Vuk s Wall Streeta (2013.)

Piše: Damjan Raknić

The Wolf of Wall Street prati uspon i pad burzovnog mešetara Jordana Belforta (Leonardo DiCaprio), prema onome što je prikazano u filmu, vrlo živopisnog lika, ali za moj ukus ipak ništa više od stereotipno pohlepne osobe koja uz to ima i ovisničku karakternu notu. Kada se probije u poslu (i u raznim fazama tog probijanja), novac koji stekne mu dopušta da uživa u životu na svoj način, što znači neumjereno, dekadentno i bez obzira na kratkoročne i dugoročne posljedice.

Ako vam prethodni odlomak zvuči poznato, to je zato što ste ovu priču mogli gledati u filmu Wall Street u režiji Olivera Stonea iz 1987. godine. U određenim momentima će vam se činiti kao i da gledate taj isti film, jer se svijet burzovnih mešetara očito malo promijenio u 26 godina koje su prošle od upoznavanja s likom i djelom Gordona Gekka. Međutim, tu usporedbe mogu slobodno prestati, budući da The Wolf of Wall Street donosi vrlo malo novih informacija o ovom svijetu i tako ubrzo postaje poprilično dosadan, a kasnije i naporan za pratiti, budući da se dramske situacije nakon određenog trenutka počinju reciklirati. Koliko puta možemo vidjeti šmrkanje kokaina da nam postane jasno o čemu se tu radi? To kažem jer je film napuhan u trajanju skoro kao Belfortov ego i time će umoriti i najstrpljivijeg gledatelja.

2

Jordan Belfort meni je bio iznimno dosadan protagonist, predvidljivog ponašanja i postupaka, a u produžetku niti drugi likovi nisu ostavili bolji dojam. Razularenog ponašanja ne nedostaje i vjerujem da će mnogi pronaći humor u dogodovštinama Jordana i njegove ekipe, predvođene Donniejem Azoffom (Jonah Hill), njegovim poslovnim i ovisničkim partnerom. Priča tako vrlo brzo upadne u repeticiju s blagom eskalacijom, ali nikada u tom istraživanju svijeta u kojem ti likovi žive ne odemo dalje od prvog sloja. Kako sam ove godine pogledao nekoliko filmova koji se bave američkom sadašnjosti i reinterpretaciji američkog „sna“ (uz The Wolf of Wall Street tu su Pain & Gain, Spring Breakers i The Bling Ring), mogu reći da je ta ispraznost trčanja za materijalnim najbolje prikazana u Bling Ringu, gdje je površnost najtemeljitije istražena. Belfort i njegovi kronijevci nemaju arhetipsku nit vodilju za svoju aktivnost, već samo stereotipnu u vidu bogaćenja i želje za boljim životom.

Ono što čini ovaj narativni spavanac gledljivim su DiCaprio i Hill u glavnim ulogama. DiCaprio utjelovljuje Belforta s jednom energijom koja je očita, iako na momente krivo usmjerena. U scenama gdje je siguran da zna što treba postići maestralan je i to su scene kada je ljigav i odbojan, a iz njegovih očiju to isijava i užitak ga je gledati. Scene koje djeli s Hillom su, usudio bih se reći, još bolje, zbog Hillovog komičarskog osjećaja za vrijeme, i često se dogodi da ih ovaj ukrade. Osim njih dvojice zapaženijih uloga nema, budući da ih je likova previše čak i za ovakvo trajanje filma. Margot Robbie kao Belfortova druga žena je dobra, ali mene je glumački više impresionirala njegova prva žena, koju glumi Cristin Milioti (majka iz serije How I Met Your Mother). Jedino razočaranje u pogledu glume premalo je Matthewa McConaugheyja, koji u zadnjim ulogama briljira (Mud i nadolazeći Dallas Buyers Club za koji prima većinom hvalospjeve).

3

Samo još kratko od glumi, kroz prizmu odluka o podjeli uloga. Je li DiCaprio najbolji izbor za Jordana Belforta, ne bih mogao reći. Međutim, gledajući film nešto sam uočio. Od prvog projekta s Scorseseom (Gangs of New York) DiCaprio kao da silno želi duplicirati uspjeh koji je Robert De Niro postigao surađivajući s redateljem pa bih rekao da je uloga Belforta zapravo uloga koju bi De Niro sigurno igrao da je njegovih godina i da Scorsese režira. Druga stvar je Jonah Hill i njegov casting u ovom filmu. Naravno da je nezahvalno uspoređivati, ali ja ću to svejedno napraviti – nisam se mogao oteti dojmu da je Jonah Hill ovdje za Di Caprija bio ono što je Joe Pesci nekoć bio De Niru. Neke scene, svojom vibrom (vrlo nemjerljivo znam, ali takav je moj dojam bio), dinamikom i generalnim izgledom podsjećaju na scene iz ranijih Scorseseovih filmova, kad je poticao svoje glumce da improviziraju. Kadenca dijaloga u tim scenama meni je bila opipljivo improvizatorska i u tom dijelu, premda zanimljivom za gledati na jedan čudan retro/deja-vu način, pronalazim glavni problem ovog filma. A to je, pogađate, režija Martina Scorsesea.

Vizualni jezik filma na momente samo izgleda kao da bi to mogao biti Scorsese, ali se većinom radi o bezličnom nizanju kadrova bez prave energije. Poznavajući relativno dobro dinamičan i ponekad frenetičan stil kojim Scorsese postiže atmosferu u svojim filmovima (Mean Streets i Goodfellas kao dobri primjeri i točke za usporedbu), The Wolf of Wall Street djeluje ustajalo i umorno, što je donekle i za očekivati s obzirom na dugačku i bogatu karijeru, ali u isto vrijeme i tužno jer mi se čini da je jedan od najvažnijih filmaša u povijesti ostao bez inspiracije. Je li to zbog suradnje s novim direktorom fotografije Rodrigo Prietom (Argo, Babel, 21 Grams) ili možda nemogućnosti da pronađe zajednički jezik sa scenaristom Terrenceom Winterom (Boardwalk Empire), ne mogu reći, ali postoji određena neusklađenost tih elemenata koja je, vjerujem, proizvela i potpuno neshvatljivo trajanje filma od 179 minuta. Određeni aspekti Scorseseovog stila još uvijek su tu, kao što su nagli rezovi i panorame te skokovita montaža, no kao da iza njih nema one odlučnosti kao u njegovim prijašnjim radovima.

THE WOLF OF WALL STREET

To je možda najočitije u potpuno bezveznom odabiru glazbe u filmu, još jednog elementa Scorseseovog stila koji je ovdje samo na papiru prisutan. Uparivanje rap hitova Insane in the Brain i OPP sa scenama dekadencije i uživanja u drogi su sve samo ne svježe, kada sam čuo Foo Fighters nisam znao što da mislim, ali konačni šok je došao na kraju i zaokružio za mene ovu nemilu avanturu. Tijekom finalne sekvence, pjesma koja nas prati je Mrs. Robinson, ali ne u izvedbi Simona i Garfunkela, već neka bezvezna obrada. I tako sam se ja osjećao dok sam gledao ovaj film, kao da gledam nekog tko pokušava „obraditi“ Scorsesea, koristeći Di Caprija umjesto De Nira, Hilla umjesto Pescija, dekadenciju Wall Streeta umjesto podjednako dekadentnog gangsterskog milieua Goodfellasa.

Zaključno, DiCaprio i Hill odlično glume, ali njihove izvedbe izgubljene su u ovom repetitivnom i površnom filmu o ljudima koji mogu što žele kada žele, a čak i kad ih uhvate neće ništa iz toga naučiti. Martin Scorsese film režira kao da je na autopilotu, bez uobičajene energije i i vizualne atraktivnosti, koju njegovi glumci onda koriste da efektivno od scena rade što žele te neke od njih traju beskrajno dugo, dok su neke potpuno nepotrebne. The Wolf of Wall Street predugačak je i dosadan film o likovima i djelima za koje se ne možete zainteresirati ni da hoćete, jer ste ih sve već vidjeli u puno boljim filmovima.

45 komentara za “Vuk s Wall Streeta (2013.)

  • 2shaq says:

    Da je film mogao biti kraći, je, da je glazba mogla biti bolja, je, da je lošiji od Casina i Goodfellasa, je, da je Scorsese vidio bolje dane, je, ali je film i ovakav i uz ovakvog Scorseseja u top 10% filmova godine. Film je tragikomičan prikaz čovjeka koji je znao uživati u životu – daleko od dosadnog.

    Dicaprio je odlično odglumio vrlo karizmatičnog frajera koji je novac trošio na sve za užitak, a ekipa koja ga okružuje ko stvorena je za filmove (vjerojatno to nije baš istina, ali u filmu funkcionira kao da je).

    A to kako te Milioti fascinira više od Robbie fascinira mene. Da se razumijemo, plava je odglumila osrednje, ali je ova odglumila još manje.

    Je li Dicaprio ponovio uspjeg DeNira pod Scorseseom? Ne znam, ali su Bande New Yorka, Shutter Island i Departed jebeno dobri filmovi, a Wolf of wall street vrlo dobar.

  • 2shaq says:

    Mislim da su te očekivanja ubila. Ne mogu redatelji uvijek snimati iste filmove,

  • tnx says:

    površan? nimalo, film je odličan satirični, crnohumorni prikaz svijeta burzovnih mešetara.

  • @2shaq
    Što se glume tiče, ja sam ponudio svoje viđenje, slažem se da je Di Caprio odlično glumio, ali da je Belfort kao takav prikazan u filmu karizmatičan, ne bih se složio.
    Meni je Cristin Milioti ostavila bolji dojam u to malo scena što je imala, Margot Robbie je svoj posao odradila dobro, ali ništa posebno.

    Ja ne očekujem da redatelj uvijek snima iste filmove, dapače, zato sam i izrazio svoje dosađivanje tijekom filma, jer sam ovaj film već gledao.

    Njegove uživanje u životu je možda njemu bilo zanimljivo, međutim koliko pošmrkanih linija kokaina, popijenih Quaaludea i poseksanih žena moram vidjeti da shvatim o čemu se radi?

    Moja očekivanja su bila da će film biti dobar i nisu ispunjena, međutim to ne bi smjelo umanjiti ničiji doživljaj. Ja se samo ne slažem i nastojao sam reći i zašto. 😉

    Ne slažem se, ove godine sam gledao boljih filmova, a činjenica da si i sam uvidio sve ovo što kažeš odmah na početku pa ne razumijem čuđenje s niskom ocjenom.

    Di Caprio i Scorsese su snimili sada već 5 filmova (neki bolji od drugih), a s druge strane imaš Taxi Driver, Mean Streets, Raging Bull, Goodfellas, Cape Fear, King of Comedy. Ako ti ne znaš je li ponovio, ja znam da nije.

    @tnx
    Taj svijet je već prikazan u puno boljem filmu Wall Street, prije 26 godina. :)

    Uživanje radi uživanja i zarada novaca radi zarađivanja novaca kao nit vodilja u priči meni nije dosta, a satirizati burzovne mešetare, nakon svega čemu smo svjedočili u pravom svijetu, naspram čega Jordan Belfort i njegove aktivnosti izgledaju kao dječja igra je potpuno nepotrebno.

    Meni osobno je humor u filmu više “Bro” style, a manje crnohumoran pa se tu ne slažem.

  • demon says:

    izbor glazbe je zbilja nevjerojatno očajan, ne razumijem uopće zašto su dopustili da tako izgleda završni proizvod.
    no to na stranu, mislim da je film itekako dinamičan i nedosadan za svojih 179 minuta trajanja. “većinom radi o bezličnom nizanju kadrova bez prave energije” – taj sam problem imao s avijatičarem, ali ovdje valjda gluma tolko dobro funkcionira da mi nije falilo nikakve energije u scenama.
    al što ćeš, sto ljudi, sto ćudi.

  • patak dačo says:

    @damjan raknić
    wall street je puno bolji film? wall street? onaj film u kojem charlie sheen negdje na pola radnje izađe na balkon svog velebnog stana koji je kupio od prodaja dionica na nelegalan način i gledajući u predivni Manhattan u suton upita samog sebe “Tko sam ja”? Taj Wall Street? Shvaćam kako ti je onda Wolf of Wall street površan.

  • Trampi Švorc says:

    Sa svim negativnim što si napisao možda se i mogu složiti irazmisliti o tome još jednom, ali da je film dosadan ne mogu prihvatiti. Tri sata prođu kao sat i pol.

  • @patak dačo

    Nije Wall Street bez svojih problema, ali je meni od WoWS puno bolji film da :)

    @Trampi Švorc

    Šta reći, dosadu je film u meni proizveo pa sam to i napisao. :)

  • Marin says:

    Ne sjećam se kad sam gledao ovako zabavan film. Usput, bezvezna obrada “Mrs. Robinson”? To ti je, druže, Evan Dando. I njegovi limunoglavci. Sve samo ne bezveze.

  • Lex Perkovic says:

    Film je površan.

  • 2shaq says:

    Filmovi s DeNirom su i meni osobno bolji, ali daleko od toga da je Scorsese postao neuspješan ili izgubio na kvaliteti ili nešto slično. DiCaprio je fantastičan, a filmovi u kojima je glumio pod Scorseseom vrhunski.

  • AM says:

    Film je dosta dobar, i svojevrstan omaž Dobrim momcima, u čemu ne mora biti ništa loše, dapače…
    Kao što je Man Of Steel primjer filma koji je drukčiji od prethodnika, pa svi gunđaju i na to…

  • Rogek says:

    Ne mogu vjerovati!
    Popljuvao si Scorese-a jer je Scorsese? Jer ima svoj stil? Jer ima svoju viziju, jer se još uvijek usudi eksperimentirati?
    Film ima bez sumnje, najbolji scenarij i najbolji dijalog ove godine i vrhunsku glumu sa svih strana!
    Strava od recenzije!!! Izgleda da smo gledali dva različita filma :(

  • Tomica says:

    Evo, zbog ove neprofesionalne/presubjektivne recenzije i one od Hobbita koja je najgluplja recenzija koju sam ikada pročirao u životu, više vas ne pratim i unlike-am vas na facebooku!
    Imate neke stvarno neprofesionalne i presubjektivne kritičare koji ne zaslužuju da se bave tim poslom jer ljude uvjeravaju u nekakve svoje frustacije koje imaju prema određenim redataljim, glumcima, scenaristima…..
    Sve što trebate je to da napišete neku objektivnu i profesionalnu recenziju koju će ljudi pročitat i eventualno prema njoj (ako nisu gledali film) steći nekakvo mišljenje o filmu….

  • Sven Mikulec says:

    Žao mi je, Tomica, ali moj savjet svima je da nađu recenzente koji im pašu i prate njihov rad. Ima nas dosta, možda ti se netko i svidi.

    A nitko od nas se ne “bavi ovim poslom” – nismo profesionalci i trudimo se svakom recenzijom biti sve bolji. Pozdrav i sve najbolje.

  • @Rogek
    Ne bih rekao da sam popljuvao, već sam kritizirao određene elemente koji su mi problematični.
    Scorsese iz WoWS nije onaj kojeg volim u velikoj većini njegovih filmova, njegov inače prepoznatljiv stil je u ovom filmu razvodnjen i mekan, njegova vizija za ovaj film je šablonska i prvoloptaška, a u film nema ništa eksperimentalno. :)

    Najbolji scenarij definitivno nije, dijalog također, ali ima odličnu glumu, što sam i napisao. 😉

    @Tomica
    Nemam nikakve frustracije prema redateljima (osim prema lošima) i dapače Scorsese mi je jedan od najdražih, Terrence Winter je odličan posao radio u Sopranosima i još uvijek ga radi u Boardwalk Empire, a većinu glumaca iz ovog filma poštujem. Međutim za režiju i priču sam rekao što mi je smetalo, dok mi je gluma bila odlična.

    Pretpostavljam da su tebi onda i Hobbit: Deso Smaug i Wolf of Wall Street bili dobri?

  • Gjuro says:

    @Damjan
    Što prije napiši afirmativnu recenziju. Nađi neki film koji voliš i preporuči ga masama. Sve što si dosad pisao ostavlja dojam gunđala koji ne može nego pljuvati (makar bilo opravdano). Ovo kažem dobronamjerno.

  • @Gjuro

    Sljedeće od mene će doći American Hustle i Projekcije, ako ne bude prepreka, možda će ti filmovi biti bolji od ovih koje sam do sada gledao i recenzirao.

    Što se preporuke tiče, taj dio ne ovisi samo o meni 😉

    Osim toga, provjeri moj doprinos najboljim filmovima prošle godine 😉

  • Tomica says:

    @Damjan
    Ne radi se tu o tome dal su ta dva filma meni dobra ili ne, niti o tome dal se ta tvoja kritika suprotstavlja s mojom…već o tome da si presubjektivan!
    Pošto se vodiš kao neki kritičari i pošto si član takve stranice koja je dosta posjećena i na kojoj ipak Vi svi vodite glavnu riječ, trebao bi (kao i večina Vas) biti više objektivni, neutralni!
    Znači, govorim o nekakvoj percepciji pisanja recenzije koje bi se svaki kritičar trebao pridržavati.
    To je kao da gledaš(čitaš) nekakvu utakmicu(recenziju) gdje komentator(kritičar) cijelo vrijeme navija(nameće) za svoju momčad(svoje subjektivno razmišljanje)!
    Probaj pisati više neutralnije, više objektivnije, više slojevito i više dublje….tako da kad čitatelj pročita tu recenziju ne izgubi volju za taj film, niti pohrani neko subjektivno mišljenje od nekoga…već sam ode u kino i sam se uvjeri o čemu se tu radi!

    Sad sam skužio da ti nisi napisao onu recenziju od Hobbita….tako da sad idem napast tvojeg kolegu, Decadent Sympozium-a :)

  • DS says:

    Najpoznatiji, najplaceniji i najpopularniji kriticari na svijetu su ultrasubjektivni. That being said, moze link na objektivnu, slojevitu, duboku i neutralnu recenziju? Cisto da vidim primjer pa da stogod naucim – idealno bi bilo za neki film koji je super izlozen ali ti se nije svidio, ili jos bolje, recenzija nekog filma koja je sve sto trazis, ali je posrala tebi dobar film?

  • Tomica says:

    Zašto uvjek na moj komentar odgovarate postavljajući završno pitanje??
    To vam je dokaz da niste 100% sigurani u to što radite!
    Pa neću vam ja u inbox slati recenciju takvog primjera da se uvjerite da takva recenzija stvarno i postoji!

    I još nešto, rezenzija nije samo uspoređivanje i silno nabrajanje prijašnjih činjenica…a Damjan je većinom samo to i radio sa ovom recenzijom (film je uspoređivao sa prijašnjim Scorsesijevim radovima…Wolf-a sa Goodfelovsom, Di Caprija sa De Nirom, Hilla sa Joe Pescijem…i još sve i svašta)
    Mislim, nije loše takve stvari spomenuti ali kad se cijela recenzija oslanja samo na to, to stvarno nije od velike koristi!
    Ima da napišeš recenziju kao da je jedini film na svijetu, kao da imaš amneziju :)…morao sam na ovo zadnje staviti smajlić!

    Vidim da ova diskusija ide u nedogled pa evo da to i završimo, zato ću se pridržavat svojeg prvog komentara da ću vas izbrisat i neću vas više pratiti!

    Tako da, zbogom moji največi kritičari!!!

    I jedna za kraj koja mi je upravo svanula:
    FAK + delite = FAKoff :)

  • Gjuro says:

    Kad Cartman kaže “Screw you guys, I’m going home”, to je duhovito. Kad to napravi Tomica u stvarnom svijetu… samo djetinjasto. 😛

  • Tomica says:

    Ma znam, al ovo zadnje je bilo jače od mene! :)

  • DS says:

    Problem je u tome sto zahtijevas ideal za koji ne znas moze li biti idealiziran. Ako ne znas kako bi to trebalo izgledati, ne mozes znati niti koliko smo blizu ili daleko od tog. Moj je osobni imperativ pronalaziti objektivni sadrzaj, pa je opet to borba s razlicitim elementima subjektivnosti, stalno stavljanje zagrada i isljucivanje subjektivnog fenomenaliteta, podjednako iz vlasitite perspektive i perspektive citatelja. Sto se tice ove recenzije, mislim da si u pravu kada pises o izrazitom fokusu na X, no mozda je poanta bila u izrazitom repliciranju. Nesto kao kada omiljeni bend napravi novi album isti starom, ali neinspirativan i bezidejan. S obzirom na raspravu, pozuriti cu s gledanjem pa se osvrnem na film/rec; zaintrigirali ste me.

  • jelena says:

    pa, kritika fakat jeste prilično kriminalna, počev i završno sa neverovatnom ocenom koja se meni čini kao čista egzibicija i ne potpada mi dati 4 WoWS pod pitanje ukusa :)

    može li se u repeticiji videti još neka ideja čemu je ona tu, do li da dosadi? ako je film u ispovednom tonu i ako se skidaš sa nečega, zar se nećeš svake pizdarije sećati posebno, i one i one, zar to nije poenta? ili, kako drugačije postići efekat rediteljski i filmski, autora koji i inače tako radi, nego li sagraditi tvrđavu situacija?

    je li krivica autora što su junaci takvi kakvim ih on savršeno portretiše? je li on kriv što se oni ne mogu slomiti i što nema katarze? je li njegova odgovornost društvo koje se jordanu fino saginje i u poslednjoj sceni? je li priča o pohlepi koju ovi ljudi isijavaju dosadna i ne filmska?

    zanimao bi me taj primer loše usmerene energije dicaprija? ja msm da je on oduvao ovu ulogu. nikada se ovoliko nije otvorio. i ona devojka koju kritikuješ, druga žena, je sjajna. msm da su se obojica, skorseze i on, dosta bavili kroz ovaj film svojim granicama, ali recimo da je to nebitno svakome. pogrešan je ugao prići ovom filmu pitanjem je li on pravi izbor, čak i da ga je sahranio. ovaj film bi bez jednog od njih dvojice sad u ovom momentu filmskog univerzuma bio bespredmetan! njihovo izazivanje je na vrhuncu i deo magije

    napisati da je rad gospodina martina skorsezea “ustajao”, “umoran” i sve to, jasno, jer je mator je, pa, za psovku. i onda još kriv ovaj što je napisao odličan scenario ili onaj fotograf zbog kog film izgleda vrhunski. možemo li mi uopšte da pojmimo koja je energija bila potrebna za snimanje vuka, kad se već ne slažemo da je prisutna u snimljenom? u filmu uzgred ima bar 20 neverovatnih scena n e v e r o v a t n i h, ili koliko već. ovo je od goodfellas najbolje što je snimio

    a o ‘bezveznoj obradi’ da se ne ponavljam, no tu se vidi autorovo (nenamerno msm ali ipak)nepoštovanje koje provejava iz svake druge reči – msš li ti zaista da u ovom filmu ima nanosekunde tona reči kadra a da ga skorseze nije odobrio i baš tako želeo? msš li ti da bi on(i) stavili šta god im padne napamet, na stranu što nisi znao ko su izvođači :)?

    meni ovo nije možda film godine btw, koliko sam se iznervirala zbog napisanog :D, ali je FILM koji će obeležiti vreme (kad jordan kaže: “Stratton Oakmont is America.” , pa kako to nije nenadjebiv momenat?!). tri sata praznika kinematografskog za oči, impresivan prikaz buržoazije

  • Tvrtko says:

    Dragi Damjane,
    Nisam osoba koja voli komentirati tuđi rad, ali budući da već duže vrijeme pratim ovu stranicu, imam potrebu osvrnuti se na tvoje recenzije.
    Po načinu na koji pišeš, vidi se da si upućen u svijet filmografije i da te to zaista zanima. No to je vjerovatno i jedan od razloga zbog kojih tvoje recenzije često promaše bit. Prosječnog gledatelja ne zanima tko je redatelj i još manje što je taj redatelj radio prije ovog filma. Usudim se reći da velika većina gledatelja niti ne zna tko je Scorsese. Gledatelje jednostavno zanima film kao takav i to je ono što tebi nikako ne ide.
    Vidi se da voliš starije filmove, ali to nije razlog da unaprijed odbacuješ svaku film koji nije doslovna kopija nekog filma koji se tebi svidio. Ako nisi u stanju učiniti tu malu promjenu u svojem radu, možda ovaj posao i nije za tebe.
    Što se ove same recenzije tiče, imam osjećaj da sam pročitao više o svim ostalim filmovima koje je Scorsese režirao nego o ovome koji je u naslovu. Naime, usporedba s Wall Streetom na početku recenzije ne samo da je nepotrebna nego je i pogrešna, jer ako misliš da je ovaj film o svijetu burzovnih mešetara, tu se varaš. Ovaj je film prvenstveno biografija jednog čovjeka. To me dovodi na iduću stvar koju napadaš, a to je da je život tih ljudi nezanimljiv te da su to ljudi koji nisu u stanju učiti iz svojih pogrešaka no nisi li čuo za onu: Sto ljudi sto ćudi? Ili si zaista imao tako malo kontakta sa ljudima pa nisi imao prilike to naučiti?
    Ne vidim potrebu govoriti da se DiCaprio iskazao samo u scenama kada je ljigav i odbojan, meni je osobno najbolji moment njegove glume u ovom filmu bio u sceni gdje je njego otac ljutito ispitivao o troškovima koji su otišli na kurve, dok je on pokušavao ostati ozbiljan, a u duši želi ništa nego se nasmijati. No to je stvar osobnog ukusa i shvaćam da se tebi možda sviđaju drukčije stvari (vidiš, tako možeš iskazati svoje mišljenje i dalje ostaviti prostora za ostale da imaju svoje). Ono što ne mogu shvatiti jest kako možeš reći da te se glumica koja je imala tri rečenice u cijelom filmu više dojmila nego osoba koja je u njemu stvarno glumila. Vjerujem da je razlog tome više profil lika (tipa da jednostavno ne voliš profil žena koje će oteti muža drugoj ženi) nego sama glumica.
    Isto tako bilo bi dobro da shvatiš i prihvatiš činjenicu da DeNiro i Pesci ne glume u ovom filmu te nije potrebno pisati o njima, kao ni o svoj sili filmova koji nisu ovaj film te se ne spominju u ovom filmu i eto, imaš jednu nepotrebnu stranicu manje za pisati, a mi za čitati te je svačije vrijeme ušteđeno, a review dobija na fokusu.
    Glazba u filmu je subjektivna stvar, mogu shvatiti da ti se ne sviđa, ali jedan tako informirani čovjek morao bi znati tko su Lemonheads.
    Da sumiram, čitanjem ovog reviewa nisam saznao ništa o filmu niti sam mogao naći nikakav savjet o tome trebam li ga pogledati ili ne, nego imam dojam da ne čitam recenziju već jednu u nizu KOLUMNI na temu: “Što mi se ne sviđa u najnovijem filmu”.
    Stoga je najbolje biti objektivniji o svim filmovima, ili se zatvoriti u sobu te pregledavati ponovno i ponovno listu od 20 dobrih starih filmova.
    Nadam se da nećeš moj komentar shvatiti kao negativnu kritiku jer je upućena u najboljoj namjeri.

    PS.

    Bilo bi korisno pročitati ovaj članak prije budućih recenzija:
    http://whatculture.com/film/is-the-failure-of-the-lone-ranger-proof-that-weve-lost-the-ability-to-have-fun.php

  • Gjuro says:

    Film je više nego dobar. Da je sat kraći, bio bi remek-djelo. Nakon Jeleninog komentara mogu reći samo: jebiga, Damjane.

  • patak dačo says:

    upravo pogledao i mogu reći da je twow razlog zašto volim filmove. svatko ima pravo na svoje mišljenje ali bi fak stvarno trebao razmisliti i dati još nekome da napiše recenziju ovog filma. (mislim jedan od razloga zašto se recenzentu film ne sviđa je zato što je dosadan. i onda nakon toga spomene jebeni Bling Ring u pozitivnom smislu) uglavnom

    http://www.newyorker.com/online/blogs/movies/2013/12/the-wild-brilliant-wolf-of-wall-street.html#entry-more

  • Poštujem to što se ne slažete s mojim viđenjem filma, jer se ni ja ne slažem s vašim hvalospjevima. :)

  • Lex Perković says:

    Film je površan. Ljudi su također površni, društvo je sjebano.

  • Mofus says:

    Meni su još gori ovi što dižu Di Capria i govore da je najbolji glumac današnjice. Dobro je Goran Vitez rekao u jednoj od repulzija “otkad je on postao vodeću glumac Hollywooda”. Lik za poluozbiljne uloge, a u ozbiljnim uvijek bio neuvjerljiv. Dobar je on glumac, ali nikako odličan. Još gore je što se ne smije kritizirati jer doletavju curice koje ga brane čim slučajno govoriš nešto protiv njega.

  • Gjuro says:

    Evo, ja nisam curica i Leonardo mi je odličan. Štaš sad? Kužim da neke nerviraju njegova faca i sklonost mrštenju, ali govoriti da je bio neuvjerljiv u npr. “Revolutionary Roadu”, “Avijatičaru”, “Gilbertu Grapeu” ili ovom filmu nema veze s mozgom. Čovjek u životu nije odigrao lošu ulogu pa je smiješno kad ga pljuje netko tko je mediokritet u vlastitoj struci (Vitez jelte).

  • jelena says:

    da li ćeš ti to mofuse pred jednom curicom uzmaći? 😀 plus ja sam skočila zbog matorog, zbog skorsezea, let’s get to the bottom of that 😉

    dikaprio msm zna da glumi, i jedan je od retkih glumaca čije filmove možeš da pogledaš s priličnom sigurnošću da nisi na putu filmske lobotomije

  • DS says:

    DiCaprio je skocio kao dominantno aktualno lice Hollywooda zato jer uz Hardya nema jebeno nikog tko bi se potrudio glumiti nesto sto zahtijeva vise od cetiri misica na faci i nikog tko pokusava izbjeci izvjestaceno glumatanje koje za Hollywood postaje sve izvjesnije; a ne da je on nesto neopravdano guran PREKO NEKOGA. Nema tog nekoga. Ustalom, da nema taj karakteristican djecacki glas, jedva da bi znao da je on na ekranu.

  • Mario says:

    Ocjena filma katostrofa. Film odličan 9/10. Gluma vrhunska, duljina filma točna koliko treba (još da nije bilo pauze u kinu,ali…) Usporedba De Niro / Pesci sa Di Capriom i Hillom degutantna. Ustvari je dosadna i preduga tvoja recenzija, a ne film. Drugi put učini svima uslugu i odi pogledaj pa recenziraj filmove poput zavedi me razvedi me, Knocked Up,Conan (2011), New Year’s Eve …, ustvari mani se ćorava posla. p.s. još mi je u glavi tvoj komentar: površan film, pa jesi li ti uopće pogledao film?????? Nadam se da odustaješ od karijere pisanja racenzija i daj se molim te zaposli negdje daleko, jako daleko…

  • Marin says:

    Rijetko viđeno pretenciozna i ignorantska recenzija. Autoru preporučam da neznanje o pjesmi Lemonheadsa ne supstituira “bezveznom obradom”, a s obzirom da je pokazao i zavidno neznanje o samoj radnji i prozvao film površnim – ima i 2 knjige Jordana Belforta – The Wolf of Wall Street i Catching the Wolf of Wall Street.

    O samom filmu neću trošiti puno riječi, slažem se sa pozitivnim kritičarima uglavnom, uz pokoje odstupanje – ali da ne duljim.

    Za mene osobno najdraža scena u filmu – kada nakon svega se vozi agent u metrou i razmišlja te gleda lica ljudi oko sebe – za mene najmoćnija scena u filmu. Možda i nije objektivno, ali je meni najviše razmišljanja i dilema proizazvala dok sam gledao i vrtio film u glavi poslije.

  • patak dačo says:

    da citiram iz recenzije
    “Naravno da je nezahvalno uspoređivati, ali ja ću to svejedno napraviti – nisam se mogao oteti dojmu da je Jonah Hill ovdje za Di Caprija bio ono što je Joe Pesci nekoć bio De Niru.”

    Ova rečenica pokazuje apsolutno nerazumijevanje Scorseseove filmografije. Malo sam razmišljao i tražio gdje je točno autor našao tu paralelu. U prijašnjim filmovima likovi koje su tumačili njih dvojica su se međusobno nadopunjavali (najjednostavnije rečeno jedan je bio smiren, drugi lud). Da li je lik Jordana Belforta po ičemu sličan Ace Rothsteinu ili Jake La Motti (koji ne mogu biti drugačiji karakteri) ? Da li je lik Hilla sličan Pescijevu liku u Bullu? Treći i najpoznatiji GoodFellas zapravo niti nema takav odnos između DeNira i Pescija (DeNiro je tamo više.manje sporedan) već Pescija i Ray Liotte. Možda Scorsese u DiCapriu traži novog Liottu?
    Lik Hilla uopće ne ispunjava funkciju kakvu je u prethodnim filmovima imao Joe Pesci- u Vuku svi likovi su više manje Joe Pesci. I s tim je recenzent u svojoj kritici fulao ideju filma.

    Uglavnom, kada su deniro i scorsese pičali Raging Bulla studiu početkom osamdesetih ovi su ih odbili rekavši kako ne mogu snimiti film o “žoharu”, na što im je DeNiro uvrijeđeno odgovorio kako taj lik nije žohar. I nije bio. Ali WOWS jest o žoharu samo što nam redatelj nije dao direktan odgovor tko je žohar(i) u filmu. Belfort, Wall Street ili cijeli svijet. (parafraza G. Kennya)

    Recenzent je više puta upotrijebio pridjev površnost (i onda pisao kako mu se ne sviđa rap glazba, kamera i valjda bi i neke kostime promijenio) bez da ga obrazloži, samo je napisao da se redatelj ne usudi zagrepsti ispod površine. Molim te nemoj pisati više kritike. Ili još bolje piši kritike hrvatskih filmova, njih ionako nitko neće ići gledati. :)

  • jashar K says:

    Film mi je bio zabavan i nikako dosadan….mozda zato sto sam se nagledao amerikanaca u stvarnom zivotu, radio s njima i za njih…manje ili vise, ali to je tako – prodali bi rodjenu mater za dolar vise i svi do jednoga mastaju o slicnim stvarima…a sto se tice Ms Robinson – Lemonheads su obavezna lektira svakome ko zeli biti cool i pisati blogove o filmu nakon 1985-e :) :) :)….pozz, jashar

  • Sven Mikulec says:

    @Tvrtko – moje isprike što je tvoj komentar tek sada objavljen, tek sada sam ga nažalost uočio u spam folderu. Nažalost, kad god netko od komentatora ubaci kakav link, program sajt automatski zaključi da se radi o nekakvoj gluposti.

    Ubuduće ću paziti bolje.

  • DS says:

    Uspio sam pronaći vremena pogledati film. Film je daleko od vrha što filmskog stvaralaštva što Skorsezija i imao bih koješta o tome napisati, ali druže četvorka stvarno izgleda nakaradno. U najmanju ruku sedmica, a u najveću kako kome.

  • Vanja says:

    Umalo me srce nije ukinulo na onoj sceni kad skonta da su prestarjele “ludes” stekle odgođeno djelovanje, kad otkrije fazu cerebralne paralize. Nije za smijeh ali kako nije kad je to tako sjajno urađeno, kao i sav taj dekadentni užas od početka do kraja.

    Meni odabir glazbe prilično sjelo. Don’t know why.

    Kapa dolje

  • Vanja says:

    “Meni odabir glazbe poprilično sjelo.”

    Koja struktura. Ispričavam se.

  • DS says:

    Čitava ta sekvenca – taj nadrogirani sukob – je vrh filma.

  • Andrea says:

    Uz glumacku izvrsnost Lea i Jone, WoWS je daleko od necega sto bih nazvala dosadnim, ali mislim da je potencijalni problem koji neki (a i ja) imaju sa WoWS to, sto se cini kao da se Scorsese nije mogao odluciti radi li biografski film ili satiru. Puno bolje bi funkcioniralo da se vise koncentrirao na satiru, jer satiricne scene drze film. Ostali elementi filma djeluje kao da velica svu tu dekadenciju i stoga uistinu – povrsno.

  • Gjuro says:

    Ali nije li to neograničeno orgijanje u novcu upravo u službi satire? Meni je upravo takvim pristupom totalno ogadio čitav taj svijet. Jebote, da mi je netko nakon filma htio pokloniti ferrari, poslao bih ga u kurac.

Leave a Reply

Your email address will not be published.