Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca

Piše: Matej Lovrić

Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca (You Will Meet A Tall Dark Stranger, 2010.)

Redatelj: Woody Allen
Glume: Anthony Hopkins, Naomi Watts, Josh Brolin, Freida Pinto, Gemma Jones

Sredovječna kriza, impotencija, problemi s identitetom, smislom života, nesigurnošću i međuljudskim odnosima, neuroza, nesretna ljubav. I ne zvuči baš zanimljivo, komično ili simpatično, zar ne? Ponekad, ipak jest, i to u slučajevima kada se navedenim temama bavi neokrunjeni kralj životnih frustracija, nenadmašni simbol New Yorka i židovstva kao takvog – Woody Allen. Genijalan i nevjerojatno pronicljiv nekima, nepodnošljiv, izgubljen i kronično neduhovit onim drugima, potpuno kaotičnog privatnog života i neprivlačnog izgleda, omaleni cvikeraš bio je i ostao redatelj koji će se nemilosrdno sprdati sa svim oblicima naših svakodnevnih briga, koje su njega i njegove likove uvijek pogađale u vrlo radikalnim, neuljepšanim situacijama. Rijetko odlazeći izvan sfere gorko-slatkih komedija i humornih, romantičarskih drama, postao je svojevrsni kult i sredstvo identifikacije za brojne nezadovoljne skupine, s potrebama za promjenom stila života, pronalaženjem čvrstine karaktera ili upoznavanjem nekog novog, šarmantnog i zanimljivog. Teško je zaboraviti likove poput Annie Hall, Isaaca iz Manhattana ili Holly iz Hannah and her Sisters, kao i neprimijetiti koliko nam je kultura New Yorka, nakon Allenovih djela, bila razumljivija, a i srcu bliža.


Novi projekt predstavlja suvremeni, aktualni redateljev stil otvorenosti nekim drugim lokacijama, te se ovoga puta nalazimo u Londonu, prateći kako one poznate teme utječu na živote dvaju bračnih parova. Sally (Watts), inteligentna je i privlačna žena, srednjih 30-ih, udana za neuspješnog pisca Royja (Brolin). Muči je suprugova konstantna iznerviranost (uspješan mu je samo jedan, i to prvi, roman), financijski problemi, traganje za samom sobom, tema nepostojećih potomaka i raspad braka njezinih roditelja, Helene (Jones) i Alfieja (Hopkins). U živote svih likova ući će neke nove osobe. Royovu isfrustriranost liječit će druženje s božanskom Dijom (Pinto), zaručenom mladom glazbenicom, koju je otkrio buljeći u njezin prozor preko puta. Alfie, tipično za oronulog skoro-pa-starca, će se upustiti u avanture poput braka s trostruko mlađom glumicom upitnog morala Charmaine (Lucy Punch), dok mu bivša supruga utjehu traži u bizarnim seansama kod vidovnjakinje Cristal (Pauline Collins). Sally se, pak, zapošljava u galeriji slika, gdje se, i više nego bi htjela, zbližava s privlačnim šefom Gregom (Antonio Banderas), koji, naravno, ima ozbiljne bračne probleme.

Prije seciranja filma, treba naglasiti kako novo Allenovo filozofiranje nije ni blizu ranga njegovih najboljih, klasičnih djela, s kojima je počeo sredinom 70-ih, a i dojma sam kako je svaki njegov film u kojem nije postavio sebe u važnu ulogu manje pamtljiv od onih u kojima možemo slušati njegove eksplozivne, neurotične monologe. Biografski dodir ili nešto slično čemu bazu stvara vlastito iskustvo čini Allena i njegov karakter, izgled i način govora nezamjenjivim i ispred kamere prilikom analize njegovih tipičnih tema. Nažalost, tamo se nalazi sve rjeđe.


No, daleko od toga da „zamjenski“ cast ne obavlja dobar posao, dapače. Naomi Watts i sveprisutni Brolin (ali, doista, SVEPRISUTNI) pružaju zadovoljavajuće, konkretne nastupe, u skladu s reputacijom. Bez pretjeranog karakternog razbacivanja, ali dovoljno uvjerljivo. Predstavnici britanske škole, a logično je kako će najistaknutiji biti Hopkins, standardno su dominantni u većini scena, autoritativni i s onom rijetkom sposobnošću dodatnog uvlačenja gledatelja u pitku i zabavnu radnju svojim performanceom. Banderas nastupa poprilično stereotipno, i to na nekoliko razina. Markantan i zavodljiv na neki odsutni, dylanovski (Beverly Hills, ne Bob Dylan) način, potvrđujući predrasude o šarmantnim hispanosima, fatalnim Allenovim likovima i, naravno, samom Banderasu. Na kraju, izdvojio bih hipnotizirajuću ljepotu Freide Pinto, koja je doista jedno od najljepših novih filmskih lica. Nadam se nekakvom proboju ostalih indijskih ljepotica na maintreamastije tržište jer Freida obara s nogu na prvi pogled.

Što se samog filma tiče, očito je kako je odigran na sigurno, bez i najmanje šanse za eventualnim razarajućim kritikama. Pouzdan cast, solidan scenarij, s izostankom velikih kontoverzi i uz predvidljive, rješive probleme glavnih aktera, donose djelo koje nije pamtljivo, svježe i drukčije, ali će ljubiteljima redatelja i sličnih tematika donijeti ugodnih sat i pol, pokoju raspravicu o scenama koje smo i sami u životu doživjeli, ali, nažalost, i ništa više od toga. Legendarni filmaš se više nikome ne mora dokazivati, no konformizam i ziheraštvo svakako nisu termini koje volim vezati uz sedmu umjetnost. Sve smo, nekako, već vidjeli, znamo u kojem smjeru će krenuti razvoj likova, a sam završetak je poprilično ishitren, nedorađen, gotovo razočaravajući. Sve u svemu, vjerujem kako će fanovi baciti pogled, ali propuštanje Visokog, tamnog stranca doista nije nikakva tragedija.

Ocjena: 6/10

6 komentara za “Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca

  • 2shaq says:

    Nisam stigao pogledati ovaj film još i recenzija me nije ohrabrila da to učinim u dogledno vrijeme, ali tko zna. Svejedno još jedna izvrsna recenzija! Prije svega jer se slažem s tvojim mišljenjem o Allenu koji je prijeko potreban filmskome svijetu ispred kamere, a ne samo iza nje, ali što je tu je. Nedavno sam pogledao Annie Hall i Manhattan i teško je očekivati da će više od 30 godina kasnije Allen nadmašivati samoga sebe. To rijetko kome uspijeva, ali Allen nikad nije bio tipičan tako da možemo i to očekivati možda u narednim godinama. Svakako mu treba odati priznanje na snimanju filma svake godine što je neviđeni talent, kreativnost i volja iako mu filmovi variraju u kvaliteti. Možda mu nebi štetilo uzeti koju godinu pauze i priuštiti nam još pokoju Annie Hall :) Super si majstore i jako mudro zboriš moram priznati! :)

    I da, Josh Brolin…

  • Matej Lovrić says:

    Ne nadam se više ničemu pretjerano dojmljivom, kao ni kod, kad smo već kod New Yorka, Scorseseja. Što smo vidjeli-vidjeli, ovo što nas ubuduće čeka je goli prosjek, to je moja skromna prognoza. Nažalost.

  • Jelena Djurdjic says:

    Ne uspevam nabaviti makar engleski titl i kasnim s’ ovim filmom, no iako ću ga svakako pogledati apsolutno sam svesna da je naslov možda i ponajbolje rešenje u celoj priči

    Možda bi se i od Allena i od Martyja dobilo nešto sasvim drugačije, ili iznad proseka, kad bi se izmakli od tema kojima se iznova i iznova daju, jer ne može se dva puta dostići savršenstvo. Možda je kvaka u tome da su to reditelji starog kova žanrovski decidirano opredeljeni

  • maxima says:

    Upravo sam odgledala “Stranca” i … ma, odgledala sam ga jer sam pročitala recenziju pa rekoh, daj da i ja vidim o čemu se radi. Kao prvo, nisam ljubitelj WA no to me nije priječilo da inače gledam njegove filmove, ali me stranac… ostavio relativno ravnodušnom. Mislim, film je lijep – gdje je već sniman, London, što li? Ali da sam morala odgledati do kraja pod svaku cijenu, ma i nisam, a kraj je jedino što mi je “allenovski”, onako… nezavršen, po mom skromnom mišljenju.

    MOŽEBIT SPOILER

    No opet, što ima i završavati kad je onako sve bezizlazno i sve je protagoniste uvalio u shait, osim babe koja počne vjerovati u reinkarnaciju.

    KRAJ “MOŽEBIT”-a

    Ma daj.

  • maxima says:

    @jelena: “Možda bi se i od Allena i od Martyja dobilo nešto sasvim drugačije, ili iznad proseka, kad bi se izmakli od tema kojima se iznova i iznova daju, jer ne može se dva puta dostići savršenstvo. ”

    Moram se “ne složiti”, dobro, ne sad u smislu savršenstva nego “ponavljanja” (u neku ruku, ne sad prepisivanja), u kratkom sam roku zadnjih dana odgledala Altmanove “Kratke rezove” i “Gosford Park”. Naravno da nisu iste teme, no sličan je pristup uvođenju likova i vođenju kroz film, no dobro… ovo je već nesubjektivno i nepotrebno jer woodyja, kako rekoh, ne volim, a altmana obožavam 😀 – ali kad sam se već provalila… nek’ stoji

  • Jelena Djurdjic says:

    Hahah nek’ stoji, i ja kažem. Pa rekla sam možda 😀 . Mada, vidi, Tarkovski i Bergman su više puta uspeli dotaći savršentsvo…ne znam, to je bila samo ideja, sad kad malo razmislim loša ideja :D, ali je fakat da su šanse da nadmaše sebe mizerne

    U medjuvremenu sam odgledala film i da nije Allenov rekla bih ‘pih’ ovako srednja žalost

Leave a Reply

Your email address will not be published.