Voda za slonove

Piše: Vedrana Vlainić

Voda za slonove (Water for Elephants, 2011.)

Režija: Francis Lawrence

Glume: Robert Pattinson, Reese Witherspoon, Christoph Waltz

 

Za fatalnog Edwarda iz mega-popularne sage o vampirima američke spisateljice Stephanie Meyer i dečka koji ga glumi, šarmantnog Roberta Pattinsona, teško da ima netko tko nije čuo. Sara Gruen, još jedna Amerikanka zapanjujuće slične sudbine kao i Meyerova – slučajna spisateljica čiji je prvijenac, „Voda za slonove“, nastao kao projekt u sklopu popularnog NaNoWriMo-a (National Novel Writing Month, internetski projekt koji u studenome svake godine „izaziva“ pisce-amatere da do isteka mjeseca napišu najmanje 50 000 riječi teksta proizvoljne tematike), do sada je bila posve nepoznato ime, barem meni. No, vjerujem ne zadugo. A sve to najviše zahvaljujući 20th Century Fox-u, otkupljenim pravima za snimanje filma i spomenutom Pattinsonu u glavnoj ulozi.

Jacob Jankowski (Pattinson), perspektivan student veterine nadomak diplome na poznatom američkom sveučilištu Cornell, dečko je iz sretne obiteljske sredine, dobrostojeće unatoč Velikoj depresiji koja je poharala zemlju. Međutim, sve se mijenja kada jednog jutra, baš na dan polaganja završnog ispita, njegovi roditelji pogibaju u automobilskoj nesreći. Kao da šok gubitka roditelja nije bio dovoljan, Jacob ubrzo saznaje i da je njihova materijalna stabilnost bila samo iluzija. Naime, njegov je otac zbog svoje velikodušnosti zapao u dugove, a zbog želje da sinu pruži najbolje moguće školovanje, pod hipoteku je stavio i kuću i obiteljsku veterinarsku ordinaciju, koje su sada, nakon njegove smrti, pripale državi, ostavivši Jacoba doslovno bez igdje ičega. Očajan i na rubu duševnog sloma, Jacob odbacuje sve što je do tada poznavao i kreće na put, ne znajući ni sâm kamo ni kako dalje. Nenavikao na život na cesti i izmoren, uskače na prvi vlak na koji nailazi, nesvjesno zapečativši svoju sudbinu pridružujući se tako drugorazrednom putujućem cirkusu. Zahvaljujući pokroviteljstvu dobrodušnog Camela (Jim Norton), iako uz pomalo klimav početak, uspijeva ostati kao njihov veterinar. Fino odgojen kakav jest, ali istovremeno pošten i principijelan, stječe povjerenje čak i samog „gazde“, karizmatičnog Augusta (Waltz), koji je sasvim jedan simpatičan čovo… s vremena na vrijeme, te se neočekivano zbližava s glavnom zvijezdom showa, Augustovom suprugom, lijepom Marlenom (Witherspoon).

Bit ću posve iskrena, da je do mene, vrlo vjerojatno ne bih uopće uzela u obzir ovaj film kao neki potencijalni povod za kino-izlet. Ne zato da bih glumila ne znam kakvog filmofila istančanog ukusa, nego jednostavno zato što se radi o tipu filma na kakve volim naletjeti tijekom lijenih nedjeljnih popodneva i u kojima najbolje uživam dok ih kroz polusan škicam ispružena na kauču, u udobnosti svog vlastitog doma. Međutim, nakon što sam dobila poziv jedne od mojih omiljenih „partnerica“ za odlazak u kino, dala sam si truda malo proguglati i vidjeti o čemu se tu zapravo radi. Trailer mi se svidio, onako intrigantan i lijepo složen i, priznajem, pomalo sam slaba na zgođušne, uredno podšišane mladiće koji furaju prslučiće i hozntregere, te sam bila spremna promijeniti mišljenje do te mjere da ga stavim na listu onih filmova koje „budem pogledala… jednom“. Sve u svemu, moram reći da sam zahvalna svojoj dragoj, dugogodišnjoj frendici što se pobrinula da se to „jednom“ ne otegne do unedogled.

Čim sam joj, još prije samog početka filma, napomenula da ću vrlo vjerojatno pisati recenziju, odmah me, kao u šali, zamolila da ga baš ne popljujem previše, jer je i ona, koliko god da je obožavateljica Roberta Pattinsona, svjesna da dotični i nije baš neki glumac. Možda će se iznenaditi, ja sam samu sebe svakako iznenadila, kada sam, počevši pisati ovu recenziju, shvatila da ne mogu iskopati baš previše toga što bih ozbiljno zamjerila samom filmu, Pattinsonovoj glumi još i manje.

Teško da sam o tom, imam dojam, baš simpatičnom mladiću, imala ikakvu jasnu predodžbu, budući da sam ga, osim sporednije uloge u četvrtom Harryju Potteru, u „punom sjaju“ vidjela jedino u filmovima Twilight sage, što teško da govori išta o njegovim glumačkim sposobnostima. Neću reći da nisam imala predrasude, koliko god se trudila ostati ravnodušna naspram sveopće fame te franšize, ali pomalo mi je i drago da su velikim dijelom ispale neutemeljene. Čak mi dođe i žao što će dečko vrlo vjerojatno nakon desetak godina ostati samo „onaj lik iz onog s vampirima“, jer – daleko od toga da je odličan glumac, čak niti vrlo dobar, ali opet, ne može se ni reći da je loš. Tu i tamo primjetila bih da je zaflaksao, ali ništa što bi pretjerano bolo u oči (uši). Njegov osnovni problem, po meni, je taj što ne može (ili ne zna kako) „dati“ liku nešto više od pukog izgovaranja teksta, ono što se postiže pogledom, izrazom lica, što bi nam dalo naslutiti što se događa u njegovoj glavi, neka percepcija njegovih unutarnjih emocija. Jacob je tipičan romantični junak, hrabar, moralno ispravan, koji se drži svojih načela i, kao takav, ne može izbjeći etiketu „klišeja“. Međutim, i unatoč tome, može ga se napraviti zanimljivim, samo treba znati kako. Pattinson nije znao. I nitko se nije potrudio objasniti mu. Jednostavno, fali mu „ono nešto“, određena dubina, „treća dimenzija“ da bi se gledatelj s tim likom mogao poistovjetiti. No, ta sposobnost odlika je, prije svega, vrhunskih glumaca. Nerealno je očekivati da je svaki takav. Tako da se usuđujem suprotstaviti cijenjenim svjetskim kritičarima i, u ovom slučaju, stati na Pattinsonovu stranu s tvrdnjom da je svoj posao odradio sasvim solidno.

No, na sceni kojom dominira jedan Christoph Waltz, uistinu je teško iskazati se kako spada, pogotovo kad se radi o mladom i još uvijek relativno neiskusnom glumcu. O liku Augusta bi se dalo polemizirati: zanimljivo zamišljen, slojevit, sa dosta potencijala, ali možda mrvicu nedovoljno razrađen. Međutim, Tarantinovo veliko otkriće, porijeklom iz bespuća austrijskih TV projekata, koji je već svojim prvim pojavljivanjem pod svjetlima Hollywooda „zaradio“ Oscara (Inglorious Basterds, 2009.), i ovdje pokazuje što sve zna i može. Bilo kakve zamjerke koje bih mogla imati, bez razmišljanja bih prije pripisala scenariju nego njemu. Što sam ono maloprije rekla o onoj dubini koju liku može dati samo glumac koji ga tumači?

Žao mi je jedino Reese Witherspoon, koja zna glumiti i to prilično dobro, ali jednostavno nije imala prostora nešto puno napraviti od (zbilja) loše napisanog lika koji joj je dodijeljen. Osobno, većinu vremena sam imala dojam kao da je samo dobila naputak da stoji u kadru i bude lijepa. Marlena, iako s naznakama nekog suvislog karaktera, djeluje jednodimenzionalno i mlako dok dovodi u iskušenje mladog Jacoba, njihovim ljubavnim scenama fali strasti i žara, a imam osjećaj kao da se njih dvoje nisu niti trudili postići neku naročitu kemiju.

Sâm film je lijepo snimljen, ali tijekom cijelog trajanja nikako da „ubaci u punu brzinu“ i ponudi neki pravi klimaks ili bilo što drugo čime bi zadivio. Kao i njegove vodeće zvijezde, oku je ugodan, ali bez konkretnog sadržaja. Zaplet, unatoč zanimljivoj pozadini naspram koje je smješten, djeluje nekako isforsirano, puka varijacija na temu, prvenstveno zbog slabih, nedovoljno razvijenih, „beživotnih“ likova zbog kojih se gledatelju teško uživjeti; dok je rasplet, pak, totalno predvidljiv. Istina, slonica Rosie je valjda nešto najslađe i najsimpatičnije što sam u zadnje vrijeme imala priliku vidjeti, ali ona sama, iako svojevrsna okosnica radnje, nije dovoljna da bi „izvukla“ čitav film. Zbog svega toga, nažalost, Voda za slonove ostaje samo osrednje ostvarenje; ne-loše, ali s nedostatkom one prave emocionalne napetosti, nužne za „pamtljivost“ ovakve jedne, već toliko puta obrađene, ljubavne priče.

No, što se mene tiče, nisam niti očekivala ne znam kakvo remek-djelo i dobila sam upravo ono što sam i tražila – neobavezno opuštanje na kraju napornog dana, u dobrom društvu, uz sasvim gledljiv filmić, dovoljno napet da održi čovjeka budnim tijekom ta dva sata koliko traje.

A ponekad je i to sasvim dovoljno.

17 komentara za “Voda za slonove

  • Koraljka Suton says:

    Vedrana, mnogo dobra i prelijepo sročena recenzija :) S većinom se, u biti, slažem.

    Doduše, ja sam ostala JAKO ugodno iznenađena jer sam očekivala ništa (kao, uostalom, i ti) a na kraju sam ipak nešto dobila. Bilo je par stvarno emotivnih trenutaka (sa slonicom, dakako <3), sama priča mi je izrazito lijepa i zaokružena a film je, sve u svemu, ostavio pozitivan dojam.

    No slažem se s tobom – ono što Pattinsonu kao glumcu fali upravo je ta dubina koju naprosto ‘ne da’ svojim likovima (aka nedovoljno glumački radi na sebi). Nije on u ovom filmu (za promjenu) neuvjerljiv ali lik mu stvarno jest nedorečen – moglo se tu PUNO toga napraviti (toliko potencijalnih (katakternih) nijansi i finesa!) ali eto, on se, očito, nedovoljno dao u istraživanje i kreaciju samoga lika. Velim, šteta potencijala.

    I slažem se za ‘kemiju’ – baš sam razmišljala kako mi u principu većina toga u filmu više-manje štima, osim njihovog odnosa. Ja stvarno ne znam do čega je to, no taj čovjek kao da uistinu nije sposoban ostvariti kemiju i s jednom glumačkom partnericom. Ne bih ništa rekla da se u glumi očekuje ‘stvarna kemija’ ali brate, zato postoji glumačka tehnika as such pa tako i za uspostavu/stvaranje odnosa između likova + stvaranje (i te kakve) kemije!

  • Matea Rebrović says:

    super recenzija! išla sam gledat film odmah 1.dan jer sam fan knjige pa sam razmišljala o pisanju recenzije no nakon filma sam naprosto izgubila volju. ne zato jer nije dobar nego jednostavno nisam znala što reći o njemu.
    “tijekom cijelog trajanja nikako da „ubaci u punu brzinu” -ovo si ODLIČNO rekla! to je ono što sam odmah primjetila tijekom filma, tako mi je falilo ono nešto! ali eto.

    što se tiče kemije…hm,nije da je bila nepostojeća ali su mogli njihov odnos odvesti malo dalje. ni u knjizi nije u 1.planu ali je ipak malo ekplicitnija ta njihova ljubav. dok je u filmu sve nekako mlako.

    Pattinson, dobro je Koraljka rekla, on premalo radi na svojoj glumi. on je jedan od onih koji ne razbija glavu svojim likovima, možda ih olako shvaća? ne znam, no dobro je odglumio, opušteno i bez grešaka. Za mene on nikad nije bio samo Edward jer ne etiketiram glumce na takav način. Ima on potencijala, samo ga treba isčupat :)
    Marlena je takav beličan lik da je to strašno. Takva je i u knjizi pa Reese ne zamjeram ništa.
    Waltz je bio čista uživancija, vrhunski odrađen posao. Rosie svi obožavaju, tu se nema što reći. Žao mi je što su sporedni likovi ostali zakinuti, poput Kinka i Camela. Također mi je žao(ali razumljivo) što su izbacili starog Jacoba(njegov sadašnji život u domu). U knjizi se poglavlja isprepliću i sve sa starim je presmiješno i pretužno u isto vrijeme.

    Ajde sve u svemu, film je okej, lijepo izgleda, zbilja su se potrudili, posebno oko setova i kostima. No možda je ipak previše bio “pričam ti priču”.

  • Koraljka Suton says:

    E vidiš, to što je Marlena u knjizi bezličan lik ne opravdava Reese tj. ne znači da ona kao glumica nije mogla od nje napraviti nešto zanimljivo i bogato.

    Napisani lik trebao joj je poslužiti samo kao podloga, kostur; kao ‘date okolnosti’ na temelju kojih se taj lik mogao razvijati u milijun potencijalnih smjerova (unutar tih okolnosti, dakako). To, po meni, i razlikuje izvrsne glumce od ‘ok’ glumaca. ‘Talent’ (tj. nekakve predispozicije) bez rada i brušenja tehnike ništa ne znači a izvrstan će glumac (tj. umjetnik!) od svakog svog lika (koliko god sporedan bio) napraviti čovjeka od krvi i mesa – dakle, osobu s vlastitim mislima, emocijama, zasebnim načinom funkcioniranja, idiosinkrazijama, pa tako i s prošlošću i sjećanjima. I to se onda i te kako osjeti. Ne mora taj glumac uopće imati puno teksta – ako je on sve to uspio kreirati i kroz sebe proživjeti, on će naprosto zračiti puninom i ‘ljudskom dimenzijom.’

    Eh, ali za to su potrebne godine i godine kontinuiranog rada, volje, upornosti, predanosti…Barem ja tako mislim.

  • Matea Rebrović says:

    iskreno, Reese i je dodala neki karakter filmskoj Marleni(hvala Bogu) no opet, ovo što ti kažeš, ako je lik napisan onako kako je(knjiga ili scenarij) nije na glumcu da izvede nešto drugačije nego samo da ga oživi svojom interpretacijom. ako je lik bezličan, onda bi takav trebao biti i na ekranu.

  • Maxima says:

    save as:

    😀 Čekala sam recenziju pa da u miru… khm, pogledam 😀

    Krasno – mrzim Pattisona i nadam se da će me ovakav film natjerati promijeniti mišljenje kao što je trebalo 5 filmova nakon Titanica da promijenim mišljenje o de Capriju

    No, mišljenja je potrebno mijenjati 😀

  • Jelena Djurdjic says:

    Ako se neko odluči za ovog nesretnog Patinsona kao lead junaka ja u startu sumnjam u njegovu inteligenciju i sposobnost da snimi film, čak i za “(…) naletjeti tijekom lijenih nedjeljnih popodneva i u kojima najbolje uživam dok ih kroz polusan škicam ispružena na kauču (…)”

  • Izabela says:

    Od ovog filma nisam očekivala puno, već ono što si rekla ‘neobavezno opuštanje na kraju napornog dana, u dobrom društvu, uz sasvim gledljiv filmić’, no nažalost ni to nisam dobila. O napetosti da ne govorimo.
    Zapravo razočarao me film u cjelini : glumci (svi redom osim Waltza u nekim djelovima) djeluju mi kao da samo izgovaraju tekst i kad da im se zapravo ne da biti na sceni i glumiti. Pattinson me tu najmanje iživcirao, više mi je smetala nepostojeća kemija između njega i Reese, koja mi se u trenucima činila više kao njegova mama nego ljubavnica.
    Film nema onog pravog klimaksa, što si rekla i jednostavno teče, nedovoljno, da te prebaci u taj svijet o kojem priča (mada je priča zanimljiva ), barem mene.
    Slažem se više manje sa svim što si rekla, jedino bih ja tu bila malo oštrija. Ono što moram doduše pohvaliti jest glazba, koja mi se eto, jedina u filmu svidjela.
    A da Pattinson nije ključni problem potvrđuje mi Remember me koji je u meni izazvao neke reakcije, bez obzira na svjetlucavog vampira, a ovaj film je daleko od toga da bilo što od toga uspije potaknuti u gledatelu (osim djelova s Rosie).
    I btw ,Maxima, ista stvar za Leonarda 😀

  • Vedrana Vlainić says:

    Hvala :)

    Jadan Pattinson, razapinju ga sa svih strana. Mislim da mu je najveći grijeh što se odlučio u onom nesretnom Twilightu glumiti 😀 “Remember me” nisam gledala, tako da, kao što rekoh, znam ga samo kao Edwarda, a tamo zbilja je preloš. Ne bih sad baš rekla da sam promijenila mišljenje o njemu, ali ono – dvaput ću promisliti prije nego što krenem okretat očima kada ga spomenu negdje.
    Što se tiče toga da nosi glavnu ulogu, koliko sam shvatila, roman je i namijenjen prvenstveno teen publici i nije baš nešto jako popularan (barem ne kod nas). Kad se netko odlučio već snimati film po takvoj knjizi, vjerojatno su ciljano tražili lice koje im osigurati najveću zaradu, a napaljene tinejdžerice su ipak najveći potrošači – hoćeš kino-ulaznica, hoćeš pripadajućih tematskih artikala. A trenutno je Pattinson glavna faca među njima. Da je film sniman prije 10 godina, uzeli bi DiCapria. [fakat starim, ne mogu se sjetiti niti jednog drugog zgođušnog mladića za kojim su curice ludjele prije 10 godina – a barem sam ih ja imala jedno 15 koji su mi bili napeti…*facepalm*]

    Izabela, mislim da je te uživljenosti u ulogu upravo ono čega mi je najviše falilo. E da, i glazbu sam zaboravila spomenuti, i meni je bila odlična. Točno se sjećam da sam u onoj sceni podizanja cirkusa, skroz pri početku, frendici odmah komentirala kako mi je fenomenalna.

  • Jelena Djurdjic says:

    Jasno je meni što je neko uzeo Pattinsona, pogotovo za SAD teen varijantu, zamarati se u pravljenju novog idola kad je ovaj tu, već spreman da navuče klinke da trepću i uzdišu, i zato kažem da ako je on uzet za lead jasno je kojim putem priča ide (naravno ne odbacujem sad mogućnost da će on jednog dana bla bla, ali ja to ne vidim, za Lea sam recimo jasno videla). Remember me ni ja nisam gledala, samo 1.5 Twilight, more than enough

  • Marin says:

    Rob mora, kako bi se otarasio uloge vampira koji… pff, svijetli, birati nešto potpuno suprotno. Pa čak i ova uloga idu negdje u red tih plačipičkastih “vid’ me, ja svijetlim”…

    Vjerojatno će biti feg u sljedećem filmu, to prolazi.

    Doduše, bio je feg u svakom dosadašnjem filmu, tako da mu, predmnijevam, nema spasa…

    Jedino da ga Stallone ubaci u Expendables.

  • Jelena Djurdjic says:

    obožavam ih kad se dokazuju, ako ne feg onda će biti varijanta gde je žensko, ili ne, još bolje – tranvestit

    msm voda za slonove, pucaću sebi u leđa

    mogao bi biti Slajov sin, tu bi me kupio

  • Marin says:

    Ček’, Francis Lawrence?

    Je l’ to onaj braca koji je dopustio da mu masakriraju “I am Legend”?

    😀

    Ojoj.

    Neće mene vidjeti ovaj film, bojim se. :(

  • Koraljka Suton says:

    Apropos Pattinsonove ‘fag’ uloge: već je imao jednu takvu, glumio je Dalija u filmu ‘Little Ashes’ koji, koliko znadem, obrađuje njegovu vezu s Lorcom.

    Navodno čak ni nije loše. Ćem da vidim.

  • Matea Rebrović says:

    Little Ashes nije toliko loš film,donekle gledaljiv ali prečudan. Nema baš previše pederluka, samo maličice 😀

    što se tiče Roba, totalno odgovara ovoj ulozi i ne mogu smislit nekog savršenijeg za Jacoba.

  • Matea Rebrović says:

    *gledljiv
    *zamislit, a ne smislit
    šta mi je:D

  • Luce says:

    Wexa <3

  • Maxima says:

    Nije prošao… kvragu 😀 skroz mi je premlak (znam da je viška ili “skroz” ili “pre” ali morala sam pogriješti da bih iznijela dojam). Ovo je fkt bilo da Pattisonu pružim šansu, al’ nije još dozrio, ako ikad. No, recenzija je OK, samo što meni film bio dosadan, razvučen i ono… nikad, pa nikad.

    Over and out

Leave a Reply

Your email address will not be published.