Metalocalypse (2006. -…)

Piše: Marita Li

Među mnogim animiranim serijama koje bi zaslužile svoj „nagovor na gledanje“, od MTV-jeva klasika Darije, preko hommagea Johhnyju Questu − The Venture Brosa, popularne serije Bob’s Burgers te, na kraju, sjajnog Archera kao najboljeg ostvarenja suvremenih crtanih serija za odrasle, ova se recenzija posvećuje onoj seriji za koju je nekako najvjerojatnije da niste čuli – seriji Metalocalypse. Kako već ime navješćuje, Metalocalypse je serija temeljena na metalu. Metalu. Nemojte još pobjeći jer niste ni svjesni koliko je to genijalno.

Svijet bi se općenito mogao podijeliti na metalce i one koji to nisu te koji, dapače, metal ne podnose. Metal u sve većoj općoj toleranciji prema muzičkim žanrovima (slušam sve, slušam strano) u pravilu ostaje zanemaren. Sve osim metala − sigurno bi bio najčešći odgovor i u današnjim leksikonima na pitanje Što slušaš. Za odgovor na pitanje zašto radije rap od metala trebala bi posebna studija, i ova serija ne pomaže pronaći odgovor, no namijenjena je i ljubiteljima žanra i onima koji to nisu, premošćujući njihove razlike najplemenitijim od oruđa: retardiranim humorom, i dajući priliku metal-hejterima pobliže se upoznati sa žanrom koji izbjegavaju kao kugu.

Kao što ni pravi metalac ne skriva svoje životno opredjeljenje noseći crne majice na bendove, puštajući kosu i imajući nekoliko okultnih simbola na kožnatom lancu u ladici s nakitom, tako i Metalocalypse svoj žig nosi na čelu. Da je metal jedini gradivni materijal ove serije očito je od uvodne špice, u kojoj bend Dethklok juri na motoru uz pratnju rifova električne gitare i growleanje imena članova benda, preko izbora tipografije koja bi se komotno mogla tiskati na bilo kojem metal-albumu, sve do imena članova benda: Skwisgaar Skwigelf, William Murderface, Toki Wartooth i Nathan Explosion – koja su ili vrlo hardcore ili vrlo skandinavska, a oboje je vrlo metal. (5. člana, Picklesa, tu ćemo zanemariti poante radi.)

1

Serija toliko vrišti metaaal da je to apsurdno, što je i čini zanimljivom onima koji nisu fanovi žanra. U Metalocalypseu metal-kultura potencirana je do krvi, i to doslovno. Na koncertima su Dethkloka, na primjer, vrlo česte ozljede, pa tako svi posjetitelji moraju potpisati i potvrdu o tome da je bend u slučaju povrede ili smrti oslobođen svake odgovornosti, što su fanovi sretni učiniti jer je umrijeti za metal čast i, jednostavno, vrlo metal. Dok se leteća pozornica spušta na dio fanova i smlavljuje ih, a koncert počinje, fanovi vrište u ekstazi dok krv pršti na sve strane. To je brutalno, to je metal.

Radnja Metalocalypsea smještena je u neodređenoj bliskoj budućnosti u kojoj je svijet zaluđen metalom, a Dethklok je jedno od najjačih i najbogatijih pravnih lica svjetskog gospodarstva. Svaka epizoda praćena je i sastankom tajnoga Vladinog Tribunala, koji pokušava kontrolirati Dethklok i njegovu reprezentaciju u medijima zbog silnog utjecaja koji bend ima na svjetsku ekonomiju. Takva, u seriji stalno prisutna, povezanost popularnog benda sa svjetskim događajima i politikom te profitom i onima na vlasti kroz humor podcrtava i uvijek relevantnu ekonomsko-političku dinamiku kulture te dokazuje da se cijeli humor serije ne skriva samo u zadržavanju daha dok nos ne prokrvari, što je hobi jednog od članova benda. Već u prvoj epizodi Dethklok snima jingle za reklamu za kavu koja će zato zadobiti potpuni monopol. (Guatemala blend / Ethiopian / French vanilla roast / (Die, die) / You’re dying for a cup) Frontmen benda na to ima reći samo: „We are here to make coffee metal.“

Kao svojevrsna antiutopija, Metalocalypse stvara svijet vođen vrijednostima metala (odnosno onim vrijednostima kakve mu popularna kultura pripisuje – krv, lubanje, fantastika i slično) i u kojem jedan bend ima moć nad kulturom i ponašanjem cijele svjetske populacije. Sasvim slučajno, taj se genijalan bend sastoji od pet prilično glupih, ali uvijek hardcore, egoističnih seljačina, što je većinom i pokretač komičnih situacija. Uz to su uvijek ponovno (i glupo) smiješni i način na koji Šveđanin Swisgaar i Norvežanin Toki govore engleski (u supermarketu Toki pita kako se naziva to mjesto, a Swisgaar odgovara: This is, I believes, called food libraries.) te svaka pojava Dr. Rokzoa, rokenrol klauna čija je uzrečica: I DO COCAINE!

2

Neki su se fanovi metala, kako to obično na internetu biva, žalili na seriju te tvrdili da serija metal-glazbu i njezine poklonike samo ismijava i da njezini tvorci, Brendon Small i Tommy Blacha, ujedno i glasovi skoro svih likova serije, uopće nisu ljubitelji žanra kao što tvrde. Naravno da takvim optužbama nema smisla pokušati odgovoriti protuargumentima ili objašnjenjem koncepta humora, ali je činjenica da je metal stvarno smiješan kad mu se za to da prostora. Tomu je vjerojatno tako jer je to dosad bio pretežito neistražen teritorij, dok je recimo hipijevska i folk supkultura stalnom uporabom već klišeizirana, a rock-muzika dobila svoj krunski trenutak u Spinal Tapu. No komičan potencijal metal-glazbe neosporno dokazuju originalne metal-pjesme iz serije koje, uzimajući najtipičnije simbole vezane uz taj žanr i najtipičnije rifove i dionice, stvaraju krvave i brutalne pjesme-parodije, kao što je na primjer ova rođendanska:

Birthday Dethday

Many years ago today something grew
Inside of your mother…
That thing was you

YOU
YOU YOU YOU YOU

Did she scream did she cry
Only those that are born are the ones that
Get to die (…)

Ako je cijena toga to da se par metalaca uvrijedi, neka ga. Serija Metalocalypse svojim praćenjem karijere i svakodnevice najbrutalnijeg i „najmetalskijeg“ benda na svijetu uspijeva ostati smiješnom i svježom. Zasad su snimljene 4 sezone, a navodno se sprema i 5., no prije nje čeka vas (a i mene) i 45-minutna opera, da, OPERA, pod nazivom Metalocalypse: The Doomstar Requiem − A Klok Opera, što je idealna prilika za sve one koji nisu u životu bili na operi da prekriže to s liste onoga što se treba napraviti kako bi se konačno postalo kulturnim čovjekom.

1ryan

Od spomenute četiri sezone, samo je treća dobila 22-minutno izdanje, dok se ostale sastoje od 11-minutnih epizoda. Taj je kraći format zapravo idealan za ovakav tip serije koja vas neće vući na bingeanje (proždiračko gledanje serija u vrlo kratkom roku), ali će vam pružiti kratak predah između dvaju dnevnih zadataka ili vas ispratiti u san rifovima gitare umjesto psovki (metal-pristup poznatom piiiip dnevnih emisija) i Murderfaceovom mišlju nothing in this world shouldn’t not be easy. A možda će vam otkriti i malog metalca u vama. Ako ne, počnite gledati Archera. Nešto od dvoga mora upaliti.

6 komentara za “Metalocalypse (2006. -…)

  • Gjuro says:

    “If you’re not into metal, you are not my friend” rekli bi dečki iz Manowara, također vrhunske sprdačine – uz razliku da se radi o stvarnim ljudima koji su ful ozbiljni u svojim brijama. 😀

    Hvala na preporuci, gledat će se. Nadam se da je bolje od Beavisa i Butt-Heada. *headbang*

  • TinTin says:

    Genijalna serija.
    “What is acoustic? Oh, you mean a grampa’s guitars?” 😀
    Sprdanje sa svim i svačim, meni bolje od Beavisa i Butt-Heada.

  • Ded says:

    Metalocalypse je vrh. Albumi koji izadju nakon svake sezone su također briljantni, vrte mi se stalno u autu, i vidi se da su napravljeni sa puno ljubavi i mržnje :3 Brandon Small je čru metalac, kojeg nije sram nekad se sprdat sa svojom muzikom, vidi se da dolazi od srca. Iako je to srce blackest than the blackest black times infinity.

    https://www.youtube.com/watch?v=qZX62imOapU FIREEEEEEEEEEEE

  • Bauštelac iz BiH says:

    Ovaj crni isti Peter Steele.

  • london jack says:

    Dobro jutro zoro rana….Serija je starija od ovog vaseg amaterizma.

  • Sven Mikulec says:

    I kakve veze to ima s konjskim trkama?

Leave a Reply

Your email address will not be published.