U sebi (The Host, 2013.)

Piše: Dorian Sabo

U sebi (The Host, 2013., 125 min.)

Režija: Andrew Niccol

Scenarij: Andrew Niccol

Glume: Saoirse Ronan, Diane Kruger, Max Irons

Ocjena: 2/10

 

Prošle godine je završio, po mnogima, jedan od najgorih filmskih serijala ikada, Twilight serijal. Iako kvaliteta tih filmova nije nikada bila na zavidnom nivou, svaki od tih pet filmova postigao je dobar uspjeh na box officeu, a cjelokupna franšiza je deveti po redu najuspješniji serijal po količini zarađenog novca. Nakon takvih izuzetnih rezultata, postalo je jasno kako je demografija djevojčica između 11 i 19 godina – skupina kojoj su Sumrak filmovi prvenstveno namijenjeni – poprilično utjecajna i profitna. Ne iznenađuje posebno što su holivudski producenti, otkad je Sumrak serijal završio, dotičnoj demografiji pokušali nametnuti nove filmove, nadajući se kako će uspjeti rekonstruirati stari uspjeh. Neki od ovogodišnjih filmova koji su pokušali upotpuniti prazan prostor koji je Sumrak ostavio iza sebe su Warm Bodies, Beautiful Creatures i, dakako, The Host.

The Host, još jedno djelo nastalo iz pera spisateljice Stephenie Meyer, znanstveno je fantastična priča o budućnosti u kojoj su izvanzemaljska bića preuzela tijela skoro cjelokupne ljudske rase. Šačica onih čija tijela nisu bila “kolonizirana” odluči se boriti protiv izvanzemaljskih okupatora. Usred ovakvog blesavog settinga, koji je kombinacija filma Invasion of the Body Snatchers i Francuske za vrijeme Drugog svjetskog rata, upoznajemo našu protagonisticu, mladu Melanie (Saoirse Ronan). No, ne zadugo, i ona postane domaćin za izvanzemaljsko biće koje sebe naziva The Wanderer. Pomoću plot pointova koji nikada ne bivaju objašnjeni, Melanie nekako uspijeva zadržati svoju svijest te nagovori Wanderera da se s njom vrati do njene obitelji, na što Wanderer pristaje.

The Host je strašno loš film, gotovo negledljiv, ponajviše zbog toga što ništa ne pokreće radnju prema naprijed, ne postoji dovoljno dobar zaplet/konflikt koji bi držao publiku zainteresiranu tijekom dva sata trajanja filma. Konflikt, odnosno okosnica radnje, koju nam je Stephanie Meyer pružila sastoji se od toga da se Melanie sviđa jedan, a Wandereru (koji je, izgleda, žensko) drugi dečko. Kako su te dvije ličnosti u tijelu jedne osobe, cjelokupna radnja previše podsjeća na ranijespomenute filmove koje želimo zaboraviti. S tim da, ako je to ikako moguće, glumci u Hostu imaju još manje međusobne kemije nego likovi iz Twilighta. Zbog tog klasičnog dosadnog i bezličnog Stephanie Meyer zapleta u kojem jedna osoba voli dvije osobe i ne može se odlučiti s kojom će biti, čini se kao da se u filmu ništa ne događa – kao da stoji na mjestu dva sata. Ono što bi filmu pomoglo snažan je lik negativca koji bi služio kao pokretač radnje. Doduše, The Host ima kvazi-negativca, no taj lik, nepotrebno, izađe iz radnje na pola filma.

Priča o izvanzemaljskoj okupaciji Zemlje vrlo je tanka i krhka, i služi samo kao bijedno okruženje za spomenute besmislene tinejdžerske sapunice. Glumci, baš kao i u sapunicama, poprilično su loši i nezanimljivi. Uvjerljivo najgora je Saoirse Ronan, koja utjelovljuje Melanie. Ronan, koja je 2007. nagrađena nominacijom za Oscara za ulogu u Okajanju, većinu filma obavlja voice over te to radi neuvjerljivo, iritantno i grozno, a ni ostali glumci ne pomažu puno u spašavanju ovog filma od totalne katastrofe. Neoriginalan, dosadan i nezanimljiv, The Host se gotovo nikome neće svidjeti, osim možda najvećim fanovima lika i djela Stephanie Meyer.

Leave a Reply

Your email address will not be published.