sa serijom Weeds, ili da je neka vrsta eksploatacije nedovoljno istražene teme. Čak sam spremna tvrditi da je Gilligan toliko bio opsjednut baš ovakvim zapletom da od njega nije odustao čak ni kada se u međuvremenu pojavilo nešto što ima skoro identičnu početnu poziciju. Tek kad obje stvari odgledate jasno vam je kakvi paralelni svjetovi u Americi postoje. Pilot epizoda je negdje na fonu Coen/Tarantino režije, najbolja kombinacija njihovih najboljih izdanja, priča je građena na čvrstim temeljima (ne vjerujte komentarima da je serija spora – da, nema pucačine u svakoj epizodi, ali kad ima akcije to je uglavnom nešto sasvim neviđeno dosad), gluma je predirektna. Svaka sezona bolja je od prethodne i to tako da sve do tada snimljeno izgleda još bolje, jer je umreženo, kao i sama kemija, kao znanost (vjerujte meni kemičaru). Po prvi put netko je krenuo graditi lik (potencijalno) vrhunskog kriminalca od njegovih početaka, iako je i sada otvoreno pitanje ide li se tim putem, ili će priča nastaviti balansirati njegov obiteljski i ’poslovni’ život, ili ćemo ga gledati sve mračnijeg… Gilligan kaže da zna kako će sve okončati, ali tek je trećinu posljednje sezone snimio pa insajderskih informacija nema.

Masu sporednih a raritetnih likova nisam ni spomenula. Otkrit ćete ih.

Za sada je snimljeno 46 epizoda, gledanost četvrte sezone bila je rekordna. Cranston ima tri Emmyja, Paul jednog, Lynne Willingham dva, za montažu.

Preporuka kao kuća. Avangardna klasika.

9 komentara za “Na putu prema dolje (Breaking Bad)

  • vanja says:

    Yey! Evo meni štiva. :)

  • Sven Mikulec says:

    pogledao prvu epizodu, hoću još

  • vanja says:

    proklete serije! 😀

    Jasno mi je i prije prve sezone (večeras krećem s drugom, lol) zašto je Jelena napisala

    “Što više znate o Breaking Bad to će vam uživanje biti manje.”

    Mrak!

  • vanja says:

    neviđeno. jedva ustadoh jutros 😀 aaa… da je sad malo godišnjeg, ja sam zaljubljena u sve likove.

  • vanja says:

    i što ću sad, jadna?

    moje su granice, kad su u pitanju serije, kudikamo osjetljivije nego kad se radi o filmovima. nakon odgledanih (nekih, po meni najboljih) i najdražih, mislila sam da me ništa neće uspjeti držati dalje od 2 epizode. evenutalno one neke serijice po 3-4, to može.

    međutim, ovo? ma ljudi. jedna sezona dnevno meni malo. nije spoiler, je l’ vjerujete da može cijela epizoda biti o muhi? 😀 (ma, savršeno nešto), ne znam ni koju bih izdvojila, toliko toga je neočekivanog i apsolutno ne vidim da bi itko mogao reći kako je serija ma i jednu sekundu razvučena ili nešto slično. ma kakvi …

  • Sven Mikulec says:

    Nisi jedina koja se navukla nakon recenzije. :)

  • vanja says:

    bome … navukla sam još nekoliko ljudi 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.