Under the Skin (2014.)

Piše: Decadent Sympozium

Iako je izvorno trebao slijediti roman, na kraju je zbog produkcijskih problema došlo do rekonceptualizacije pa se Glazerova art film koketa oslanja na izvornika samo jednim dijelom temeljne premise i ne vrijedi ga uspoređivati s istoimenim književnim djelom. Umjesto toga, priča o izvanzemaljcu na Zemlji (Laura – Scarlett Johansson) koji otima lokalne stanovnike da bi ih pretvorio u krvavi resurs pretvara se u galop metamorfoza odnosa između „onog izvanjskog“ i „onog nutarnjeg“ jednog življenja – kao živog bića, potom kao čovjeka i na kraju kao člana društva.

Očiglednim postaje da je film za uži spektar gledatelja, a na određeni način zahtijeva strpljenje i koncentrirano oko i kod onih koji uživaju u nekonvencionalnim istupima. Zahtjev djelimice proizlazi iz manjka tehnički potkovane filmske estetike s obzirom na šutljivo pripovijedanje – u pravilu scene ne uključuju matematiku kompozicija kadrova, a koje tvore famozne relacije prostora i osjećaja, već se smisao može pokupiti samo primjećivanjem asocijativnih veza detalja iz scena u njihovom kauzalitetu. Uz osnovni (upitni i polemični) prikaz razvoja Laurine ličnosti, posve ste lišeni bilo kakve ekspozicije  ili eksplikacije uopće, odnosno natjerani smo sami rekonstruirati što se događalo, što se događa, zašto se to događa, kamo vodi i kakav smisao oblikuje. Kada se takva dva stilska odabira preklope, dobivamo rijedak primjer pedagoški konstruktivnog filmskog djela, dakako za razliku od dominantne ideje instruktivnog filma, npr. bilo što nama dostupno u kinima.

2

Film je sniman u maniri domaćeg filma Ujedinjenog Kraljevstva, gotovo pa televizijski naslov, lišen ekstravagancije tehnike i tehnologije, s pratećim tonusom surovosti i iznenađujućom popratnom poantom. Estetika s jedne strane proizlazi iz produkcije, koja je uključivala npr. skrivenu kameru, glumce koji to nisu, intervencije u scenarij i alteracije s obzirom na savjete ljudi izvan filmske postave, a s druge strane ponajviše proizlazi iz kompleksnog apstraktnog prikaza odnosa unutarnjeg i vanjskog, objektnosti i subjektnosti, prisutnosti i otuđenja, dakako uvijek s obzirom na čovjeka i njegovu vezu tjelesnog i psihološkog. Intervencije zbilje i stvarnih ljudi koji sami sebe predstavljaju u filmu rezultiraju neobičnim socijalnim kontaktima koji filmu daju obol intrige. Poetika začudnosti ovdje je značajan oslonac autoru, a osim oblikovanja teško razlučivih interpretacija u samog gledatelja, Glazer također servira s jedne strane začuđujuće teške scene, a s druge strane začuđujuće hipnotičke scene. Kao primjer prve situacije, naveo bih scenu djeteta ostavljenog na plaži, koja će vas šutljivom žestinom ogoljenosti zasigurno zasjeći u prsima, a kao primjer druge situacije, naveo bih niz scena koje promatraju sablasnu ljepotu škotskih predjela. Film diše dešifriranjem fenomena samoće i praznine, odakle izvlači sav diskutabilan sadržaj.

U filmu nema značajnog zahtjeva za emocionalnim, gestikularnim ili verbalnim angažmanima glumaca. Kada je Johansson u pitanju, njenu je ulogu mogao odigrati bilo tko, ali svakako je interesantna kao tjelesni model jer je slična konceptualnom crtežu kakvog su Amerikanci pripremili pri prvim polascima u svemir. Svi drugi likovi u filmu, kojih je poprilično i načelno se pojavljuju jednoscenski, nisu profesionalni glumci, a to nije nešto što možete primijetiti na filmu. Johansson je dobra koliko i drugi, a s obzirom da svi drugi nisu glumci, tada su zajedno odradili od njih zahtijevan posao za koji se zbilja nema što prigovoriti, osim što nekima neće biti zanimljiv. Slično vrijedi za dijalog, kojeg je malo i koji je uglavnom improviziran – namjerno ili spontano – kao i za mnoge od odabranih lokacija, odnosno kadrova, gdje se uočava očigledan angažman autora oko pronalaženja zanimljivih fenomena razvoja Zemlje. Ukratko, nema izvedbi, samo prikaza, zbog čega, gledajući cjelokupno, postoji šansa za manjkom razvoja simpatija prema likovima i događajima, što bi, međutim, neke od događaja upravo zato moglo značajno intenzivirati.

4

Zaključno, Under the Skin zanimljiv je eksperiment koji bih preporučio ljubiteljima atipičnih filmova. Zahtijeva pozornog gledatelja koji će u drugom činu, kada Laura doživljava neplanirane susrete s ljudima, početi primjećivati tihu lavinu implikacija o našoj prirodi življenja i suštini društva. Ipak, nije se moguće oteti utisku kako s jedne strane kadrovi, pa i cijele scene, sadrže vrijeme trajanja koje iscrpljuje sadržaj, a kako se s druge strane nazire mogućnost da je, zbog produkcijskih problema, ponešto od filma stvoreno ad hoc.

32 komentara za “Under the Skin (2014.)

  • jelena says:

    trazi li se jedna rec bila bi tom: smoUr

  • DS says:

    Haha, misliš s obzirom na kraj ili?

  • jelena says:

    dominantno msm na kraj, a u iskonskijem znacenju reci i na poneki pasaz u toku filma

  • DS says:

    Npr. dijete na obali?

  • Dora Eva says:

    Upozorenje. Pišem o priči, pa je sve što ću napisati puno spoilera. Ne preporučam čitanje onima koji film nisu htjeli ili bili u prilici vidjeti.

    Za mene, ovo je jedan od najboljih filmova ove godine, možda zato što ima svojstvo da mi draška ganglije :)

    Intro sažima sve o čemu se u filmu kasnije govori.

    Autor na vrlo specifičan način najavljuje radnju filma.

    Uz pomoć nekoliko motiva:
    – Točke (promatranja)
    – Kružnice (planete kao entiteta, sunca kao izvora svjetlosti, te oka, koje uz prethodno ima priliku spoznavati). Vizualno preklapanje motiva spaja najšire vanjsko i ono unutarnje, zaključeno u završnoj sceni introa.
    – Kontrapunkta svjetlosti (dok je sunce prisutno) i tame (kad se događa pomrčina zbog preklapanja izvanjskog planeta preko planeta Zemlje, što nije motiv z zanemariti).

    Nadalje, i bez obzira na zamračivanje Zemlje, ženski glas od pojedinih glasova prema punim riječima nastavlja učiti govoriti. Kreće od slova te razvija govor po slogovima u kojem je jedan od najznačajnijih momenata onaj, u kojem se od n-n-n n-n-n razvija NO. Odatle se nadalje razvijaju riječi i smislovi (između ostalih – ja osjećam).

    Svemir na koncu završava u oku, i čini se, po glasovnoj pozadini u introu – radi se o ženskom oku.

    Nastavak slijedi.

  • Dora Eva says:

    Nastavak 1 u vezi motiva u ovom filmu:

    Priroda, planinski potok (bistro i hladno), krpice snijega (hladno).

    Muškarac u sumrak vozi krivudavim putem na motoru. Na kacigi mu piše: Shark.
    Vozi se u mraku, u pozadini su rijetka svjetla uličnih svjetiljki.
    Zaustavlja se.
    Pronalazi tijelo naizgled mrtve žene.
    Odnosi ga prema bijelom kombiju.
    Nosi ga na ramenu, tijelo se njiše poput mrtvoga. Ima dugu kosu.
    Otvara zadnja vrata na kombiju ubacuje tijelo unutra.

    Nova žena izgledom u potpunosti nalik ovoj koja ne pokazuje znakove života, no kraće kose, skida joj odjeću i stavlja ju na sebe.
    Ona koja leži, pušta suzu iz lijevog oka (nije mrtva!). Nova žena na ruci uočava mrava koji joj se penje na prst. Kratkotrajno ga promatra.

    Izlazi iz trošne zgrade.

    Shark izvozi motor iz kombija i odlazi. Nova žena sjeda, prekapa po novčaniku ili torbici, nalazi ključeve, odvozi se.

    Silazi niz pokretne stepenice u shoping mallu, hoda kroz gužvu.
    Gleda odjeću (bunda, dekoltirana majica), cipele na visoku petu, ruž.

    Redaju se scene uljepšavanja žena.

  • Dora Eva says:

    U kombiju, gledajući se na okruglom ogledalcu, Nova žena nanosi žarko crveni ruž.

    Vozi se, promatra muškarce, ovakve onakve.

    Krstari, prolazi kroz rijeku ljudi, navijača, i automobila.

    Ide prema zabačenijim ulicama.

    Zaustavlja se.

    Pita za smjer, lik joj, kad ju vidi, pomalo iznenađen objašnjava. Ona pokušava komunicirati, on se ide naći s nekim, ona odustaje od njega.

    Ide dalje, ugleda drugoga, zaustavlja se no on skreće u sporednu uličicu. Prolaze kola prve pomoći.

    Treći ima obitelj. Ona odustaje. U sceni je prekinut u pola rečenice. Ona ide dalje.

    Četvrti živi sam i „radi za sebe“. Ulazi u kombi. Sumrak je. On se specifično smješka, a i ona ima specifičan izraz lica.

    Odjednom ga nema. Noć je. Ne znamo što se dogodilo.

  • Dora Eva says:

    Ona vozi dalje.

    Petog netko zazove dok joj objašnjava, ona odlazi.

    Šesti je odmah u kombiju. Obrađuju se. On stavlja navijački šal kroz prozor.

    Prvi put se prikazuje vizualno začudan svijet.
    Ona otvara vrata, ulaze u prostor. Ona hoda ispred njega okrenutih leđa, skida se. On ju slijedi. U jednom trenutku se okreće prema njemu, nadalje skida odjeću. On se skida do kraja i tone ispod površine. Ona se vraća nazad i odijeva.

    Nastavlja voziti. Naznake osjećaja u njenim očima.

  • Dora Eva says:

    Obala, more, otac, majka, dijete i pas. Iz mora izlazi plivač. Dan je.
    Pas je u nevolji, majka ide u more za njim, otac za majkom, plivač za ocem. Plivač izvlači oca, otac se vraća u more. Plivač je izmoren na obali. Ona ga udara kamenom u glavu, odvlači u kombi. Dijete plače.
    Shark po noći skuplja tragove postojanja dobrog čovjeka plivača (šator, ručnik), ostavlja uplakano dijete samo na obali.

    Ona u noći vozi dalje. Baca pogled na prazno sjedalo pored sebe na kojem je prije toga bio onesviješteni plivač. Nakon toga, gleda uplakano crno dijete na zadnjem sjedalu auta koji je u traci desno pored njenog.

    Iz toga ju trgnu muškarci u autu u desnoj traci. Nešto joj dobacuju. Odjure, ona, trgnuta njima, nastavlja dalje.

  • Dora Eva says:

    Vidi usamljenog muškarca. Krene za njim. Zbog nečega odustane, i vraća se prema kombiju. Nailazi skupina sređenih žena željnih provoda koje je tjelesno tjeraju prema klubu. Začuđeno ih razgledava, ali ne može im se oduprijeti. Masa se pokazuje jačom.

    U klubu, probija se kroz gužvu tjelesa koji plešu na techno. Među njima je i muškarac kojeg je ranije vidjela.

    Trči u crveni hodnik pa kroz sive hodnike unezvjereno niz stepenice opet do crvene prostorije. Želi proći kroz nju, no tip je zaustavlja dodirom, veli joj da ju je primijetio, obrađuju se. Ona izgleda unezvjereno, kao i ranije s uređenim ženama. No, onda on veli da je sam, a ona, kad to čuje,pristaje na igru. Plešu, dodiruju se u.

    Sljedeća scena je onaj drugi svijet u kojem on, gol do pasa pleše.

    Kadar se širi, vidi se odjeća na tlu, ona je samo u rublju (za razliku od prethodnog puta) I za razliku od onda, kad je imala okrenuta leđa prema žrtvi, sad je okrenuta licem prema njemu. Kreće koracima prema nazad, a on ide za njom. I dok ona ostaje na površini, on polako tone, no, bez obzira na to, i nadalje ide prema njoj. Gleda ju odozdo. Uranja.

    Ona kreće prema naprijed, u smjeru iz kojeg su došli. Kadar ide s nje na njen odraz u površini ispod koje se tone. Obrnuta je naglavačke.

  • Dora Eva says:

    On ju duboko dolje gleda kako odlazi, osvrće se preko ramena prema njoj.
    Gleda sebe (i ono ispod sebe)

    Crno je i hladno plavo (na površini zrcalno). Oči, kapci mu rade kao da su začuđene onim što se zbiva.

    On ugleda drugog muškarca, jednako tako golog. Trza se kao da je pod nekakvim udarima. Onaj drugi otvara usta, nešto govori, no glas mu se ne čuje. Ruke im se dodiruju. (Kao na Michelangelovoj slici dodira čovjeka i Boga). Odvajaju se. Čuje se pucanj. Sadržaj drugog muškarca se isprazni, ostaje samo koža koja i kosa koji u crnilu mijenjaju oblik kao dim cigarete ili vatre. Lubanja kao da ipak ostaje čitava. Ostatak tijela leluja na strujama i glava ih slijedi po inerciji.

    Teće crvena rijeka u perspektivi od šireg prema užem, ograničena linijama. Nalikuje na lavu. Užareno i krvavo. Dijelom se izlijeva van linija. Linija nestaje. Sve vodi prema crvenoj horizontalnoj dužini. Umjetna linija se vraća. Lava u određenim dijelovima ima svoj brži tijek prema crvenoj horizontalnoj liniji.

    Lava nestaje, ostaje samo linija.

    Crveno, u motivu nalik na nešto iz svijeta mikrokozma. Nešto neprepoznatljivo.

    U tom crvenilu, obrisi nalikna muške spolne organe i bejzbolsku palicu.

    Tanka crvena linija koja je granica dva dijela crnoga.

  • Dora Eva says:

    Bijela točka iz koje prodire ljubičasto-plavo zračenje u crnilo. Uključuje se crveno. Crveno zauzima sav prostor, no iz bijele točke pulsirajuće se širi bijela svjetlost i ljubičasto.

  • Dora Eva says:

    Ona u retrovizoru. U ogledalu se vide crveno našminkane usnice, ne i ostatak lica. Kosa prikriva dio odraza.

    Do prozora joj dolazi tip s cvijetom, koji je za nju platio neki tip iz susjednog auta. Ona cvijet preuzima, a tip iz susjednog auta joj mahne.

    Ona stavlja cvijet na suvozačko mjesto i promatra to mjesto gdje su prije sjedili oni drugi. Krv joj je na ruci.

    Nastavlja voziti dalje u gužvi. Brisači rade, pada kiša. Pogled joj se vraća na krvavu ruku.

    Nakon toga vidi prodavača cvijeća koji svoje rane od trnja na rukama vida.

    Ponovno, mirnije, promatra krv na svojoj ruci. Ruku naslanja na volan, ali ga ne obuhvaća. Ruka joj se trgne.

  • Dikan says:

    Čemu ovo prepričavanje radnje filma?

  • Gjuro says:

    Film počne kao obično (pardon, vrlo neobično) izdrkavanje, kasnije nekako hipnotizira krajolicima i atmosferom pa postane gledljiv, ali ni u jednom tremutku se ne zavuče pod kožu.

  • Dora Eva says:

    Ne radi se o prepričavanju radnje filma. Ono bi bilo puno kraće.

    Radi se o popisivanju motiva. Po meni, film cilja na doživljaj, no u vremenu koliko traje, prenakrcan je motivima, odnosno njihovim simboličkim značenjima. Radi se o njihovom raščlanjivanju, a ne o prepričavanju. Još manje o interpretiranju. Iako je (dublje) interpretiranje cilj raščlanjivanja.

    Kako se radi o poprilično zahtjevnom filmu (baš zbog spomenute prenakrcanosti), te kako je film je na mene ostavio snažan dojam, uhvatila sam se ovog posla sebe radi. Kako se vidi, nisam ga dovršila, no pomislih da podijelim, možda će nekome obavljeni posao biti od koristi.

  • Dikan says:

    Dobro, prepričavaš siže. Ali čemu? DS je već napisao odličnu analizu filma gdje je govorio i o formalnim elementima, a ne samo o sadržaju. Ako ti se već piše, kontaktiraj FAK, pa napiši neki tekst za site.

  • Dora Eva says:

    Mislim da sam bila jasna kad sam napisala čemu. A i da nisam završila.

    Nestrpljiv si.

    Pišem na siteu, no ne pada mi na pamet pisati kao da je u pitanju prikaz, a kamoli recenzija. Zašto, vjerojatno možeš naslutiti. Mjesto mi je u komentarima.

  • jelena says:

    @DS dobar primer (dobre) scene gde joj mesto nije

    msm da je ovo, što bar ja hvatam iz finih komentara @Dora Eva, prikaz prezasićenosti filma. msm da se ne mogu pohvatati sve naznake simbola, podtekst i sl., i da ih je trebalo više umrežiti, tj bolje postići raspoloženje pomoću kog ćemo intuitivno skapirati šta je ideja ispod ideje, ili bar za sebe otkriti ponešto što savršeno niti ne mora biti ideja, jer je nakon jednog gledanja to teško izvodljivo, a da ne pišem koliko msm da nije bilo potrebe za ovakvim filmskim izražajem.

    nije problem dalje ni gledati dva puta, čovek ga je radio devet godina, čovek voli bergmana opsesivno, problem je što i sad, nakon ponovnog gledanja, pročitanih tekstova, dekonstrukcije…ja ne mogu da kažem da sam zadovoljna. nije mi se vratio uloženi trud, ništa nije toliko značajno ni daleko od simbola krvi na rukama sa celofana ukoji je umotana ruža, ili šugave lepoizgledajuće torte. ali ono, treba ga treba očajnički gledati, makar kao produženi spot za mica levi’s instrumental

  • Dora Eva says:

    @ jelena

    Nakon prvog gledanja, bila sam o-duše-vljena filmom :)

    Po meni, redatelj je na odličan, simbolički, način (a la Tarkovski) obradio zadanu temu. No, nitko nije kao Tarkovski.

    Sposobnost ispričati priču uz istovremeno ciljanje na svjesnu asocijativnost, nesvjesno i podsvjesno kod gledatelja, a bez podcjenjivanja istog – imaju vrlo rijetki autori u svijetu filma.

    Tako, nakon prvog doživljaja, htjela sam rastaviti motive na sastavne dijelove, ne bih li doživjela još dublje iskustvo. I rastavljajući ih, svaka je, ma koliko grozomorna scena, sjedala upravo na pravo mjesto :)

    Redatelj je sustavan, temeljit, asocijativno zahtjevan i, u okviru toga, zna način na koji treba reći ono što misli.

  • Dora Eva says:

    Nastavak

    Ona u parkiranom kombiju sluša vijesti o događaju na plaži. Pored prozora prolaze ljudi, sve odreda muškarci, većinom golih glava.

    Nema značajnijeg iskazivanja emocija.

    Nakon vijesti o nesreći na plaži, na radiju, a bez promjene tona, nastavljaju dalje. Kažu: Mnogo tema za razgovor, kao i obično uz Key (ključ). Javlja se muški slušalac s temama o referendumu, igrama Commonwealtha, Ryder cupu.

    Kako su se ranije u filmu nizali muškarci koje je promatrala, tako se sada nižu žene. Ovaj put ne iz vožnje, nego s mjesta. Različiti su ambijenti, no nema vožnje.

    Nakon toga gužva na ulicama. Ona statična. Tip u kombiju upucava joj se, s njenog prozora, pored kojeg su ranijeprolazili muškarci, probija se svjetlost.

    Muški glas joj govori da je prekrasna. Svjetlost je i dalje prisutna. On joj govori o ljepoti njenih očiju, usnica (ranije je u jednoj sceni jedan govorio o dubini njenog osmjeha).

    Kad joj kaže da izgleda nevjerojatno, ona izgleda tužno.

    Svjetlost od sunca i nadalje probija kroz prozor.

    Kao i ranije, pristojna je i djeluje toplo u reakciji na muškarca.

    Odvodi ga do drugačije kuće nego prije, uzima ključ iznad vrata ili otključava ih, okrenuta mu je leđima. Pogledom preko ramena ga poziva.

    Ovaj nije odlučan kao oni prijašnji. Osvrće se, kao da ima intuiciju da je situacija opasna. Da treba biti oprezan.

    No, ona ulazi unutra i on ipak ide za njom. No, s oprezom promatra kuću dok ulazi.

    No, bez obzira na ove osjećaje, ipak prolazi kroz vrata u kuću za njom. Crni ekran.

  • Dora Eva says:

    U sljedećoj sceni ona maže usne pri čemu je slijeva i iza promatra njen nadglednik Shark.

    Ona završava šminkanje. Shark staje iza nje. Popločana od dijelova (granita?) je površina stajanja. Prilazi joj još i bliže odozada.

    Kadar na kosu.

    Obilazi oko nje i staje joj slijeva.

    Staje ispred nje.

    Jednako je visok kao i ona.

    Prilazi joj bliže. Unosi joj se u lice. Ispituje ga pogledom.

    Ona je cijelo vrijeme, tijelom i očima, nepomična.

    Shark joj promatra lice, spušta pogled prema dole, onda opet odozdo na njene usnice i lice. Oči ostaju u sjeni.

    Unosi joj se u lice, promatra joj oko (djelomično u sjeni).

    Shark se odmiče i odlazi u mrak.

  • Dora Eva says:

    Ona iz mraka izlazi kroz vrata. U svijet svjetlosti i zvuka.

    Hoda ulicom pri čemu se redaju motivi svakodnevnog života.

    Spotiče se, pada. Lice joj je uz tlo.

    Netko ju pita je li dobro, da li želi pomoć.

    Prolaznici ju osovljavaju na noge. Zainteresirani su za njenu dobrobit.

    Ona to djelimično doživljava, no udaljava se s mjesta pada bez riječi.

    Promatra „uobičajeni“ svijet, ljude i procese.

    Motiv zjenice.

  • Gjuro says:

    Dora Eva, čemu to? Em je spoiler, em je spam.

  • Dora Eva says:

    Spoilanje sam najavila ranije, prema tome, nema potrebe naglašavati za svaki novi post. Tko je pročitao, zna da ne treba čitati dalje, ukoliko nije spreman na spoil.
    Spam? Misliš zato što popisivanje sekvenci dolazi jedno za drugim? To imaš za spam?
    Bez obzira na izrečeno?

    Čini se ipak da treba zaštititi nekoga od onoga što se prikazuje, jer će se pokazati da onaj koji prikazuje u stvari nema pojma što prikazuje.

    Tako da ću ja ovdje, unatoč suprotstavljanjima, nastaviti spojelerski ali ne spamovski analizirati sekvence.

  • Dikan says:

    Kakve analize? Nisam primijetio da spominješ montažu, režiju, fotografiju, parametre kadra, itd.

  • Dora Eva says:

    Nisi vidio ni kraj ovoga što je započeto, zar ne?

  • McNulty says:

    dora, molim te, uzmi svoj lijek.

  • Dora Eva says:

    A kad čova poseže za vrijeđanjem?
    Kad nema ništa pametnije za reći?

  • zirafa says:

    A kad čova poseže za vrijeđanjem?
    Kad nema ništa pametnije za reći?

    ili kad je iznerviran. 😀

  • Dora Eva says:

    Misliš: iznerviran jer nema što pametnije reći? 😉

  • Konstitucija says:

    Zasto ste otjerali Doru Evu? Bas mi je dobro ovo njeno bilo

Leave a Reply

Your email address will not be published.