U zemlji krvi i meda

Piše: Franjo Maricic

U zemlji krvi i meda (In the Land of Blood and Honey, 2011., 127 min.)

Režija: Angelina Jolie

Glume: Zana Marjanović, Goran Kostić, Rade Šerbedžija, Branko Đurić, Džana Pinjo

Ocjena: 3/10

 

Priznajem, i inače sam skeptičan kad se Hollywood prihvati filma slične tematike, međutim ipak ću filmu dati šansu da me razuvjeri. Na žalost, u ovom slučaju požalio sam zbog kuna potrošenih na ulaznice, a ni kokice mi nisu bile baš nešto. Vjerujem da bi mi bilo draže da sam vrijeme potratio čak i na neku blesavu komediju, umjesto na ovaj uradak koji bih teško uopće mogao nazvati filmom. Realno, film je preslab u svakom mogućem segmentu i mislim da je Angelina uzela prevelik zalogaj, pa čak nisam siguran ni razumije li zaista događaje koji su se zbili na ovim prostorima, tj. u Bosni i Hercegovini, devedesetih godina prošloga stoljeća.

Film (vrlo traljavo) prati nešto što je valjda trebala biti ljubavna priča između muslimanke Ajle (Zana Marjanović) i Srbina Danijela (Goran Kostić). Njih dvoje započinju svoje poznanstvo netom prije početka rata, da bi se ponovno susreli nakon nekoliko mjeseci oružanih sukoba. Danijel je sada zapovjednik srpske vojske, inače sin srpskog generala Nebojše (Rade Šerbedžija), kod kojeg Ajla završi kao zarobljenica, i tu će uživati njegovu zaštitu od maltretiranja. Stvari će se zakomplicirati budući da Danijel nije dovoljno moćan da u potpunosti zaštiti Ajlu od svojih vlastitih vojnika, a i njihov ionako kompliciran odnos postat će još više narušen…

Da film i nije posebno uvjerljiv moglo bi se pretpostaviti već iz samog početka – pozdravna poruka Angeline Jolie, u kojoj nam nastoji “pojasniti” ozbiljnost događaja koji slijede, djeluje kao da ni sama autorica nije uvjerena da će nam sam film uspješno prenijeti poruku. Film kojem su već prije samog početka potrebna dodatna pojašnjenja ne može se nazvati uspješnim, budući da je film taj koji gledateljima treba pokazati ono što autor(ica) želi reći. Ovako, čini se da bi možda efekt bio bolji da je Angelina snimila samo jedan poduži monolog na temu filma i taj uradak dala u distribuciju. Argument da je uvodno pojašnjenje tu zbog publike kojoj tematika nije bliska ne drži vodu, budući da Jolie u tih minutu, dvije sasvim sigurno ne može nikome pojasniti što se to zbivalo u BiH za vrijeme krvavog raspada bivše države. Da ne spominjem da postoje vrlo kvalitetni filmovi koji se bave, u najmanju ruku, jednako kompliciranim sukobima, a uspješno su prenesli svoju priču bez ikakvih uvodnih baljezganja autora. Ovako na prvu, Hotel Ruanda mi pada na pamet kao jedan od takvih…

Prva stvar koja je zapravo iritantna u filmu neuvjerljiv je i nedorađen odnos glavnih protagonista. Niti gledatelj ima dojam da se radi o nekoj velikoj ljubavi između njih dvoje na samom početku filma, niti je njihov odnos previše jasan u daljnjem tijeku filma. Danijel je i inače prilično konfuzan lik, u moru stereotipnih srpskih likova on bi trebao biti neka vrsta pozitivca, međutim njegovo ponašanje, pa i motivacija ostaju teško razumljivi. Ajla je na trenutke također iritantna jer, iako je jasno da joj Danijel ne želi nauditi, najčešće se ponaša kao da se nalazi pred nekim nepoznatim likom, a ne čovjekom s kojim je prije rata započela nekakvu vezu. Na stranu to što su se okolnosti drastično promijenile, njihov odnos je toliko slabo razrađen da je to zaista iritantno i teško probabljivo – naravno da film ne funkcionira na zadovoljavajuć način kada ono što bi trebala biti središnja priča ne djeluje nimalo uvjerljivo.

Ne bi bilo pravedno reći da su glumci podbacili budući da i nisu imali kvalitetan scenarij. Dijalog na više mjesta jednostavno nije na razini bilo kakvog imalo ozbiljnog filma. Čak i redovito dobar Rade Šerbedžija u ovom filmu djeluje gotovo smiješno u ulozi Danijelova oca, srpskog generala kojem je prva briga “dobrobit srpskog naroda”. Taj bitan lik sveden je na neozbiljnu karikaturu, i možda i nije bio potreban u Šerbedžijinoj filmografiji. Navodno je A. Jolie i napisala sam scenarij za film, što god to značilo, a s obzirom na njezino dosadašnje (ne)iskustvo, “kvaliteta” je na proporcionalno odgovarajućoj razini. Jednom riječju – preprepreslabo.

Teško je uopće obratiti pozornost na neke druge segmente filma kad je onaj najbitniji dio na tako niskoj razini. Fotografija i nije loša, a glazba je ponekad neprimjetna, dok u pojedinim trenucima aktualni hitovi tog vremena privlače pozornost, pa čak možda izazivaju i trunku nostalgije (barem za onaj dio gledatelja koji je dovoljno star da se sjeća tog razdoblja). Sve u svemu – ništa posebno. Kad je riječ o šokantnim scenama nasilja o kojima smo se naslušali za vrijeme promocije filma i Angelinina posjeta Sarajevu i Zagrebu, moram reći da sam dojma da je njihova zloglasnost prenapuhana. Istina, neke scene nije lako gledati, pogotovo kad čovjek ima na umu da su se zbilja i desile nebrojeno puta, no šokantnijih scena mogli smo se nagledati i u svakodnevnim TV vijestima iz toga razdoblja, kao i u dokumentarcima koji su se bavili istom tematikom. Da ne spominjem da svaki trećerazredni horrorac obiluje puno odvratnijim scenama, stoga prikaz nasilja u Angelininu redateljskom prvijencu zaista nije nešto vrijedno tolike halabuke.

Iskreno, ne sjećam se kad sam posljednji put bio u kinu i požalio zbog plaćene ulaznice, ali ovaj put mi je to doista palo na pamet. U zemlji krvi i meda nije čak ni prosječan, već daleko ispodprosječan film prema današnjim standardima. Toliko mlitavo i površno obrađena radnja doista je na trenutke ne samo zamorna već i iritantna. Zbog onih koji će pronaći neki razlog da pogledaju ovaj film neću otkrivati završetak, ali ću reći da je on vrhunac holivudske patetičnosti i naivnosti, pa čak i podcjenjivanja intelektualne razine gledatelja. Ono što je trebao biti potresan i upečatljiv završetak filma, kod mene je izazvao jedino kolutanje očima i želju da vratim vrijeme i odem pogledati nešto drugo. Apsolutno neuvjerljiv pokušaj A. Jolie da se predstavi kao ozbiljna redateljica i sva fama oko toga me neodoljivo podsjeća na onaj Shakespeareov naslov “Much Ado About Nothing“… Možete se i sami uvjeriti, no U zemlji krvi i meda je film koji bi prošao apsolutno neprimjećeno da nije vezan uz planetarno popularnu glumicu, koja u posljednje vrijeme ionako više puni novinske stupce “zanimljivostima” iz svog obiteljskog života, nego nekim kvalitetnim filmskim podvizima. Ako je Jolie zainteresirana za promjenu karijere, ona redateljska vjerojatno i nije najpametniji izbor. No, moj savjet sigurno neće poslušati…

22 komentara za “U zemlji krvi i meda

  • Sven Mikulec says:

    Bio sam jedan od onih koji su branili film naslijepo, iživcirani neargumentiranim napadima sa svih strana bivše Juge.

    Žao mi je što ovo čitam, nadao sam se ipak nečemu. :(

  • Jelena Djurdjic says:

    malko površna recenzija. Najpre msm da film treba odvojiti ako ne od realnosti koju mi, i to svako za sebe jer takvi smo, znamo, onda bar od medijskog pritiska koji film prati. Recimo meni je glavna poruka i poenta filma momenat oko rečenice Rim je na pola sata avionom a ovo se ovde dešava i dešava a ne je li Anđa uhvatila nešto što nema filma koji može da uhvati. Ne slažem se ni oko drugih stvari (odnosa glavnih protagonista recimo) ali to manje više. Film jest slab, ali je daleko od fijaska neslućenih razmera itd itd. I da je bilo sreće i pameti u Beogradu bi Fest otvorio, ideja koju sam ja zastupala ali me niko nije slušao 😀

  • Matea Rebrović says:

    A meni čak nije žao danih para za ulaznicu..no da je film imao potencijala biti puno bolji – je. Istina, likovi su totalno zbunjujući i nerazrađeni, od same osobnosti pa do njihovog zajedničkog odnosa. Nisam na kraju znala što da mislim o tome svemu i mislim li uopće dobro? Vidi se uložen trud u film, no završni produkt nije najbajniji. Šteta, ideja je koliko-toliko dobra!

  • Marin says:

    Film počinje u mjesecu martu. Četiri mjeseca kasnije, kad se stvar zahukta, u julu mjesecu, dočeka nas ciča zima i snijeg. Samo to je dovoljno da bi se film shvatio kao brzo sklepano smeće. Sve što slijedi je, nažalost, još gore. Ultimativno smeće. 

  • Jaciko says:

    Uživao sam u filmu jer sam dobio ono što sam očekivao. Tko je mislio da će Angelina Jolie, jako dobra glumica koja prečesto odabire loše filmove uspjeti vjerodostojno prenijeti ratne grozote poput onih filmova koje možemo gledati na festivalima u Veneciji ili Berlinu. Primila se kontroverzne ideje, dobila lovu, odabrala najbolju ekipu koju je mogla i snimila to što je snimila. Napisala je banalnu priču inspiriranu strahotama koje su joj bosanske žene prenijele. I za to, skidam joj kapu. Mogla je snimiti što je god htjela. A nekako i mislim da je ovo ostvarenje njezine zamisli. Tehnički, režijski sasvim solidno, samo dramaturški dozlaboga nezgrapno. Ali, prvi se mačići u vodu bacaju…

  • vanja says:

    da ne bude “nisam pogledala”, ali pametno šutim.

  • Anonymous says:

    koliko je bilo polemike oko filma, a to joj je tek prvi film…Ko zna bolje neka napravi

  • Sven Mikulec says:

    Eh, da je bar tako lako… Daj nam 13 milijuna dolara i pokušat ćemo. :)

    (Ne napadam film, da me ne bi krivo shvatio… tek ga moram pogledati.)

  • Neko says:

    Danas svako pise i recenzije.

  • Deckard says:

    Prljav posao, ali netko i to mora raditi.

  • Anita says:

    Ja mislim da je veliki broj ljudi film sasjeklo u početku zbog same činjenice da ga je režirala A.Jolie, koja ipak važi za dosta neozbiljnu glumicu, poznatiju po hiljadu drugih stvari više od glume. Što je velika nepravda. Čak i pod pretpostavkom da ovo djelo nije izniklo iz čisto umjetničke potrebe nego kao vid antiratnog protesta ili podsjećanje na strahote rate ili politički pamflet, nepravedno mu je negirati bilo kakvu umjetničku vrijednost. Zašto ne bismo na trenutak zanemarili sve to i pozabavili se radnjom filma i realizacijom? Još kad ne bi bilo te nesretne verzije na engleskom koja svima para uši…apelujem na sve koji film još nisu gledali da sačekaju na verziju na S/H/B jeziku ako ga već u kinu nisu pogledali.Radetov lik nije karikatura, to je sasvim realističan lik osvetoljubivog, nemilosrdnog generala VRS. Mediji su bili puni takvih spodoba tokom 90-ih, a mnogi su ih i osjetili na svojoj koži: Karikatura podrazumijeva dimenziju nerealnog. Je li Ratko Mladić bio nerealan, a njega se svi još najživlje sjećamo. Kada bismo ga počeli opisivati nekome u Finskoj ili u Kanadu taj nam ne bi vjerovao da takvi ljudi danas postoje, za njih bi on bio karikatura…ali zar i za nas? Koliko je godina našem vrlom recenzentu, sjeća li se on balkanskih ratova uopšte?Scene užasa nisu tako strašne, svaki trećerazdni hororac ima bolje? Svaka čast recenzentu na ovom logičko-moralnom salto mortaleu  ali nije isto gledati M.Myersa koji juri ljude po mitskom Haddonfieldu i bacanje bebe sa balkona na Grbavici kada znamo koliko dječice je poubijano 90-ih. Ono što je kapalo sa Myersovog noža bila je rajčica ili farba, sa četničkih se slivala prava krv.Evo sad čisto umjetničkog dojma. Glumci su bili izvrsni, kako troje glavnih tako i sporedni. Jolie nijednoga momenta nijeposustala u tempu filma, naglo ga promijenila ili izgubila iz vida osnovnu nit vodilju. Ovo jeste ljubavna priča, sve što je sporedno (uključujući i scene kojima se objašnjava politička situacija) u službi je rasvjetljavanja odnosa između Ajle i Danijela. Ne želim prepričavati film opisujući šta se sad sve dešavalo između njih dvoje i na koji način, ali za neke stvari potrebno je imati bar osnovno znanje iz psihologije prije nego li ih se proglasi nerealističnima. Ugao gledanja režisera je dokumentaristički, distanciran, skoro hladan, nema ovdje padanja u klopku jeftine patetike tako drage domaćim autorima. Opisivati ovako mučnu temu bez patosa izazvanog ličnim stavom autora (a za koje znamo kakvi su, ona to nikada nije ni krila) zanatski je i umjetnički podvig.

  • vanja says:

    Anita, zaboga, ovo nije politički forum.

  • Anita says:

    Vanja, zaboga, mora se na tren posegnuti u politiku da bi se razjasnile stvari koje se spočitavaju kao traljave u recenziji. Ako patiš od prisustva politike u preskoči takve filmove i komentare o njima.

  • vanja says:

    “Prisustvo politike u” mi ne smeta, ako se radi u politici u filmu, no smeta mi politiziranje i širenje diskusije od kulina bana i dobrijeh dana pa do danas, komentare ne mislim preskakati a filmove tek – ne. Smeta mi to na forumu o filmu i smeta mi način na koji ti to prezentiraš. Ovakav post je za stranicu Angeline Jolie ili slično – nemam protiv ženske ništa, nikad nisam, priznajem, dapače, ali čemu sad potezati stvari koje sam jedva spakirala negdje u primozak? (pri ovome ne mislim na konktest filma nego na sve ono na što si ga ti razvukla – film nema veze s tim, on je samo medij koji pronosi ono što želi, a to što želi, – i može i ne mora biti istina, Angelini je svejedno), no tvoja potreba za istresanjem frustracija jer drugi ne iznose svoje ratne i ine gorčine tu, na forumu o filmu, čuj, mislim da se tu ne radi o meni …

  • Anita says:

    Ako ti smeta način na koji ja prezentujem svoje mišljenje o jednoj površnoj i nemuštoj filmskoj recenziji – isto možeš preskočiti. Moj odgovor je imao za cilj da recenzentu pojasni konkretno dvije stvari, a nikako da i oživljava nečije frustracije. Od cijelog mog komentara ti si se ustremila samo na te dvije tačke koliko ja vidim. I još mi pokušavaš inputirati koješta…”ovaj post je za stranicu Angeline Jolie”. Kakvu stranicu, o čemu pričaš? Nikad nisi imala ništa protiv “ženske”? Zbilja!? I kakav je ovo pokušaj relativizacije (“i može i ne mora biti istina”) ?Da ti nisi ta koja možda ima problema s prihvatanjem nekih istina, a pogotovo prikazivanjem istih? Najprije odgovori sama sebi prije nego optužiš druge za istresanje “frustracija”….

  • vanja says:

    vrlo slikovito. over&out.

  • Valentino says:

    Složil bum se s Janjom da mi je fotografija ok, vidi se da je film sniman na holivudski način, al u njemu se još uvijek osjeti onaj balkanizam, što od glumaca, što od lokacija, al moram priznat da ni mene film nije očarao, oni su to sve najavljivali ko neki Zameo ih Vjetar na balkanski način, ili balkanski Doktor Živago, al jednostavno se nisam mogao povezati s likovima da bih išta osjetio, priznajem, ne znam kako je bilo tada, tek sam se rodio, al opet mi je konfuzna svaka Danijelova reakcija na Ajlu, možda su izrezali puno toga, pa se puno izgubilo, ne znam, volio bih čak vidjeti neku produženu redateljevu verziju, ali film bi bio puno bolji da se SPOILER!!! on upucao na kraju kad je nju ubio, mislim da bi se čak i sažalio nad njim, ovako kad se predao je ispao kukavica, barem meni.

  • vanja says:

    @Film jest slab, ali je daleko od fijaska neslućenih razmera itd itd. I
    da je bilo sreće i pameti u Beogradu bi Fest otvorio, ideja koju sam ja
    zastupala ali me niko nije slušao Da je sve išlo kako treba, ne bi se snimao tamo gdje se snimao, nego na izvornim lokacijama 😉 no …

  • citizen says:

    pa nazalost manje od jedne zvezdice se ne moze dati, a svakako da ovaj “film” zasluzuje nekoliko minusnih zvezdica, a komentar Franja Maricica je cak mislim susdrzan jer je on jedan dobro vaspitan kriticar

  • Nomad says:

    Naravno da Angelina ne razumije ništa od događaja na ovim prostorima, kao što je istina da filmaše to ni ne zanima. Bitno je oduvijek bilo vijetnamsku/kambodžansku/burmansku/ruandsku/somalijsku/etiopsku/bosansku/…”divlju i nepismenu masu” uvjeriti da su važni i na račun “zaslijepljenosti divljaka” staklenim perlama ubrati koju nagradu za patetičnu humanost koja ni na što ne obvezuje, nikome ne pomaže i ništa ne košta. Tipičan film loše ekipe o zemlji trećeg svijeta koju ne poznaju a na temelju koje bi se htjeli privremeno pojaviti na crvenom tepihu.
    Nisam znao za to “pojašnjenje” pred film (jer nemam namjeru gledati tu budalaštinu), ali zaista ne znam ni za jedan slučaj da reditelj tako otvoreno priznaje svoju nemoć i tako otvoreno svoju publiku smatra retardiranom, odnosno ravnom sebi.

Leave a Reply

Your email address will not be published.