Zero Dark Thirty

Piše: Jelena Djurdjic

Zero Dark Thirty (2012., 157 min.)

Režija: Kathryn Bigelow

Scenarij: Mark Boal

Glumci: Jessica Chastain, Mark Strong, Jason Clarke, Kyle Chandler

Ocjena: 9/10

 

Je li moguće ući u film o potjeri i likvidaciji Osame Bin Ladena politički i moralno s nule, bez predmišljenja, i raznih drugih pred? To je bio moj neki mali cilj prije filma – dati mu šansu, dati mu tri šanse zapravo. Nemoguće je odmaknuti se od sebe, i nepotrebno je i glupo, ali razumijete što hoću reći – jer, više nego inače, prije premijere brojala se redateljičina (producentsko-scenarističko-glumačka) nacionalna pripadnost, sumnjalo se u motive, tajming, sposobnost da iznese Call of Duty scene… Skepsa, prijatelji, ono je što je svaki trailer, plakat ili intervju pojelo. Ali onda je došao film, i ćao skepso, i ćao bivši mužu.

Jessica Chastain, ta Glumčina ženska, je Maya, agentica CIA-e, koja 2003. godine dolazi u Pakistan kao novo mlado, sviježe lice, da radi na milijun stvari a zapravo jednoj – hvatanju bin Ladena. I Bigelow (The Hurt Locker) je potpuno odlično redateljski riješila svoj glavni lik. Recimo, iako Maya s vremenom stječe sve veću reputaciju, mi pojma nemamo što ona to još konkretno dnevno radi, osim što se hvata za mrvice koje će možda nekad dovesti do Osame. O njenoj prošlosti, emotivnom životu, privatnosti, stavovima, bilo kakvom preispitivanju – npr., dok prisustvuje scenama torture zatvorenika… u filmu nema riječi. Ne postoji ništa kroz što bismo je mogli upoznati i filmski definirati, osim njenog posla. Ali!

Kathryn i Jessica su se našle, na pravom rastojanju kamere, iz pravog ugla i pogleda, i odatle vrlo sofisticirano izgradile odnos u kojem svaka Mayina gesta, reakcija i rečenica odaju posebnost osobe (npr.,  scena u kojoj obavještajci daju procjene je li vođa al-Qaede u baš toj zgradi, obraćanje specijalcima pred misiju, pa i u stunt forama kad samo stoji i gleda u nebo plus ray ban plus crno-zelene odjevna kombinacija i pustinja okolo) i filmski dominiraju, moćno i jednostavno zaokupljuju pažnju. Chastain je zapravo negdje između onog što su dale Jodie kao Clarice (The Silence of the Lambs), i Claire kao Carrie (Homeland). Ona je posvećena i opsjednuta poslom, nestrpljiva – George (Mark Strong)  zna  i koliko, osoba od integriteta i apsolutne ali ovozemaljske genijalnosti, o kojoj vas sve zanima, a sad, baš sad,  kako će završiti potragu.

Sudbina ovog filma i scenarija se dosta mijenjala – ideja potječe još iz perioda prije hvatanja Bin Ladena, i tada se film (radno) zvao Kill Bin Laden. Događaji su ga pretrčali te je neminovno došlo do adaptiranja na novonastalu situaciju i scenarist Boal (s kojim je sarađivala i na The Hurt Locker), koji je inače novinar što se lako osjeti u istraživačkom pristupu temi, prepravlja scenarij. Koliko ono što gledamo u filmu ima veze s onim što se i dogodilo, nek’, eto, ostane otvoreno (republikanci kažu i je*eno previše, kažu i da je film otvorena podrška Obami zbog čega je premijera na kraju čekala da prođu izbori), no Boal i Kathryn su to tako posložili da izgleda malo vjerojatno da je ikako drugačije bilo. Skupljanje mrvica od mrvice, godinama. Dobivanja informacija mučenjem u ilegalnim zatvorima (jest,  gadno je, i  ne znam kako itko snimljeno može okarakterizirati činom pravdanja i podrške). Scene napada u Londonu kao podsjetnik stalnog pritiska iz vanjskoga svijeta (dat kroz lik nadređenog Bradleyja (Kyle Chandler)). Gubici. Pogrešni  tragovi i slijepe ulice. Sreća kad je najmanje očekuju i ludost kao takva (Lamborghini trenutak) – svi uglovi pokriveni, konstrukcija zatvorena. I podvučena Tonyjem Sopranom (James Gandolfini) glavom i bradom, kao direktorom CIA-e.

ZDT iz minute u minutu raste kao film, izbjegava zamke tipa jedan čovjek protiv svih, izbjegava patetičnost pokajanja nad žrtvama torture i daje kompleksnije odgovore koji se neće svakome svidjeti (scena mučenja data odmah nakon podsećanja na 11. rujan), izbjegava brzopletu brzinu, nema niti jedne uludo potrošene scene i, je li to zato što nitko drugi ne snima još uvijek ovakve filmove, donosi saznanja o suvremenim ‘špijunima’, analitičarima i sistemu koji funkcionira sad, a ne prije par desetljeća ili u izmišljenom Bourneovom svijetu (koji također ima pun legitimitet no drugačiji cilj). I ima super über mega giga fantastique finale! Bigelow se infiltrira u malu grupu redatelja koji uspijevaju pronaći mjeru stvari onda naprave i ono najteže – to i snime.

I na kraju, Zero Dark Thirty ima i malo većeg simbolizma u sebi. Muslimanske ekstremiste, zemalja u kojima žene imaju specifično užasna prava i obaveze, i nemaju svoju sobu, hvata jedna moderna žena. I to nije stunt.

U razmišljanjima pred dodjelu Oscara čini se prilično nevjerojatnim da Zero nešto uzme, ne jer ne zaslužuje ili jer su ostali wow, nego jer je Locker, slabiji stariji brat, već to odradio, a isti redatelj ne može na (uvjetno rečeno) istu temu trijumfirati dva puta u tako kratkom vremenskom periodu (nebitno no aktualno opažanje). Za neke će sve ovo i nadalje biti samo Leni Riefenstahl našeg vremena, a ja biram jedva čekati njen sljedeći film.

 

13 komentara za “Zero Dark Thirty

  • Godard says:

    ZDT izbjegava raznorazne zamke, ali ne i onu “sam protiv svih” jer se agentica “kao” bori sa vlastitim obavještajnim sustavom.
    “izbjegava patetičnost pokajanja nad žrtvama torture i daje kompleksnije odgovore koji se neće svakome svidjeti (scena mučenja data odmah nakon podsećanja na 11. rujan)”
    Mislim brate mili Jelena šta je pobogu ovo?
    Kakvo je ovo prepisivanje režimskih nebuloza?

  • Jelena says:

    ne bori se sama ni jednog trenutka, uvek je okružena saradnicima, a na kraju, ako se sećaš, odluka nije na njoj, ona ne ide u misiju, da ona pizdi što se ne kreće u akciju, da ona misli da je u pravu, ali je na koncu samo jedna od ljudi za stolom dok će bond born itd izaći iz sobe i rešiti situaciju za tri ipo sekunde.

    ha? za mene je davanje tih scena jedne za drugom prozivanje onih koji užase američkih zatvora na bliskom istoku pravdaju užasom jedanaestog septembra, i postavljanje pitanja – vidite li razliku?

  • Marin says:

    Nagledao sam se boljih proceduralno-političkih trilera. Vrijednost ovoga leži u vrlo dobro napisanom liku Maye, a dopao mi se i način na koji Bigelow koristi provjerene glumce. Najbolja scena u filmu je, budimo realni, ona kad Strong upadne u konferencijsku salu i svima očita glumačku lekciju. Nadao sam se da ga Bigelow više neće vraćati, jer tih je nekoliko trenutaka bilo gotovo savršeno, ali mu je uloga bila veća pa se kasnije pojavio još par puta.

    Inače, koga zanima, najgluplji je osvrt desetljeća upravo o ovomu filmu napisao Slavoj Žižek.

  • Jelena says:

    Z z z Z, kako je to bolesno dobar film

    svrsta me frajer u most obscene. danke Žižek, zvali su me i gorim imenima 😀

  • Vanja says:

    Jbg, meni je ovo najbolji film koji sam gledala iz 2012, usko se tukao s Argom ali je ipak pobijedio.

    I da, biram čekati njen sljedeći film.
    The woman has some serious pair of balls, meni se čini, nije joj bruka uprljati ruke i izložiti se sjekirama kad padaju “napoprijeko”

    Ali Jessica! Fan-tas-tična.

    Marinova opservacija o Markovom prvom pojavljivanju je čista desetka, trebalo je ostati na onome, ali to su ipak sitnice, film je ogroman.

  • Vanja says:

    Upravo pročitah navedeni osvrt koji spomenu kolega Marin. Mislim …

  • Mujan says:

    mene zanima “research” scenariste… cisto onako da se divim kolicini dezinformacija 😀 naglasak na rijec _dezinformacija_ ..,ovo je cista, al napeta fikcija jer vjerujemo da je potpuna istina, sto velica ovaj film i dize ga na novu razinu , i zasto debate i postoje u vezi njega, mucenje je tu samo vrh sante

  • Valentino Bahun-Golub says:

    Moram priznat, samo sam čekao da se Maya slomi na mučenjima, da vikne “prestani!” i počne šaptat ovom na uho da veli istinu ili tak neki klišej, ali na sreću, nije se dogodilo.
    Film vodi u dvije kategorije: nema tipičnih vojnih preseravanja “ja sam najjači, ja sam najbolji, pobit ću sve teroriste, hooah.”
    i nema tipičnih političkih preseravanja “mi smo amerika, mi smo najbolji, najveći, sve će mo ih pobit…zbljuv”

  • swvi says:

    Nisam očekivao puno od filma, ali sada kada sam ga pogledao, ne znam niti koju ocjenu mu dati niti šta napisati o njemu. Moram pričekati očito dojmove da mi se slegnu, jer ovo je jedan jako kompleksan i dugačak film, trebam par dana. Uglavnom, da mi spada među najbolje u godini, spada, ali među nekakav top 5, e za to mi nije.

  • Milan K. says:

    CIA kaže da je film dobar, a ja joj verujem na reč, tako da neću proveravati, jer to mora biti tačno.

  • perrizza says:

    Verovatno se niko nece sloziti sa mnom, ali meni je ovo ocajnicki pokusaj rediteljke da ponovo pridobije paznju, osvoji nagrade, igrajuci na kartu patriotizma ,tj hvatanjem najveceg zlocinca 21.veka..Sad ce svaki procesan Amer videti kako je hvatanje OBL zaista izgledalo! Ma daj! A iza svega toga jos stoji i zena( koja fantasticno glumi!)! Po mom misljenju tema passe, film neubedljiv,povrsan, toliko providno da je napravljen namenski da mi je bilo stvarno bzvz da ga gledam..

  • baberunner says:

    The Hurt Locker nije slabiji stariji brat, već mu je fokus sa sukoba pomeren na uzrok sukoba.

  • Gjuro says:

    Jako sam ugodno iznenađen. Napeto, realistično, pametno, a patriotska sranja svedena na apsolutni minimum. Još od “Strange Days” Kathryn mi je draga, ali nikad ne bih rekao da će se od ove teme moći napraviti zanimljiv film. Respect.

Leave a Reply

Your email address will not be published.