Young Adult

Piše: Vanja

Young Adult (2011, 94 min.)

Redatelj: Jason Reitman

Glume: Charlize Theron, Patrick Wilson, Patton Oswalt, Elizabeth Reaser

Ocjena: 7/10

 

Nisu sve cure uvijek „cure“ i znamo da postoje i uvijek će postojati one koje se uklapaju u kalup jedne Mavis Gary; one jesu ili žude biti centrom svemira, istodobno se pretvarajući da im je to zadnja rupa na svirali; lijepe su, pametne, uspješne i omiljene, savršeni krug. Dok je mojoj škvadri vrhunac velikog odmora bio natjecanje u školskom WC-u čija će se cigareta uspješnije zalijepiti na 3 metra visok strop, namočena pljuvačkom (bljak – da), dive su pružale dva blijeda prstića gadljivo držeći spužvu k’o da je gubavac, s molbom da je mi, prljavci, operemo. Srećom, bili smo neka rebel generacija koja je ganjala prosjek 5.0, ali uz to imala vladanje „nedovoljan“, no ipak tražila nešto dublje. Npr. teško je povjerovati kako pristojno popularna cura, a iz prosvjeda (to bi bila ja), ne ode na maturalnu večer jer je jedna Mavis putovala u Beč kupiti ružičaste lakirane cipelice da joj se slažu uz haljinu, a samo nas je četvoro glasovalo da se super prijateljici s nikakvim prihodima skupi lova za ekskurziju. Tako da sam i to propustila. No, dešavaju se u međuvremenu reunioni, viđaju se ondašnje Mavisice ili ne, ovisno o tome koliko su nabacile godina ili kilograma jer ako nema love za plastičara… kako zbariti old flames? Tako vam je to kad sa 16 počnete trošiti kreme protiv bora i truditi se biti sestra svojoj kćerki. Nema to veze sa zdravom ambicijom. To ne ide.

Podugačak uvod ima veze s filmom i njegovom glavnom protagonisticom, ali neka ostane na tome. Mavis Gray (Charlize Theron) svojedobno je harala u nekoj selendri zvanoj Mercury; omiljena navijačica skupljala je trofejne dečke, nagrade, čak i onu za prekrasnu plavu kosu koju i s 37 godina opsesivno uvrće i čupa iz korijena. Uz to, išla je i pamet kao dobitna kombinacija, koja, jasno, zna biti i teretom. Jasno je da će takva diva otperjati u prvi veći grad (ovaj put Minneapolis oliti Miny Apple, a jest daleko i otišla…), počevši za provincijska poimanja živjeti glamuroznim životom spisateljice iz sjene, serijala Waverly Prep., namjenjenog tinejdžerima. Mavis upoznajemo jedva budnu (ljepše zvuči od „mamurna“), zmazane šminke, nedotjeranu, a obično dolazi k sebi nemilosrdno potežući iz neizbježne dvolitrenjače Coca-Cole pokraj kreveta. I ima ljubimca, psića Dolcea. Nevolje… nevolje počinju kad joj Buddy (Patrick Wilson, svako malo nečiji tata) pošalje sličicu novorođene kćerke. Čaša je prekipjela i Mavis shvaća misiju: vratiti se u Mercury i spasiti Buddyja iz kandži dosadnog problema koji nema ime – djeteta i… usput, braka. Činjenica što je to dijete netko rodio, u ovom slučaju, Buddyjeva odabranica Beth (Elizabeth Reaser), nije problem jer, dajte, pa ljudi se razvode, mijenjaju se i društvo nema ništa protiv toga. Možda u Maloj Jabuci ili Mavisinoj zbrčkanoj glavi. Ali Mercury je nešto drugo.

Mavis: And I noticed you got a KenTacoHut? You know, one of those Kentucky Fried Chicken, Taco Bell.
Buddy: Pizza Hut! That’s genius. KenTacoHut! You sound like one of your crazy characters.

Izvrsno isportretirana prvoklasna kučka, pod slojevima popularnosti tek nevoljena i opterećena djevojka isprazna života, na pragu četrdesetih, Mavis se u rodnom gradiću sreće s geekom Mattom Freehaufom (genijalni Patton Oswalt), kojeg su u srednjoj, misleći da je gay, skoro namrtvo prebili lokalni mužjaci. Matty hoda uz pomoć štake a problemi u južnim predjelima stoje prilično… nakrivo. Jer, čujte, ipak je bio u pitanju pajser. No, geek ima svoju pecaru u kojoj se s Mavis oblokava nekim super Star Wars sokićima s iznimno visokim postotkom alkohola i skuplja G.I. Joe figurice. Simpatični freak je, iako nekad davno razbijen, tek malo normalniji od Mavis, jer zaboga, njen rođak koji je stradao u nesreći i ostao paraplegičar mu je uzeo titulu popularnog invalida, a Mavis pokvario slatki šesnaesti rođendan! I na takve gadosti im se svodi priča, naoko šuplja ali svejedno inteligentno uparkirana. Budi gorak ukus u ustima, neka sjećanja će navrijeti svakome. I dok Matt pokušava prizemljiti Mavis koja još uvijek igra na staru slavu (transformacija iz raščupane kalašture u nekoj dječjoj Hello Kitty majičici, koja mijenja muškarce k’o donji veš) i poput Pepeljuge se pretvara u istinsku princezu kad je u pitanju Buddy, ona svejedno dobrim dijelom živi u svojim knjigama čija je očita glavna junakinja, te joj barem na papiru nije problem maknuti one koji se ne uklapaju u njenu viziju. Samo ih utopi. Ili slično.

Iako površinski tek smiješan, većini sasvim isprazan i bez neke osnovne priče (osim ako tu nećemo ubaciti bezočan i kurvinski pokušaj otimačine supruga, spašavanje iz provincije i svega s čime je isti apsolutno sretan), Young Adult je prilično mračna komedija u kojoj neke od likova viđamo u njihovim najgorim izdanjima. Jasno, film počiva na Charlize Theron jer da je ona bila manje Mavis Gray a.k.a Kendal, film ne bi valjao, a ovako će, bar se meni čini, s godinama i on odrasti i naći svoju publiku. Mavisina patetika i i konačni prozor u suočavanje sa stvarnošću u jednom su nam trenutku uvjerljivi, da bi na kraju svejedno ostali u nedoumici hoće li se izvući iz srednjoškolske šećerleme i kročiti u stvarni, odrasli svijet. Uz izvrsnog Pattona Oswalta uza se, Charlizeina Mavis ima priliku biti što jest – slomljena, sebična, nesretna i prazna, nesvjesna u kakvom su joj neredu život, glava i sve što je čini, puna šarenih točkića koji se vrte svaki na svoju stranu, poput kasete s glazbom koju joj je nekad davno poklonio Buddy i kojoj je traka jako davno pukla. Mavis je osoba koju žalim, kojoj ne opraštam što radi i koju, svejedno, jako dobro razumijem.

Nisam imala apsolutno nikakvih sumnji da će me zadovoljiti sat i pol nečega što su zajedničkim naporima napravili dvojac Jason Reitman i Diablo Cody. Reitmanov sam popriličan fan, te iako sam u par navrata poželjela mrvicu razrađeniji scenarij, mislim da je to ovako i osmišljeno. Ofucana maturalna kraljica i vječno neshvaćeni geek, oboje valjda zauvijek u svojim neodraslim svjetovima, simpatična i slatko-gorka je formula koja se da razumjeti i objasniti, dakle i pogledati.

Leave a Reply

Your email address will not be published.