X-Men: Dani buduće prošlosti (2014.)

Piše: Decadent Sympozium

Čudno je bilo promatrati kako producentski tim iza novih X-Men naslova pomiče serijal prema emocionalno-socijalnim ispitivanjima sve do ispadanja iz akcijskog žanra. Days of Future Past ljetni je akcijski blockbuster u kojem akcije ima u tragovima, slično kao što je to u Dark Knight Rises (2012.), odnosno posve je podređen razmatranju podteksta. Većina filma posvećena je razradi metoda pronalaženja samih sebe i iskopavanja razloga vlastitog postojanja, naime bilo kakvog uporišta za razvijanje nade i smisla u onome što činimo, te povezivanju likova u kompleksnije odnose. S jedne strane to je korak naprijed prema ozbiljavanju cjelovitosti serijala, s druge strane akcijske sekvence i tučnjave već pomalo kao da nemaju nikakvog smisla.

Možda je stvar u autorima. Naime, u dvije kraće borbe koje u filmu možemo vidjeti – na početku i na kraju – moguće je primijetiti određenu vrstu zastajkivanja u egzekuciji u usporedbi s kvalitetom dramskih sekvenci, s obzirom na investiranosti glumaca u cvat odnosa likova. U usporedbi s borbama, recimo u novom Kapetanu, ovdje nam kadriranje dopušta da primijetimo artificijelnost borbe, kao i usporenost koreografije, neplastičnost animacije te fizičke sukobe koji ne izgledaju kao da se doista događaju, kao da netko nekoga doista želi ozlijediti, dok istovremeno svjedočimo iznenađujućem broju brutalnih ubojstava za jedan ljetni PG-13 film, dakako bez krvi. Čini se da to nije fah ovih autora, pa ako će najavljeni nastavak, sugerira se, biti isntenzivniji borbama, imat će se puno posla oko dinamičnosti i atraktivnosti. S rečenim u vidu, tko bi htio gledati striktno mlaćenje X-Mena, neće se zadovoljiti.

2benedict

S druge strane, privlačnost The First Classa ponovljena je i zacementirana u Days of Future Past, pa se čini da odrasta i serijal i fanovi serijala koji sve lakše prihvaćaju „podvaljivanje“ dramskog žanra. Priča novog nastavka počinje u budućnosti, na kraju jedne ljudske ere u kojoj su napredni bioroboti Sentinels gotovo u potpunosti uništili mutante i ljudske skupine koje su ih pokušavale zaštititi od genocida. Šačica X-Mena – novih i starih – objedinjena oko Magneta (Michael Fassbender), Prof. X-a (Patrick Stewart) i Wolverinea (Hugh Jackman), zauzima posljednje uporište te šalje Wolverinea u 1973. godinu da spriječi Mystique (Jennifer Lawrence) u provedbi atentata nad Bolivarom Traskom (Peter Dinklage), zakletim protivnikom mutanata. Raspad budućnosti bio je započet kada je Mystique uspjela ubiti Traska, koji je godinama pokušavao upozoriti vladu SAD-a na opasnost od mutanata, jer je time omogućila zeleno svjetlo projektu Sentinel. DNA sekvenca transformirajuće Mystique iskorištena je za izgradnju Sentinela sposobnih da se mijenjaju u bilo kakve oblike mutantskih moći te adaptiranje tuđima, što ih je u konačnici učinilo neuništivima. Wolverine mora nagovoriti Magneta i Prof. X na zajedničko djelovanje u pronalasku Mystique, odnosno u sprječavanju atentata, što se dakako ispostavlja glavnim problemom priče jer je Magneto čuvan u Pentagonu, a Xavier je u mentalno raspadnom stanju.

Ljepota je razvitka žanra superheroja posljednjih 15 godina u hibridizaciji žanrova i poništavanju strogih kodova. Tako i Days of Future Past isprepliće dramu s trilerom pod maskom superherojskih filmova da bi nam ponovno dao film izdvojiv iz ostatka Marvelove franšize. Pretpostavljam da je u pozadini cijelog Marvelovog pogona ovo recentno preispitivanje odnosa čovjek-superheroj i smisao takvog života trend koji će se uskoro nadići, to jest jednom kada ih sve redom dočekaju uber-neprijatelji, ali za sada funkcionira kod publike. Cijela situacija u radnji prilično je traumatična, a likovi redom rastrojeni. Nitko ne čini što bi trebao niti zna što jest i svaki se lik tijekom događaja susreće s vlastitim demonima. Očuvanje PG-13 rejtinga možda je jedini razlog zašto nisu zaoštrili koncept, mada se može primijetiti nekoliko scena gdje razina mentalnog i spekulativnog tripanja nadilazi standarde žanra.

2

No, istaknuo bih izvrsni efekt koji postižu u X-Menu, za razliku od recimo Avengers paketa, naime osjećaj izgradnje obitelji. Mnoštvo likova istovremeno su prijatelji i neprijatelji, u odlukama ih dijele karakteri te jedan drugom istovremeno pamte i praštaju odluke. Visoko su individualizirani, pokazuju da svatko pronalazi svoj put, a u široj se slici drže zajedno. U The First Class i Days of Future Past funkcionira sjajno. Osebujan razvoj odnosa i osobnih priča ljudi koji su zapravo puno prošli zajedno i još više toga preživjeli dakako ne bi prošao bez vjerodostojne glume. Glumci su redom sjajni u ulogama – posebno treba istaknuti Fassbendera, posebno ne-istaknuti Lawrence – i na zaslonu nikada ne vidimo tko stoji iza likova. Teška situacija dobiva interesantan završetak, meta-završetak koji transcendira okvire svijeta Days of Future Past, a razvojna su dovršenja likova prigodna i primjerena prethodnim događajima.

Pozitivna eksperimentalnost ostaje na razini priče. Kada je u pitanju snimanje, radi se repliciranju posla iz The First Class, tehnički i idejno. Tehnički, film je dakako na razini, kvalitetniji u dramskim scenama, manje kvalitetan u akcijskim, prožet standardnim tehnikama priče i prikaza te općenito pristupačan najširoj masi. Ipak, ponekad se čak radi o kopiranju ideja i kadrova iz prvog dijela, primjerice pristupanje prikazima Magneta ekvivalentno je prvom dijelu do u sadržaje pojedinih postupaka likova ili kadrova (npr. u The First Class sablasno uzdiže podmornicu, u Days of Future Past sablasno uzdiže stadion), što bi doduše mogle primijetiti samo cjepidlake. Važnije je prije zaključka spomenuti određen detalj naivnosti koji možemo pronaći i u prvom dijelu oko sredine filma, kada se naizgled čini kao da sva ozbiljnost radnje prestaje i likovi se nalaze u nekom drugom svijetu zabave. Također vrijedi za pojedine izvedbe nekih emocionalnih situacija, kada sve to izgleda pomalo nabačeno. Humor i glazba u filmu snažnije su pogurnuti preko funkcije, jače nego u The First Class. Humora ima podosta, neke scene posvećene su isključivo zabavi – što će zbog simpatičnosti likova biti dobrodošlo, a moglo je komotno propasti – no glazba je uistinu pretjerano eksplikativna i prati kadrove nemilosno nemaštovito. Zločesti trenuci okarakterizirani su kao Sauronov pohod, dobri trenuci kao da su ispali iz How to Train Your Dragon (2010.). Za razliku od funkcije u prvom filmu, ne baš naočit posao.

3

Zaključno, Days of Future Past režijski gledano ispada „manji“ od siline sadržaja kojom je napravljen, ali se u globalu radi o odmjerenom odnosu između zadovoljenja najširih masa i intelektualne hrane. U suštini se radi o jednoj osobnoj priči, ovoga puta pluraliziranoj u sjajan ansambl glumaca-likova, gdje je pritom više naglaska stavljeno na pričanje priče, a manje na akciju. Vrijedan fanovima, dobar za ostale, jedan od boljih u serijalu i sve u svemu solidan nastavak koji obećava da će i nadolazeći Apocalypse biti apsolutno prihvatljiv.

14 komentara za “X-Men: Dani buduće prošlosti (2014.)

  • Mario says:

    Možda jedan od najboljih X-MANa ali sve je to opet pomalo površno i dosadno. Uglavnom su sve ispremiješali pa okrenuli pa povezali pa iznenadili pa opet ispočetka. Halle Berry glumi dva puta po 17 sekundi. Jennifer Lawrence u pola filma vuče nogu, a Hugh Jackman se “razvio” i proširio kako po definiciji tijela tako i u filmu. Ian i Patrick su više statisti u samom filmu, dok je “Tyrion Lannister” fino iskoristio svoju minutažu. Nadam se da će nastavak biti još bolji. 6.5/10

  • Jebedo says:

    Slažem se s recenzijom. I da možda i najbolji X-MAN. A to što je Halle Berry 17 sekundi u filmu ne vidim kao lošu stvar 😛

  • Deckard says:

    Generalno gledano, film je solidan, gledljiv i ne odskaće previše od prosjeka X-Filmova. Čak i oni najgori imaju neki štimung što ih čini gledljivim. No, gledano malo detaljnije, film je poprilično loš, recimo dva koraka unatrag naspram First Class.

    Za početak, radnja posuđuje koncept najboljeg X-Filma, X2 ili, znakovitije X-Men United, spajajući staru i novu generaciju, zajedno s njihovim nepovjerenjima i razlozima da se ne vole u prisilnu suradnju zbog jačeg neprijatelja. PD je bezvezan negativac, ni sjena Strykera kojeg, opet znakovito, vidimo i ovdje, jer nema pojašnjenja za tu njegovu fobiju od mutanata. On je jednostavno taj tip i gledatelji to moraju prihvatiti, uz dodatak da su Sentineli poprilično mlaki kao nekakva superiornija sila. JL zbog Oscara ima preveliku minutažu, a bez neke svrhe osim da vodi ponavljajuće razgovore s Xavierom o moralnim stvarima. Dobro je jednom, podnošljivo drugi put, treći put je već dosadno. HJ je faca kao i uvijek, ali ovdje je pripitomljen jer mu je uloga više mentorska, da ”vodi,, mladu ekipu…HJ treba pronaći novu ulogu, već se pomalo… olinjao kao Wulfi. Što se tiče efekata X-Filmovi uvijek su bili skromni po tom pitanju, ali učinkoviti. Stadion? Scena koja nema uporište u radnji, ali sjajno demonstrira kako radi skupi kompjuteri. Podmornica u FC je bila puno bolja, intenzivnija. Kad bih baš još htio dodatno analizirati neke propuste dovoljno je pogledati kontiniunitet priče (od kad su X i Mystque istih godina, otkad je Stryker u tim godinama pican, a ne pukovnik) i tako dalje i tako dalje. Gledljivo jako, ali film s najviše rupe i poprilično praznine u sebi. Recka mu čini veću uslugu nego je zaslužuje.

  • DS says:

    Slozio bi se da sam dao dasak vise bodova.

    X-2 nazvati najboljim je upitna tvrdnja.

    Ima pojasnjenja. Tyrion ih vidi kao priliku za promjenu odnosa moći. Znanstvenici-ideoloske kuje i politicari uglavnom imaju jednostavnije motive od toga. Veci je problem sto ispada da je cijeli projekt vec napravio i samo treba potvrdu. Nema smisla, traljavo je ugurano.

    Nakon sto spusti stadion, oponasa situaciju u kojoj je on bio. Poanta je da je oko mocnika koji su oko njega stavili prsten on stavio jos veci.

  • Deckard says:

    X2 ima ono što DoFP pokušao napraviti; zaokruženu situaciju. Negativac je najbolji u cijelom serijalu, ali nije kartonski lik već netko koga se može razumjeti, svi članovi X tima imaju podjedanku minutažu i zaokruženu pojavu, PS i IM su puno bolje odradili taj element prisilne suradnje itd, itd. Razmijem zašto je Singer želio ovo raditi, ali je nekako ‘zaboravio’ što je u X2 funkcioniralo. Scenu sa stadionom razumijem jer identična stvar postoji i u X2, kad okrene Cerebro protiv ljudi, no razlika je što stadion ovdje nema nikakvu težinu, scena je potrošena odmah nakon toga na još jednu moralnu priču između Mystque, Xaviera i Magneta, zbog čega se dobije dojam da je sve to prije bila tek demonstracija efekata.

  • swvi says:

    Ovaj film na stranu, jer ga još nisam gledao, zanima me samo ovako koji X Men filmovi su po vama najbolji, a koji najlošiji?

  • Sven says:

    Nisam gledao ovaj film, ali inače bi mi na vrhu liste bili First Class i dvojka vjerojatno.

  • swvi says:

    Također.Pitam zato jer sam vidio da je nekima First Class najlošiji, a to je ekipica “stručnjaka” sa jedne slične stranice vama. Strašno, stavljati onaj užasni Last Stand i ona dva Wolverine filma ispred First Classa.

  • Sven says:

    Uf, nisu mi Wolverineovi ni pali na pamet, ali ti mi ne bi bili na vrhu nikakve pozitivne liste.

    Tko nam je to sličan? :)

  • swvi says:

    Pa naravno, jer si zdrava, normalna osoba 😀

    Neću reklamu davati, eto ti privatna

  • DS says:

    @ Deckard: ‘negativac’ u ovom filmu uopce nije vazan.

  • Deckard says:

    @DS – Ali, jest. Cijeli film se svodi na to tko je veća opasnost. ‘Negativac’ je u osnovi svatko, ljudi vide mutante kao negativce, mutanti ljude, ali ljudi su ti koji izvlače ono najbolje na površinu, odnosno najgore. Negativac je zajedničko zlo, protiv njega se bore i ljudi i X-Meni, zato Stryker u X2 funkcionira savršeno. Trask je inicijator cijele priče, ali pobliže gledano, nije uopće predstavljen, on je samo figura i to vizualna, ništa sadržaj.

    @Svi ostali – Wolverine ima jedan šrot od filma i jedan jako dobar. Onaj prvi je blamaža, ovaj drugi je malo manja blamaža jer u osnovi nije X-Men film, to je više krimić nego superhero film. Da nisu onako zakrasili završnicu, otišli u debelo i nebulozno pretjerivanje bio bi to više nego dobar filmić. 😀

  • DS says:

    @ Deckard za DS: Cijeli film se ne svodi na to tko je veća opasnost, zna se tko je opasnost, to su ljudi. Od početka do kraja X-mena su ljudi i ovdje su opet ljudi. Čak i Trask jasno kaže da mutante treba rasturit da bi se ljudi pomirli, netko i to treba. Čovjek i ljudi, uvijek ljudi. Svi ‘dobri X-Meni’ su dobri jer su dobri, svi ‘zločesti X-Meni’ su se pozločestili zbog ljudi, od Magneta nadalje. Ni jedan nije po sebi villain. Uvijek se radi o ljudima, a i ovaj film ima ljude za poligon o rješavanju njihovih unutar-obiteljskih problema i dvojbi, kao što sam u recenziji napisao. Trask je nebitan. Trask je scenaristička izlika.

  • bruce willis says:

    x-meni sto se vise nastavljaju to se vise poboljsavaju, vrlo dobar… 7.5/10

Leave a Reply

Your email address will not be published.