Welcome to the Punch (2013.)

Piše: Marin Mihalj

Welcome to the Punch (2013., 99 min.)

Redatelj: Eran Creevey

Scenarij: Eran Creevey

Glume: James McAvoy, Mark Strong, Andrea Riseborough, Peter Mullan, David Morrissey

Ocjena: 6/10

 

Nekada je bolje, nauštrb titule ‘autora’, scenarističke ili redateljske dužnosti prepustiti nekomu drugomu. Ovisi o tomu što vam bolje ide: pisanje scenarija ili režija. Eranu Creeveyju, autoru u pokušaju, pisanje scenarija ne ide. Akcijska je drama Welcome to the Punch logičan poligon za Creeveyjevo umješno potkradanje uzora, ali i audicija za neke veće, holivudske projekte. Imajući u vidu kako je proteklih nekoliko desetljeća obilježeno redateljima koji su ‘propadali u vis’, za Creeveyja straha nema.

Welcome to the Punch uradak je bez natruha vlastitoga identiteta. Sama je priča – s ključnim zapletima i raspletima smještenim točno na onim mjestima na kojima ih očekujete – besramno recikliranje svih policijskih filmova nastalih barem u ovom prvom desetljeću 21. stoljeća. Da sve ne ostane na riječima, povući ću paralelu s jednim filmom iz 2001., posljednjim nedjelom Stevena Seagala rađenim u okvirima holivudskih studija, suludoj akciji Exit Wounds. Tamo je, kao i ovdje, fokalna točka filma policajac kojeg je teško obuzdati. Creevey je, srećom, odabrao nešto boljeg glumca negoli Bartkowiak, izvrsnog Škota Jamesa McAvoyja. Antagonista srca plemenita kod Bartkowiaka tumači blesavi DMX, dok je Creevey uspio dobiti briljantnog karakternog glumca Marka Stronga. Sve je isto, razumije se, samo što je Creevey svojim debitantskim uratkom Shifty dobio izvjestan kredibilitet, otud i korektan budžet, odlični glavni glumci i plejada značajnijih imena britanskog glumišta kao potpora [Mullan, Morrissey].

Ponor je između Creeveyja scenarista i Creeveyja redatelja nepremostiv. Barem kad je u pitanju ovaj uradak. Likovi koje stvara su tek skice. Postavlja vrlo lijen, neoriginalan zaplet, koji je, pobogu, tu da opravda samo postojanje filma, ne bavi se pretjerano unutrašnjim stanjem glavnih likova, pa kad se kasnije u filmu dogodi neugodnija situacija za njih, nije te uopće briga. Psovkama, pretjerano teatralnim konfliktim situacijama pokušava stvoriti dojam kao da se tu nešto i događa, nešto jako bitno i ozbiljno, ali nije. E, da je ovo u pitanju film poput Davisova uratka Shoot ‘Em Up, gdje je odmah jasno da su svi uključeni svjesni da stvaraju razbibrigu i zajebanciju, mojim zamjerkama ne bi bilo mjesta. Creevey, pak, ima ambiciju, ali ne i talent. Scenaristički. Redateljski? To je već bolje. Radnja je smještena u London, ali to je, garantiram vam, London kakvog još niste vidjeli. Nigdje se ne spominje koja je uopće godina u kojoj se radnja odvija, ali futuristički izgled grada, obojan trendovskim hladnozelenim nijansama, daje naznaku kako je radnja ipak smještena u neku bližu budućnost. Iako na trenutke koketira sa spotovskom režijom, Creevey ipak ne pretjeruje s montažnim rezovima, tj. ne pokušava skriti da ne zna režirati, jer zna! I da, na kraju, ali ne i na kraju filma, postoji jedna ingeniozno orkestrirana scena. Znat će te na koju mislim kad i ako budete gledali film.

Pa da, pređimo na to. Vrijedi li izdvojiti nešto više od sat i pol vremena na ovo? Vrijedi, ali nek’ vas ne zavara glumačka postava, korektno dizajniran svijet u kojemu se radnja odvija, ipak je riječ o jednom prosječnom filmu. Za nešto manje od mjesec dana izlazi novi Boyleov film Trance sa sličnim motivima i, na osnovu foršpana, istim dizajnom, upravo s McAvoyjem u glavnoj ulozi. To bi trebalo biti bolje. Čekajte to. Ovo možete i preskočiti.

Jedan komentar za “Welcome to the Punch (2013.)

  • Deckard says:

    Iako se šablona ”već viđeno” provlači kroz cijeli film, mislim da je kritika zrnce prestroga 😀 Neki dan sam ga pogledao i, moram otvorena srca priznati, lijepo mi je sjeo. Baš i nema neku vezu s Exit Wounds (ono je Stevo Galeb u praktički najboljem izdanju 😀 ) pa se tu ne slažemo, no za sve ostalo da. Likovi nedovršeni, situacije malo bolje od toga, dizajn… zanimljiv (prazne ulice Londona su cool) i filmu nedostaje jači kraj. Ali, uz isto tako nedavni ”Sweeney”, ovo je k’o metak za ubijanje vremena i mali odmor od amerikaniš krimića koji, prav za pravo, nikad nisu bili u rangu engleskih.

    A, jbt, jesam se raspisao… 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.