Wolfman

Piše: Matej Lovrić

Wolfman (2010)

Režija: Joe Johnston

Glume: Benicio del Toro, Anthony Hopkins, Emily Blunt, Hugo Weaving

Ocjena: 3 / 10

Horror, možda i najpodcjenjeniji od svih temeljnih filmskih žanrova i definitivno onaj kojeg razne skupine zadužene za razne filmske nagrade najčešće zaobilaze i prema njemu usmjeravaju posprdne kritike. Tek je uistinu veličanstveni Egzorcist pradavne ’74. doživio salve aplauza one „profinjenije“ publike i ukazao na potencijal često niskobudžetnog i nezavisnog, ali i prečesto nemarno sklepanog dijela kinematografskog svijeta. No, vratimo li se 80-ak godina u povijest, naići ćemo na monumentalni studio Universal i ući u zlatno doba horrora. Iznjedrivši ultimativne zvijezde poput Bele Lugosija (najpoznatiji kao grof Drakula) i Borisa Karloffa (Frankesteinovo čudovište), producentska se kuća pozabavila većinom stravičnih ikona (uz 2 spomenuta, još i Wolfman, Mumija itd.) i gotovo 15 godina stvarala klasike žanra o kojem pričamo. Nama trenutno najzanimljiviji, Wolfman, nastao je 1941.g. i, iako nije spadao u sam kvalitativni vrh, ponudio sjajnog Lona Chaneyja, Jr.-a (sin Čovjeka s tisuću lica, Lona Chaneyja) te neke maštovite scene likantropije. Nakon Universalove verzije, remakeovi i razne varijante na temu su zaredali, s više (American Werewolf in London, The Howling) ili manje uspjeha.

Najrecentnija verzija u početku je djelovala zanimljivo. Glumačka imena poput Del Tora, Weavinga i, naravno, velikog Anthonyja su sjajan izbor, no Joe Johnston, s „hitovima“ poput Jumanjija, Pagemastera ili Jurassic Parka III, je izazivao solidnu količinu skepse. Uostalom, današnji horror siluje preverzno velik broj remakeova, ali i kronični nedostatak autora koji razumiju žanr (da, zazivam konačno buđenje Johna Carpentera, Tobea Hoopera i Joe Dantea).

Priča kaže kako se u rodnu Englesku iz SAD-a vraća Lawrence Talbot (Del Toro, bez ikakvog pokušaja skidanja NAGLASKA), kako bi rasvijetlio misterij bratova nestanka. Odnos s pomalo izgubljenim, otresitim ocem (Hopkins) nikada nije funkcionirao što uzrokuje nategnutu atmosferu, ali i intenzivno druženje s bratovom zaručnicom Gwen (Blunt). Uskoro, Lawrence otkriva kako šumu u blizini očeva imanja nastanjuje krvoločna neman, koja ga ubrzo počasti bliskim susretom, ali i dubokim ugrizom. Oporavivši se brže od svih očekivanja, mladić postane svjestan prokletstva koje mu je ugriz prenio. Naime, za punog mjeseca, pretvara se u vukodlaka, biće s gurmanskim afinitetima jednog Hannibala Lectera (Hopkins, ups…). Dodatni problem stvorit će činjenica kako su nemani i cijela obitelj Talbot povezaniji negoli je itko mislio.

Iskreno, analiza i recenzija ovog djela bit će neugodan posao. Zašto? Pa, jednostavno je bolno prisjetiti se svih tih nemilosrdnih propusta kojima su nas tako revno počastili svi odgovorni. Krenimo od glumačke ekipe, kojoj kompjuterske animacije iz igrica drže lekciju iz prirodnosti, uvjerljivosti, ma glume kao takve. Kad bi riječ bila o filmu budžeta 1-2 milijuna dolara i amaterima, bilo bi podnošljivo. Ovako, gledati dva oskarovca kako nezainteresirano, bez imalo truda za bilo kakvo uživljavanje u lik recitiraju očajan scenarij je jednostavno uvredljivo. Odrađivanje satnice u svom najgorem obliku. Hugo Weaving se trudi u sceni ili dvije, ništa pamtljivo, dok Emily Blunt donosi pješčano zrnce šarma i privlačnosti, no film ne bi izvukla ni Helen Mirren ili Emma Thompson, ako ćemo o Britankama. Ah, scenarij. Ta skupina klišeja iz loših avanturističkih romana, nakon kojih Brad Pitt u Troji djeluje poput uvjerljivog antičkog heroja, nije ništa doli smiješni, prenemagajući (naravno, SVI Britanci izgovaraju rečenice kao da su im posljednje) idiotizam koji samo može ubiti u pojam odavno isfrustriranu publiku. Usporedivši efekte s 30 godina starim Američkim vukodlakom u Londonu, CGI djeluje nepotrebno i, ponavljam se, potpuno neuvjerljivo. Ruku na srce, kompjuterskoj animaciji u pravom, atmosferičnom horroru nema mjesta. Joe Johnston i režija? Nedinamično, netalentirano, bez smisla za detalje ili, ne daj Bože, zanimljive kutove snimanja ili originalan prikaz akcije.

Ima li uopće nešto što bi se, na kraju balade, moglo pohvaliti? Možda će zvučati snobovski, ali NE. Loša i nezainteresirana gluma (ponavljam, sjajne glumačke ekipe), troma režija, odbojni i smiješni scenarij te, kao i uvijek, odvratna potreba za zgrtanjem novaca na nedorađenim, sklepanim remakeovima u nekad vrlo originalnom žanru. Na kraju, treba zaključiti kako horroru ne treba face-lifting ili blaga promjena, nego potpuni sistematski pregled, nekoliko operacija te revolucija. Previše je smeća, previše netalenta i previše onih kojima umjetnost ne znači apsolutno ništa. Grozni Wolfman legitimni je kandidat za najgori remake godine, titulu koja uistinu nije za podcijeniti.

7 komentara za “Wolfman

  • charlie says:

    nisam imao želju pogledat ovo, sad želim još manje. lijepa recenzija, jedina zamjerka je negativan kontekst u koji si stavio Jumanji :)

  • Gretchen says:

    Potpis na charlieja…uključujući ovo za Jumanji! 😀

  • 2shaq says:

    Nakon ovakve recenzije nema šanse da ikad pogledam ovaj film haha. Očekivao sam ovako loš film i ovako dobru recenziju lošeg filma 😀

  • Kocka says:

    ma ovaj film je stvarno bez veze.žao mi mojih 15kn.jedina dobra scena je ona 1.pretvorbe Lawrenca,kad onako puže i kad mu se vide žile po nogama,kak se šire i to 😀

  • Huco says:

    … malo previše si popljuvao film, film nije loš i nemože se uopće smjestiti u žanr horora… nemožeš uspoređivati filmove prije 50-tak godina i danas, drugačija izrada, svijet i publika koju je uspio prestrašiti vlak koju ulazi u stanicu… onda po tebi niti jedan noviji film o vampirima i vukodlacima ne valja jer u zadnje vrijeme svi su na istu shemu… opet ista stvar čujem loše stvari o filmu pogledam ga i onda šok film je čisto SMEĆE, zezam se po meni nije tolko loš i nije tolko animiran kao neki dr sl filmovi (underworld)…

  • Roth says:

    Gle, ako tebi ovo nije loše, ukusi nam se stvarno razlikuju i diskusija je suvišna. A ako je nešto remake, original se mora spomenuti, kolko god star bio. Filmove otprije 50 godina i one od danas nisam nigdje uspoređivao, nešto si pomiješao. Jedina usporedba su efekti u ovom sranju i American Werewolfu iz ’81, gdje ga ovaj stariji neusporedivo pere, a to s publikom koju straše vlakovi nema nikakve veze.

  • Huco says:

    … sve je to uredu, ali dr su računalni efekti i obični sa maskama, opet ponavljam da ovaj film nema tolko računalnih efekata kolko ima underworld i to je dobro kod tog filma i dalje mislim da ovo nije horor kao pola filmova koje danas trpaju u taj žanr… treba imati poštivanja prema računalnoj animaciji jer dosta ljudi nema pojima kakav je to posao i treba vremena da se nešto dobro pomoću toga složi da izgleda dobro dr stvar je kaj svaki noviji film rade u dosta kratkom razdoblju pa zaseru na takvim stvarima, čisti primjer toga je avatar koji je radjen 10-15 godina od samog planiranja izrade i dr stvari… ps: jer ti plaćaš porez?… Još nekaj daj mi ocjene ovim filmovima: UNDERWORLD, VAN HELSING, BUFFY(SERIJA), ANGEL… jer kužiš o čemu govorim?…

Leave a Reply

Your email address will not be published.