Luther

Piše: Vanja

Luther (2010. – )

Glume: Idris Elba, Steven Mackintosh, Warren Brown, Indira Varma, Dermoth Crawley, Ruth Wilson, Saskia Reeves

Ocjena: 8.5 i raste

 

Da bi nešto bilo odlično, ne mora biti najbolje, je li tako? (Retorički pitam, jer, reklo bi se, dok je BBC-ja, nema šanse da se zezne bilo kakva, a kamo li krim-serija.) Iako je dio britanske publike bio jako sklon izjavama tipa „kako je ovo prošlo predprodukciju – koji šljam od scenarija – Idris Elba glubi Idrisa Elbu…“ – ima to i svojih prednosti i zaslužilo je svoje mjesto među serijama koje se zbilja daju pogledati. Osim komentara na koje svatko ima pravo, vi se malo razbolite (samo desetak sati) i u cugu pogledate dinamičnih 10 epizoda dvaju dosad snimljenih sezona. No, zašto je Luther autorici tako dobar? Pa, ona bi rekla kako se serijal tvorca Neila Crossa ponosi fino razrađenim, psihološki bogatim i raznolikim protagonistima, dinamičnošću, te jednim drugačijim Lodnonom, koji pokupi gledatelja kao spužvom.

DCI Luther (Idris Elba) ima više no očitih problema s kontrolom bijesa, životom, okolinom, no u situaciji u koju ga uloga postavlja konstanto ga opravdavamo, čak i njegove česte a još češće neortodoksne postupke, koji nužno nisu u potpunoj suglasnosti sa zakonom. Suradnicima ne donosi ništa osim problema, no zdušno ga pokrivaju jer se posao odrađuje. Teški zločini i serijska ubojstva? Ponekad je samo to bitno. Po povratku s (prisilnog psihičkog) odmora, Luther dobija svoga „Watsona“, odanog mladog detektiva Ripleyja (Warren Brown), kojega šef ne mazi jer je početnik u njegovoj jedinici niti očekuje od njega da se sav posao odrađuje po pravilu službe. Kroz svih 10 epizoda, Ripley će, poput Luthera, imati svoje uspone i padove u karijeri obećavajućeg mladog detektiva koji, bez obzira što čuva leđa svom šefu (nije li to uobičajeno?), ne odustaje od neke svoje vizije integriteta i svoga shvaćanja službe, prilično nepogrešiv u tome gdje i na koga treba staviti adute kad su životi na kocki. Jer, Luther nije zločinac, no njegov slučaj neće čekati jer to tako treba, čime obično dovodi cijelu ekipu pod nemilu lupu Unutarnje kontrole, gdje šefica Rose Teller (Saskia Reeves) često popije kritiku. Na ovom je mjestu neophodno spomenuti presimpatičnog Dermota Crowleyja (DCI Shenck), koji je u prvom serijalu sudac i procjenitelj Lutherove sposobnosti za rad, a u drugom, njegov pretpostavljeni i (čini se) čovjek koji odista razumije njegov način razmišljanja pa i stil rada.  Dugogodišnji Lutherov suradnik i čuvar leđa DCI Ian Reed (Steven Mackintosh, da, da, Lock, Stock i jedva prepoznah) također je nezaobilazan u svakoj epizodi prvog serijala, vjerni obiteljski prijatelj ovome grizliju izgubljenom samome u sebi kao i njegovoj supruzi Zoe (Indira Varma), koja s Lutherom sporazumno i probno raskida (neviđeno!), dok započinje novi život s tamo nekim Markom Northom (izvrsni Paul McGann), tako nevjerojatnim likom koji svakom pojavom moli jedan pošten Archie slap, ono reda radi. No ne prođe dugo i gledatelj uvidi da to tako treba (ne mislim na zveknut’ ga ili pljunut’) jer tip je odradio posao za pet, a odabir glumca je također za pohvalu.

Luther je u mojim očima još po koječemu svoj – ne baš jednoslojna veza između glavnoga protagonista i izvanserijski inteligentne mlade fizičarke Alice Morgan (Ruth Wilson), koju Luther upoznaje pod, jasno, čudnim okolnostima (sve je u biti manje ili više čudno, normalnoga ovdje nema). Alice će se provući ukupan serijal, jako dobro naglašavajući osjetljivost ruba po kojem Luther ionako stalno kroči ne gledajući na koju će stranu, ruba između njegove osobenosti i pristupa životu/ljudima/slučaju. Alice je to što jest, čudan entitet i biće na koje se ne odnose pravila, čudovište, svjesno pali anđeo koji je davno prešišao društveno postavljene granice između dobra i zla. Među njima se (ne bez razloga) poslije početnog antagonizma (ili iskrenije, Lutherova straha) razvija jedna od čudnijih simbioza koje sam vidjela na ekranu. I ta simbioza, iako me Alice nevjerojatno iritirala u startu, priznajem, nevjerojatno dobro funkcionira i daje neobičan potpis ovakvoj vezi koja je sve samo ne veza, već povezanost na nekoj iznimno osjetljivoj, lomljivoj razini koja svaki put može rezultirati ili Londonom u zraku ili mirom u cijelom svijetu, forever. Napomenut ću da će osim Indire Varme kao Zoe te Alice kao sasvim pristojnog džokera u serijalu, Lutherov život opteretiti još jedna ženska osoba, maloljetna prostitutka Jenny Jones (Aimee Ffion-Edwards).

Realistični su i inteligentni psihopati i manijaci koje Luther ganja, ne daju se lako zajebati i možda je to ono što ne nailazi uvijek na dobar odziv, no ja velim, drama, i unutarnja previranja, intrigantne situacije, neočekivani likovi, morbidni slučajevi, dinamika i rješenja daju Lutheru mnogo više. Nema tu ušminkavanja, stvari su opake i nevini stradavaju na milijun gadnih načina. Svijet bi možda bio sretnije mjesto kad bi svaki deseti detektiv bio sposoban loviti luđake poput Luthera, pa zašto ga onda ne napraviti takvim barem u seriji, gdje mu vrhunac svake epizode nije legendarno skidanje/stavljanje sunčanica već pristup, razmišljanje na raketni pogon, što ga, u konačanici, mora koštati živaca, braka, prijatelja, normalnosti, života? (Isprika na aluziji, odgledah i ja svoj dio CSI Miamija). No, jasno, kako bi onda oni, kojima se ovakav tip serije ne dopada, lakše objasnili zašto ne im valja? Luther je tako blizak zločinačkom umu jer i u njegovoj duši obitava mrak. Uredotočenog na psihologiju ubojice, često ga ni oštar um ne spašava od siline vlastitih strasti.

U redu, glavni protagonist očešao se o lik isklišejiziranog anti-heroja, na rubu pucanja iz milijun razloga, no taj klišej je prokušan a Elbin Luther zasigurno sasvim atipičan, odaljen, genijalan, bez obzira što je to sve možda déjà vu. Ne bi se cijeli serijal raspao da nije odličnog Idrisa Elbe, ne, iako mu on daje osnovni pečat, pa zato istrajte, jer će se isplatiti. On nosi seriju na medvjeđim leđima maestralno, no nisu za zaboraviti mnogi odlični sporedni likovi od kojih se neki provlače kroz sve, neki kroz svega nekoliko ili čak kroz samo jednu epizodu.

Serija koja ima nastavak ne bi bila takva kad prvoj kraj ne bi bio dramatičan, možda čak i dramatičniji no što… očekujemo. (Koji zaključak… Kako li vam samo ovo zvuči? Tipično? Sad još dopišem kako druga sezona nastavlja točno gdje prva završava…) Promjena velikih nema, a najveća je ona u Lutheru. No zbog čega je Idris dobio Zlatnoga Globusa i Emmyja, ipak morati sami pogledati. I dalje usamljen u svome umu no svejedno otvoren i topao za svoje suradnike, nastavlja šlepati ljude i slučajeve u koje se ne bi trebao petljati bez šibe po prstima, a more postaje tek mrvicu mirnije za Luthera. Međutim, želi li on mirno more ili njegovi demoni traže sebi slične s one strane zakona?

Zbog crno-crvene, skoro prijeteće špice popraćene nevjerojatnom „Paradise Circus“ od Massive Attacka boljela me glava i pucalo srce. U najmanju ruku. Ovo je jedan drugačiji i London, gotovo bez ikakvog šarma, obojan atmosferom prijestupnika britanske prijestolnice koji su ušli u legendu, bez obzira na zločine koje su počinili. Ovaj put, grad nije bogat i blistav, famozni Gherkin viri iz mnoge scene, ne fizički dalek ali da – iz perspektive nekog napuštenog stana, pokrajnje uličice, mjesta zločina ili eventualno, krova s kojeg bi možda netko skakao. Ova jedinica definitivno ne operira iza blistavih stakala novog Scotland Yarda, ali to joj u ukupnosti ne otima na jačini. Ovaj London niti sekunde ne daje poznato i upečatljivo, već svoj… otpad i ološ.

Kad vam se učini da je lik pretjeran u svojoj šetnji po rubu, ili pomislite koliko je prva sezona bolja od druge, možete računati na to da će, ukoliko se scenarista malo zanio, Idris Elba bez packe održati nedvojbenu karizmu lika izvedbom od intrigantnog početka do kraja. I sami nerijetko propitkujemo valjanost njegovog prosuđivanja, odluka i postupaka koji ga uvaljuju sve dublje, ali ćemo raditi ono što Luther ne traži – opravdavat ćemo ga i čuvati mu leđa, uvučeni u seriju dovoljno duboko da ga odista zavolimo.

13 komentara za “Luther

  • Deni Zgonjanin says:

    Fenomenalna serija… Jedva čekam treću sezonu!

  • vanja says:

    ja isto, nenormalno mi se dopala :)

  • Marin says:

    Ludo je to da sam zapravo ja preporučio sve ove dobre serije. Ja sam kul. 

  • Sven Mikulec says:

    Osim Communityja. 😛

  • Rosovsky says:

    Od svih krim-serija koje pogledah, a pogledah ih dosta, ova je najbolja u svakom pogledu. Po meni je ovo pravi policajac, da ne govorimo o tome što je Englez. Jedina zamjerka je mala količina epizoda po sezoni – da se mene pita, trebalo bi biti po 20 epizoda po sezoni.

  • vanja says:

    marine, ma ti si kralj lavova. :Droar.

  • vanja says:

    rosovky, za takvo što (broj epizoda – kvaliteta) služi “Žica” no … teško je od toga biti bolji 😉

  • Sven Mikulec says:

    Početak stvarno obećavajuć. Vidjet ćemo kako dalje, ali sudeći po prve tri epizode… Luther je dobio novoga fana.

  • vanja says:

    hehe, piratska krv pradjedova.

  • Sven Mikulec says:

    Vanja, hvala puno :)

  • vanja says:

    NP 😉 there’s more where that came from

  • Gjuro says:

    Prve 4 epizode zaista su obećavale. Petu i šestu kao da je napisao ne pretjerano inteligentni tinejdžer. Odustajem.

  • Jozef K. says:

    Prvih 4-5 epizoda prve sezone je obećavalo, imalo neki šarm i taj koketirajući odnos između dobra i zla, koji bih istakao kao najveći plus ove serije. Potom se, usled drastičnog pada kvaliteta scenarija,u prvi plan stavljaju elementi koji uništavaju kvalitet ovog žanra, gubi se ono koketiranje dobra i zla i dobijamo jedan poluproizvod čiji dijalozi i raspleti počinju da vređaju inteligenciju svakog zahtevnijeg gledaoca, koji se malo analitičnije bavi uzročno posledičnim vezama između određenehih događaja i ponašanja glavnih protagonista.

    Ne mogu da ne primetim da je uzrok ovog drastičnog pada kvaliteta posledica sveprisutne ideologije ,,kupi i prospi”, u čijoj je osnovi težnja za komercijalizacijom i profitom po svaku cenu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.