Zeleni stršljen

Piše: Marin Mihalj

Zeleni stršljen (The Green Hornet, 2011.)

Redatelj: Michel Gondry

Glume: Seth Rogen, Jay Chou, Christoph Waltz, Cameron Diaz

Ocjena: 6

 

Velika očekivanja znaju biti zajebana stvar. Pitajte to one koji su iskusili čar prvog seksa, Dinamove navijače koji čekaju proljeće u Europi i(li) sve nas, filmske zaljubljenike, koji mjesecima, nakon prvog foršpana, nestrpljivo čekamo novi uradak svog omiljenog redatelja, glumca ili scenarista. Sve ovisi o vašem senzibilitetu, jelte. Ideja da duo najsvježijih i najduhovitijih srednjostrujaških holivudskih scenarista, Rogen-Goldberg, pokušaju reanimirati kultnu seriju iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, The Green Hornet, u kojoj je nastupao i legendarni Bruce Lee kao Kato, činila se kao pun pogodak. Duo koji je napisao, bar meni, iznimno duhovite scenarije za Superbad i Pineapple Express, dobio je potporu studija, a za redatelja su odabrali renomirano ime, vizionara Michela Gondrya. Sve je mirisalo na vrhunsku zabavu, ali…

Britt Reid (Rogen) razmaženi je bogataš. Privilegiran i mlad, svoje vrijeme gubi u danonoćnim zabavama na zaprepaštenje svog oca, novinarskog magnata, koji ne može vjerovati u što se pretvara njegov vjerojatni nasljednik. Nakon iznenadne očeve smrti, Britt ostaje sam, bez ijednog radnog dana iskustva. Pomalo izgubljen, pomalo preplašen. No, kako se i očekuje, u njegov život ulazi samozatajni Kato (Chou), nadnaravno sposoban (auto)mehaničar koji će Brittu pomoći da svoj život okrene naopako. Često ćete pročitati kritiku filma u kojoj piše kako je najveći problem filma što ne zna što bi točno htio biti. To se, mirne duše, ne može reći za The Green Hornet. Naime, čim su imena Rogena i Goldberga povezana s filmom, mogli smo očekivati duhovite dijaloge i uvijek primjetnu dozu bromancea koju je, čini se, na veliki ekran vratio britanski duo – Pegg i Frost.

Namjerno poigravanje s homoeroticizmom između dvojice junaka zna ispasti odlično, ali kroz većinu ovog uratka čini se kako kemija između Rogena i Choua nije na razini. Za to je, predmnijevam, možda najveći krivac sam scenaristički duo koji, nažalost, ne pogađa sve note koje je zamislio pa tako između – na trenutke fascinantnih, na trenutke redundantnih – akcijskih scena ne postoji čvrsto vezivno tkivo koje će držati film da se ne raspadne. A ovaj se, prečesto, raspada i upada u nikad poželjnu, pogotovo za žanr akcijske komedije, monotoniju…

Velika zamjerka koju moram istaknuti vrlo je plošan prikaz, čak i za ovakav laki žanr, sporednih likova u filmu. Ljubavni interes dvojice protagonista, Lenore (Diaz), dobiva nekih desetak minuta vremena u filmu i ostaje bez ijedne duhovite replike koju su Rogen i Goldberg znali stavljati u usta svojih glavnih glumica u prethodnim uratcima. Sveobuhvatna neobaveznost kad su u pitanju sporedni likovi najviše dolazi do izražaja kad svom glavnom negativcu i njegovim potencijalno zabavnim pomoćnicima-snagatorima ne daju nikakav prostor za manevar. Waltz kao Chudnovsky, glavni negativac, nema previše pamtljivih scena u filmu (osim uvodne), a sam lik se čini kao neka gruba skica koju su zamislili, ali nisu imali vremena doraditi.

Ono što najviše bode oči je Michel Gondry i njegovo auto-pilot raspoloženje u redateljskoj stolici. Izuzev gorespomenutih akcijskih scena koje imaju jasan autorski pečat ovog ingenioznog Francuza, čini se kao da se i Gondry pogubio s ovolikim budžetom pa ni njegova vizija nije mogla doći do izražaja. Neinspirirano kadriranje, nemotiviran rad kamere… Ništa. Na kraju vrijedi spomenuti sljedeće: ako ste, kao ja, ljubitelj Rogena i njegovog rada, donekle će vam se svidjeti i ovaj uradak, ali kao što ja znam, znat će te i vi – Rogen može i mora bolje. Ovo je, u najboljem slučaju, prosječno.

 

Jedan komentar za “Zeleni stršljen

Leave a Reply

Your email address will not be published.