Ubij ih nježno (Killing Them Softly)

Piše: Marin Mihalj

Ubij ih nježno (Killing Them Softly, 2012., 97 min.)

Redatelj: Andrew Dominik

Scenarij: Andrew Dominik

Glume: Brad Pitt, Scoot McNairy, James Gandolfini, Ben Mendelsohn, Richard Jenkins, Ray Liotta, Sam Shepard

Ocjena: 4/10

 

Vrijeme holivudske površnosti nije novina. Dobro upućeni filmski teoretičari, kao i neki prominentniji redatelji novoholivudskog razdoblja, tvrde kako je smrt novoholivudske renesanse inicirao Spielberg svojim Raljama [1975.], a kontroverznim Vratima raja [1980.] dovršio Michael Cimino: dočim je prvi otvorio Pandorinu kutiju svevremenskim popcorn-horroritom, drugi je vlastoručno ‘ubio’ autorski film; u smislu da pasionirani, osobni projekti, u kojima je redatelj imao pravo na završni rez, kod studija – zbog straha od financijskog kraha – više nisu prolazili. U takvomu je svijetu Andrew Dominik bio iznimka. Radeći izvan zadanih okvira studijskog sustava, uz pomoć glumca/producenta Brada Pitta, na svoj je osebujan način uspio  stvoriti epski revizionistički western Ubojstvo Jessea Jamesa od kukavice Roberta Forda [2007.], koji je tek nakon valjane revizije zaslužio status modernog klasika, te se time ekspedititivno pretvorio u Autora Dobrih Namjera, kojemu su odriješene ruke prilikom stvaranja novih uradaka.

Radnja njegova novog uratka Ubij ih nježno adaptacija je romana Coganov posao [1974.] Georgea V. Higginsa, kultnog autora krimića, čiji je raniji predložak Prijatelji Eddiea Coylea [1970.] 1973. godine pretvoren u briljantan istoimeni film s Robertom Mitchumom. Umjesto u sedamdesete godine prošloga stoljeća, Dominik radnju svoga filma smješta u ‘modernu’ Ameriku, upravo u vrijeme financijske krize, koja pogađa i podzemni milje, što znači da se i tu pokušava uštediti vrijeme, a posebno novac. Naime, nasluti li mafija da si ih prešao, neće ti oprostiti, pa makar bio omiljen među njima; makar bio i nevin, jer u takvim si vremenima ne smiješ priuštiti sentimentalnost. Nakon što dva zgubidana, Frankie (McNairy) i Russell (Mendelsohn), opljačkaju kartašku partiju nekolicine gangstera, mafija upošljava karizmatičnog plaćenog ubojicu Jackieja Cogana (Brad Pitt) – koji voli ubijati nježno, sa sigurne distance – da ih pronađe i po kratkom postupku liši života, ali, ustanovit ćemo, nije ni mafija sposobna i nemilosrdna kao što je nekoć bila.

Retroaktivna je rekognicija njegovog prethodnog, gorespomenutog uratka osokolila Andrewa Dominika da eksperimentira, što i nije najgora vijest koju ćete čuti, ali i da zauzme pozu autora koji promišlja, koji će recipijentima na nimalo suptilan način objasniti kako funkcionira svijet ili, bolje, kako funkcionira velika Amerika. Spajati vrstan vizualni prosede i slati važnu poruku malo kojemu redatelju uspijeva, tako se i Dominik, po mom skromnom sudu, (pro)našao u najgoroj mogućoj poziciji – između krajnosti. S jedne strane imate pregršt sjajnih audio-vizualnih rješenja [spoj skladbe ‘Heroin’ Velvet Undergrounda i uštrcavanja heroina bila bi sjajan dodatak filmu poput Trainspotting, recimo] , ali oni ne mogu doći do punog izražaja upravo zbog prečestog pozadinskog puštanja političkih govora Busha i Obame, posvemašnje stupidnosti predugih dijaloga i docirajućih monologa, koje nam Dominik servira kroz usta svojih protagonista, a mogao se odlučiti za ono što i Peter Yates prilikom ekranizacije Prijatelja Eddiea Coylea – minimalizam protkan zlokobnom tišinom. U jednom sam trenutku pomislio kako je sami naslov filma isuviše indikativan, ponadao se kako Dominik, poput Hanekea u Smiješnim igrama [1997.], možda testira strpljenje svojih gledatelja, ubija nas nježno te izaziva da napustimo projekciju filma, ali i ta je iluzija razbijena u tisuću komada završnim Jackiejevim govorom, gdje se ne obraća tipu koji ga plaća, nego nama, tupim gledateljima, koji iz desetine puštenih izvadaka političkih govora nismo skontali namig i shvatili poantu, pa nam se mora ponoviti “Amerika nije država, nego biznis. Sad mi isplati moj jebeni novac”, na što samo mogu replicirati da, unatoč sjajnim glumcima kojima se nema što zamjeriti, imam samo jedan život te želim natrag svojih sat i pol vremena života.

5 komentara za “Ubij ih nježno (Killing Them Softly)

  • EdWood says:

    Da je meni vratit pet minuta života potrošenih na čitanje ove “recenzije”…
    Ovo je na razini netalentiranog pučkoškolca.

  • Vanja says:

    Da mi je vratiti vrijeme potrošeno na ovaj film.

    Marine, odlična stvar

  • Gjuro says:

    Marin je bio nježan i obziran. Ja bih mu dao 2/10, i to samo zbog dobro izvedenih scena pucnjave. Sve ostalo je za brzi zaborav.

Leave a Reply

Your email address will not be published.