Recenzija sa ZFF-a: Život je lakši zatvorenih očiju [D. Trueba, 2013.]

Piše: Sven Mikulec

Nikad nisam bio festivaldžija. Gužve, službeni programi, govori najave, dvorana sedam a ne devet!, kašnjenja… Više sam tip za kino utorkom navečer. Kad dvorana posjećenošću podsjeća na voljeni mi Maksimir, kad pored mene penzionerka ne melje kokice posuđenim joj zubima, kad je u zraku takva tišina da si čujem otkucaje srca dok na platnu likovi i djela plešu samo za mene. Povodom ZFF-a, međutim, svoje sam lijeno dupe prvi put odveo do Muzeja suvremene umjetnosti, inače pojma s kojim sam blizak koliko i s kambodžanskom kuhinjom. Naime, španjolski film Život je lakši zatvorenih očiju privukao me prilično svježim sinopsisom, tih nekoliko šturih rečenica upalilo je dovoljno jaku iskru da, nakon valjda pet godina, posjetim muzej, koliko god razlozi za to bili daleko od idealnih. I u tom meni totalno stranom mjestu, pogledao sam priču nevjerojatno mi blisku. Nikad nisam bio festivaldžija, ali na dobrom sam putu da to postanem.

2 - Copy

Antonio je sredovječni profesor engleskog jezika iz Albacetea, čovjek duboko zaljubljen u Beatlese, preciznije u lik i djelo Johna Lennona. Godina je 1966. i Lennon u Almeriji upravo snima film How I Won the War. Ovo je jedinstvena prilika da profesor upozna svog idola – krenuvši na put s nerealnim očekivanjima da će došetati do glazbene legende, stisnuti joj ruku i zamoliti ga da mu objasni neke lyricse koje ne uspijeva dobro čuti s ploča, Antonio na prvom zavoju sreće Belen, mladu trudnicu koja bježi od stroge komune u koju ju je poslala majka mimo njezine želje, i Juana, buntovnog tinejdžera kojemu je pun kufer oca tiranina. Dvoje nesretnih i izgubljenih autostopera upadaju u Antonijevu peglicu u kojoj pronalaze neočekivanog prijatelja i privremenu sigurnu luku, a ova nasumično okupljena družina prepušta se putovanju koje će im obilježiti živote.

Poznatom španjolskom filmašu Davidu Truebi, inače bratu oskarovca Fernanda (Belle Époque 1994. godine), ovaj bi film mogao raskrčiti put do šire publike. Španjolski kandidat na nadolazećim Oscarima, Život je lakši zatvorenih očiju topla je, dirljiva, gotovo grešno dobroćudna priča o životu. O usponima i padovima. O govnu i cvijeću. O svim šamarima koje ljudi dobivaju, o nokdaunima i ustajanju iz prašine, o važnosti sanjanja otvorenih očiju. Naslov filma Trueba je iščupao iz pjesme Strawberry Fields Forever, u kojoj Lennon i ekipa poručuju living is easy with eyes closed. Za slučaj da nismo shvatili na što se cilja, Antonio nam u alkoholnoj izmaglici, kako i dolikuje kvalitetnom profesoru, lijepo objašnjava. Ne treba se skrivati u strahu i bježati od problema i komplikacija. Život donosi dobre i loše stvari. Što god da se dogodi, bit će uredu – samo životu, i sebi, treba dati priliku.

4

U filmu se osjeti jasna kritika španjolskog društva, a bome i društva općenito, pogotovo u trenucima kad se profesor obraća svojim novostečenim stićenicima i poručuje im da je na njima da promijene ono što ne valja u svijetu. Mladi ste, kaže Antonio. Izborite se. Ponekad ta kritika poprima karakteristike tipično američkog direkt-u-glavu pristupa pa se uvijek dragocjena suptilnost nakratko povlači pred važnosti da poruka odjekne jasno i glasno rezonirajući u što je više moguće umova, ali ne bih to fino napisanom scenariju previše uzimao za zlo. Uostalom, daleko od toga da su jednostavna simbolika i benigna poruka sve što nam je ponuđeno. Prekrasni prizori španjolskog ruralno-mediteranskoga krajolika upotpunjeni sjetnom glazbenom pozadinom melem su za oči i uši ljepote žednog gledatelja, a česti trenuci nepretenciozne duhovitosti ispresijecaju prilično tmurnu radnju dok se pred našim očima likovi razvijaju i međusobno obogaćuju.

Život je lakši zatvorenih očiju film je koji će mi u sjećanju ostati dugo, dugo. Jednostavan i iskren, pogađa ravno u srce, titrajući žicu koju samo najbolji mogu dohvatiti.

…………..

Film možete pogledati u Muzeju suvremene umjetnosti u nedjelju, 26. listopada, u 19.30 sati.

Jedan komentar za “Recenzija sa ZFF-a: Život je lakši zatvorenih očiju [D. Trueba, 2013.]

  • 8+2 says:

    uf, ne bih rekla da je film tmuran, niti “direkt-u-glavu-holivudski”, meni je baš španjolski 😀 sladak, jarke boje, malo bizarne situacije, humor i život je težak ali lijep. i ne bi ameri pustili graničnu pedofiliju bez stroge osude :)

Leave a Reply

Your email address will not be published.