Zaraza

Piše: Vanja

Zaraza (Contagion, 2011., 106 min.)

Režija: Steven Soderbergh

Glume: Laurence Fishburne, Kate Winslet, Matt Damon, Jude Law, Gwyneth Paltrow, Marion Cotillard, Jennifer Ehle, Elliout Gould

Ocjena: 7

 

Ovisnost o adrenalinskom šutu straha od nečega što je konstantno tu razlog je što gledam bilo Contagion, bilo kakav drugi film slične tematike. Bizarno i mazohistički, zbilja. Steven Soderbergh i ja nismo na „ti“, no opet me zaintrigiralo zbog čega je odabrao upravo ovo za temu novoga filma? Zbog toga što je rođen u Atlanti, pa da i on doprinese CDC-ju, setu za mnoge filmove i poprištu mnogih bitki za dobrobit (ili štetu) čovječanstva? (Jesam li oprala ruke? Čovjek je kihnuo pored mene. Što sad? Već se vidim kako sutra dolazim na posao i razmišljam je li tko pio iz moje šalice za kavu. Trebam li zapaliti malog mačka kojeg sam udomila prije mjesec dana?)

Šalu na stranu, nisam tako opsjednuta. Soderbergh se naslonio na valjda jedan od najstarijih ljudskih strahova – nepoznat, ubilački nastrojen virus te s dosta odmaka – i gotovo dokumentaristički pristupio obradi njegovog neobjašnjivog prijenosa i iznimno visoke stope smrtnosti. No ova će recenzija morati biti drugačija, jer – pa, nema glavnih glumaca. Ima. Glavni je glumac – virus. Naravno, obavezno je rođen u dalekoj Aziji i stiže u Ameriku jednostavnim putevima – nakači se na Beth Emhoff (Gwyneth Paltrow). To vam se desi u prvih pet minuta tako da nije spoiler. Mlada poslovna žena putuje svijetom i kući dolazi kontaminirana, suprugu Mitchu (Matt Damon). Ima sina iz nekog prijašnjeg braka, Mitch ima kćerku Jory (Anna Jacoby-Heron) od prve supruge koju nikad ne vidimo, no sve je to nebitno. Nakon što Beth završi kako završi (rekoh, nije spojler, pet-deset minuta…), Mitcha stavljaju u izolaciju no ispostavlja se da je imun na virus. Na scenu stupa CDC i dr. Ellis Cheever (Laurence Fishburne) te dr. Ally Haskell (Jennifer Ehle) kao stručnjaci koji pokušavaju otkriti nultog domaćina i način uzgoja, kako bi napravili cjepivo. Dok iz cijelog svijeta praktično istodobno stižu vijesti o zaraženima (London, Hong Kong, Japan…), dr. Sussman (Elliot Gould) također je u punom pogonu u svom laboratoriju, no dobiva zabranu pristupa jer je sve to previše „hot“, jer, jasno, vojska ograničava uključenost na minimum, bojeći se da je to početak kakvog biološkog rata. Ma zamisli.

Add an ImageNo, Soderbergh okreće kameru na kaos koji neminovno nastaje među ljudima, na masovnu histeriju, koristoljublje i širenje dezinformacija kojima se hipokritički zgrću novci. Alan Krumwiede (Jude Law) samosvjesni je, ufurani i osvješteni bloger koji milijunima svojih vjernih posljetitelja farba vladu, komercijalu, farmaceutske kuće svim mogućim tamnim bojama, no iz kakvih pobuda? Epidemija panike nije mala stvar a bloger istu zdušno širi – zdušno kako nas i prepadaju virusom H ovim ili H onim, ni imena im ne znam. Ima to svoje mjesto, OK. Streaming-kašljanje, milijuni klikova i reklamiranje kapi forzicije kao lijeka protiv tog čuda koje pojede čovjeka iznutra u roku od ništa tek je jedna strana kovanice. Uvijek ih je više.

Nemam uopće prostora usredotočiti se na uloge, to bi bilo teško i pratiti, jer je film pretrpan imenima, gdje je, npr., Kate Winslet (dr. Mears) u fokusu nekih desetak-petnaest minuta minuta, Marion Cotillard (dr. Orantes) isto tako, svi su tu i tamo razbacani po filmu praktično bez glavnog glumca. U biti, imena su nebitna jer je sve priličan stereotip od kojeg se ne može odskočiti u ovakvom filmu, valjda – kako zadržati čistu savjest u ovakvim situacijama, tko je tu čovjek i ako je čovjek, je li hrabar ili lud kad ide tražiti „zero“ pacijenta. Ukupna glumačka postava daje dosta autentičnosti no, osobno, u njima kao likovima nedostaje malo drame, ali shvaćam da je to bio cilj. Da me se dojmi činjenica da tisuću puta dnevno dotaknem lice. A gdje su još kvake, slavine, drugi ljudi. Dojmio me se osobni poriv da kuću potopim u varikini.

Contagion (na stranu što se možda čini da se stalno zezam) iznimno je realističan i, kako rekoh, skoro dokumentaran, možda realističniji od ostalih filmova slične tematike, no to ga nikako ne čini najuzbudljivijim. Daleko od toga. Mnogi drugi su me emotivno više kupili jer je u njih emotivno više uloženo, ali redatelj je sigurno uradio što je htio. Pretpostavljam, ovako laički, da je osnovni motiv baciti mene, tebe, vas, u razmišljanje u ljudskom ponašanju sličnim uvjetima, općenito ljudskosti kad ovakvom brzinom pristiže neka kuga novoga doba, što opet nije novo. Soderberghova vizija, priznajem, vrlo je bliska i stvarna i nije ugodno vidjeti Gwyneth Paltrow mrtvu, jer fakat je posve mrtva. Nije ugodno vidjeti bilo koga drugoga. Titralo mi je srce jer je nemoguće ne uključiti se, no redatelj je izbjegao (htijući ili ne) povezivanje ili identifikaciju gledatelja s protagonistima.

Pomalo razbacan no ipak uvezan, iako na momente predvidljiv, Contagion ukazuje na slojevitost ljudske prirode, njene reakcije na katastrofe. Nema nekog jakog ljepila koje tu prolazi kao ljudskost, nego mi se više čini da je naglasak na hipokriziji, bez obzira na kojoj strani ona stanuje – na strani vlasti, svjetskih zdravstvenih organizacija, nevinih blogera, farmaceuta i običnih ljudi. Tempirana bomba koju Sodebergh pušta među nas početkom filma u „danu 2“ pomalo ne da mira, jer htjeli bi pretpostavljati, rješavati. Ljudi smo. Bojimo se. Zašto ne „dan 1“? Sve slične katastrofe nose sa sobom uzorke reagiranja i među običnima i onima, koji su malo jednakiji od ostalih, pa iako je izostala bilo kakva povezanost s bilo kojim od likova, sućut ili slično, jesam se neugodno osjećala, točno, a pažnju „od – do“ mogu pripisati i vrsnoj glazbi koja sama od sebe trnce šalje gore-dolje. Kad krene pošast, kad se krivi šišmiš sretne s krivom svinjom, morate staviti u karantenu milijune ljudi, zatvoriti državne granice i (ah, čuda li) pospremiti predsjednika u podzemlje, a „gore“ uspostaviti izvanredno stanje u kojem ljudi padaju k’o muhe.

Soderberghova Zaraza je klasični film katastrofe s porukom, ili točnije, upozorenjem da ako te virus ne dohvati, dohvatit će ti susjeda, s kojim se onda nećeš htjeti ni rukovati ni odnijeti mu toplu pileću juhicu. Ispast ćeš licemjer ako ne pomogneš i sačuvaš se, a u nekim segmentima, pametan jer ne hodaš nigdje, dezinficiraš ruke, čaše, čekaš cjepivo pa ostaneš živ na SF pozornici zapaljenih i opljačkanih dućana, nestalih društvenih pravila, kaosa, anarhije i kršenja svega što je jučer bilo uobičajeno.

U konačnici, nije mi drago što sam pogledala film, jer sam još pod dojmom da pokušavam probaviti kakvu sličnu, opaku vijest koju par dana slušam i gledam na vijestima. To zapravo i jest ono što me kupilo, ta sterilna dokumentarnost s tek pokojom sekundom osjećaja za protagoniste. Čovjek nema potrebu suosjećati, nego se upitati, kako bi ja, ti, vi postupili u određenim situacijama – to pitanje Contagion provocira možda više nego bolji, emotivniji i razrađeniji filmovi ovakve tematike. Film je dobar i to je to. Ne može se s tom temom promašiti i ne bih rekla da je mogao zbog propusta u scenariju, režiji ili glumi ispasti bolji. Bilo bi gadno da je ispao gori.

5 komentara za “Zaraza

  • Gjuro says:

    Zanatski solidno odrađen film. Teško je naći neku posebnu zamjerku, ali sveopći dojam je mlak, kao kod većine Soderberghovih filmova (“Sex, Lies…” je tu jedina iznimka). Reklo bi se da je problem u meni, ali ni Vanja ga ne voli – bit će da je ipak problem u precijenjenom Stevenu.

  • vanja says:

    Nisam ja rekla da ga ne volim, nego da nismo na “ti” ;), mislim, kako napisah negdje, teško je fulati s ovakvom temom, tako da … ne čude visoke ocjene publike (naše) 😀

    Inače, više ga volim tamo, gdje je radio kao producent, (oduševljavaju me “I’m not there”, “A Scanner Darkly”, “Good Night and Good luck”, valjda mi kao redatelj manje sjeda, ali odradio je to sasvim solidno … da)

  • Jelena Djurdjic says:

    Sodebergh je pretenciozni kreten i nemam ni najmanju nameru da trošim vreme na njegovo ‘vidite koliko sam sofisticiran’ izvođenje

    ništa taj novo ne donosi, davi, snima stvari koje su već snimljene daleko iskrenije i napaljenije, on je onaj pravi štreber

  • vanja says:

    kako reče djuro, zanatski solidno i zato solidna sedmica. dosta mu je. u ostalom se slažemo 1/1 😀 (ali stojim iza filmova koje sam spomenula, jer je tu … ono nešto drugo)

  • lass says:

    prosječan film,ništa više.

Leave a Reply

Your email address will not be published.