Velika krađa nebodera

Piše: Sven Mikulec

Velika PLJAČKA nebodera (Tower Heist, 2011., 104 min.)

Redatelj: Brett Ratner

Glume: Ben Stiller, Alan Alda, Eddie Murphy, Casey Affleck, Michael Peña, Matthew Broderick, Tea Leoni, Gabourey Sidibe

Ocjena: 7/10

Motiv običnih ljudi, simpatičnih pozitivaca koji bi mogli biti naši susjedi, koji samo rade svoj posao da bi se snašli u nemilosrdnom svijetu, a koje životne okolnosti prisile da spas iz bezizlaznih situacija pokušaju pronaći u kriminalu, nije ovdje „razdjevičen“ – svi smo takve filmove vidjeli barem jednom, a oni iskusniji među nama i desetak puta. Ne treba izvrtati ladice i kopati po arhivima da bi se pronašao dobar primjer, dovoljno je sjetiti se ovogodišnjega Kako se riješiti šefa, kojeg je producirao upravo Brett Ratner.

Redatelj porijeklom iz američke Sunčane države, kako lokalci vole nazivati jednu od dosadnijih svojih država, najpoznatiji je filmskim fanovima po uspješnoj razbibrižnoj trilogiji Gas do daske, a tu je bilo i još nekoliko filmova koji su ga smjestili ispod reflektora, poput prequela Jaganjaca, Crvenog zmaja, ili trećeg dijela serijala X-Men (Posljednja fronta). Uz to, Ratner je producirao velik broj filmova, kao i televizijsku uspješnicu Prison Break, a nije mu strano ni režiranje spotova za razno razne Maddone, Marije Carey ili Puffove Diddyje. Ove se godine, pak, vratio žanru s kojim je krenuo u svoju holivudsku avanturu. Kako je prošao povratak korijenima? Recimo samo da je moglo i puno, puno gore.

Josh Kovacs (Ben Stiller) upravitelj je luksuzne stambene zgrade zvane „Toranj“. On nije samo šef osoblja, on je razlog zbog kojeg cijeli taj elitni sustav življenja uopće funkcionira; o njemu ovisi čitava vojska služavki, recepcionera, tehničara, zaštitara, on pazi da svi gosti u potpunosti dobivaju ono što masno plaćaju – punu uslugu, maksimalnu diskreciju i apsolutni luksuz, čak se i brine da pudlica stare gospođe s 11. kata bude odvedena u šetnju na vrijeme. Kad, međutim, njegov šef Arthur Shaw (Alan Alda) kojeg obožava završi u zatvoru zbog pronevjere novca, Kovacs shvati da je njegov uzor i mentor ustvari pokrao i njega i sve ostale zaposlenike Tornja, čijim je mirovinskim fondovima upravljao. Kako je baš on povjerio penzije u šefove lakome ruke, Kovacs se osjeća krivim zbog gubitka, a kad vremešni vratar Lester, očajan zbog nestanka životne ušteđevine, pokuša izvesti Anu Karenjinu, bivši upravitelj Tornja preuzima pravdu u svoje ruke.

Okupivši šareni tim pojedinaca koje je život također iznevjerio – svog šogora Charlieja, koji je također dobio otkaz u Tornju i kojem je financijska sigurnost potrebnija no ikad zbog trudne supruge (Casey Affleck), susjeda i sitnog kriminalca Slidea, koji bi i vlastitoj babi ukrao inhalator (Eddie Murphy), bankrotiranog bivšeg burzovnog mešetara a sada skvotera gospodina Fitzhugha, kojem se cijeli život raspao zbog par krivih ulaganja (Matthew Broderick), jednako očajnog prodavača brze hrane Enriquea, koji je izgubio posao liftboyja u Tornju (Michael Peña), i jednu sobaricu težih kostiju Odessu, kojoj podhitno treba muž i novac (da nabavi muža) kako bi izbjegla deportaciju (Gabourey Sidibe) – Josh Kovacs navlači skijašku kapu i kreće opljačkati šefov penthouse, u čijim zidovima čuči dvadesetak milijuna dolara. Ali kako se probiti pored tima FBI agenata (predvođenih Teom Leoni) koji čuvaju penthouse, a onda i samoga šefa, ondje zatočenog u kućnom pritvoru? Za dvadeset milja koje bi riješile mirovine svih u Tornju – isplati se pokušati.

Koliko god puta ova tema bila prožvakana, i dalje je u stanju ponuditi dovoljno sadržaja i zabave, ako pisanje i pričanje priče budu povjereni pravim rukama. Tower Heist ima svoje svjetle trenutke (u koje se ubraja i ne posve tipičan završetak), kao i većinu onoga što bi jedna efektna mainstream komedija trebala imati, ali ima i onih nepoželjnih, blesavih, nepotrebnih trenutaka. Humor, uglavnom baziran na nesposobnosti pljačkaša da se snađu u živom blatu u koje su ih, uz veliku pomoć Stillerova lika, pogurnule životne okolnosti, povremeno nudi preplitke, na baš domišljate pokušaje („Kupio si skijaške kape. Rekao sam ti da kupiš maske! – Ali bile su na akciji.“), ali to se onda često barem djelomično popravi i izvuče onom pozitivnom blesavošću (te iste kape okrenute naopačke s izrezima za oči), koja se pojavljivala i u Horrible Bosses, Hall Pass, i drugim sličnim projektima u rangu ovoga filma. Kad smo već kod Horrible Bosses, sličnosti ima ne samo u glavnom motivu okretanja pozitivaca kriminalu, već i u obraćanju za pomoć lokalnom crncu (kao, mora da krade od malih nogu), kao i u crnčevoj reakciji na njihov prijedlog (ista lekcija kao u Šefovima – ne nudiš nepoznatom čovjeku vrijedne stvari, naravno da će ih uzeti). Kao da i neka viša instanca također želi ukazati na sličnost ovih dvaju komedijica – čak im je i ocjena na Rottenu (trenutačno) identična.

Glumački gledano, ima tu svega i svačega, od standardnog Stillera u ulozi kakvu bi, čisto iz navike, mogao i žmirećki odraditi, preko sasvim pristojnih Murphyja i Brodericka i ovaj put malčice naporne Tee Leoni (lošije glumatanje pijanstva vidio sam samo kod svog prijatelje Dine… pozdrav, Dino!), do odličnog Caseyja Afflecka i posebno Alana „Hawkeyeja“ Alde. Imena koja plijene pažnju na promotivnim plakatima, ali i glumci zbog kojih većina publike iz kina neće izaći razočarana. U svakom slučaju, barem ne koliko je mogla.

Poznata priča ukrašena poznatim licima, par iskreno zabavnih sekvenci, općenito jedna opuštena feel good atmosfera, ali i nešto ubačene tematike (gdje si, željeznico, bacit’ se želim) koja je tu da opravda prelazak naših junaka na onu zabavniju stranu zakona, kao i tu i tamo koja rupa kojom se nitko nije previše zamarao. Zaboravit ćete ga već drugo jutro, i ne, nećete ga gledati dvaput, ali kako stvari obično stoje s ovakvim laganim materijalima, i otići iz kina neuvrijeđen, neogorčen i relativno zadovoljan – valjda je ravno uspjehu.

Usput, Velika krađa nebodera? Ozbiljno? Krađa? Da su stvarno pokušali ukrasti neboder, netko bi vjerojatno primijetio. Ali to su ipak neke stare boljke domaćih distributera. Ned’o bog da se plati koja kuna više za poštenog prevoditelja, kad to može rođo sredit’…

Jedan komentar za “Velika krađa nebodera

  • maxima says:

    Potpis od A-Z: laganini film, ali od onih koje obrišeš s diska (ili iz glave) čim ga pogledaš.

    Bosses su mi barem mrvicu simpatičniji bili. Za ubit’ jedno poslijepodne, yep.

    Ovo s prijevodom naslova, mislim, genijalno, Sven 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published.