Un amour de jeunesse

Piše: Marin Mihalj

Un amour de jeunesse (Mladenačka ljubavGoodbye First Love, Francuska, 2011., 110 min.)

Redatelj: Mia Hansen-Løve

Scenarij: Mia Hansen-Løve

Glume: Lola Créton, Sebastian Urzendowsky, Magne-Håvard Brekke

Ocjena: 8/10

 

Ljubav su, reći će cinik, izmislili siromasi da bi na račun nje mogli besplatno ševiti. Zajebimo cinike i cinizam, sveobuhvatno, ljubav je nešto što vrijedi iskusiti. Kao nemeza čovjeka-šišmiša, Joker, dolazi niotkuda. Iako ti se čini da nešto o njoj znaš, ne znaš, a nakon što prouzroči silan kaos u tvom životu, netragom nestaje. I, kao u stripu o Batmanu kojeg kreira novi autor, ponovno se pojavljuje, u nešto drugačijem izdanju. Sad kad sam iscrpio sve Batman analogije, možemo se posvetiti novom uratku francuske kinematografije, sjajnom ostvarenju mlade autorice Mie Hansen-Løve, Un amour de jeunesse. Filmu o ljubavi. I još dosta toga.

Camille i Sullivan netipičan su mladi par. Njoj je petnaest godina, on je već na fakultetu. Seksualno su aktivni, ali i u konstantnom svađalačkom raspoloženju. Ona je zrela za svoje godine i zna što želi – njega. On je, pak, upravo napustio fakultet i sprema se na put oko svijeta, u svijet, ne bi li, budala, pronašao pravog sebe. Osam godina kasnije, igrom slučaja, dolaze jedno do drugog. Camille je u prvoj sretnoj vezi, dok je Sullivan nakon povratka iz velike avanture napustio Pariz te se preselio u Marseille. Ali jesu li isti ljudi kao prije, je li ljubav koju su osjećali jedno prema drugom još tu te, na kraju, jesu li spremni napustiti ono što su osam godina gradili odvojeno da bi na kraju bili zajedno? Ostaje na nama da vidimo i protumačimo.

Prvo što treba spomenuti je Lola Créton, srce i duša filma. Bijele puti, kovrčave kose, nepravilnog nosa i savršenog tijela, devetnaestogodišnjakinja je to kojoj vjeruješ: da ima petnaest, devetnaest i dvadeset tri godine života u filmu kroz tri faze u kojima ju pratimo, da nosi svoje srce na rukavu i da je tako krhka; tako željna ljubavi. A, opet, najveće zasluge što gledamo mladu Lolu pripadaju redateljici Hansen-Løve koja ju je odabrala, nadahnutoj autorici koja krije još scenarističko-redateljskih rješenja. Da ne bih otkrivao previše, samo ću vam reći da obratite pažnju na kontrast dana i mraka, tj. Camilline i Sullivanove prošlosti i sadašnjosti, ponor njihovih razlika predstavljen kroz njihovu različitu interpretaciju jednog francuskog filma i svu silu suptilno postavljenih pitanja o muško-ženskim vezama i svemu onomu što je vezano uz njih. Glazbena podloga je minimizirana, no kad se pojavi, pojavi se na pravim mjestima i uhu je ugodna kao što je oku ugodan prizor dvoje prelijepih ljubavnika. Melankolija curi s ekrana.

Francuski filmovi o odrastanju su kao keksolino s mlijekom, dobri u bilo koje doba dana. No, kao i keksolino s mlijekom koji je, ipak, najbolje degustirati ujutro, tako je i Un amour de jeunesse najpametnije bilo pogledati ujutro; kad si osvježavajuće prazan, neopterećen bilo kakvom mišlju, manifestirala se ona kao istinska spoznaja ili posljednji stupanj turobnosti. Kad si lišen bilo kakve opterećujuće misli, primjećuješ sitnice koje inače primijetio ne bi, a sitnice, dosta često, sitnice nisu; naime, najčešće kriju ono što je autor htio reći, a pravi će autor, mišljenja sam, radije uputiti gorko slatkast ubod u trbuh negoli šaku u oko.

2 komentara za “Un amour de jeunesse

  • Vanja says:

    Dijelim svaku riječ. Osim što, osim keksolina, ide onaj starinski čokolino. :)

    Film je u meni ostavio tako neke … sunčane osjećaje koji se miješaju s elegijom … pogodio si ga, nema što.

  • Vanja says:

    Osim što, osim što … arghhh …

Leave a Reply

Your email address will not be published.