U dobru i u zlu (Silver Linings Playbook)

Piše: Ana Zupcic

U dobru i u zlu (Silver Linings Playbook, 2012., 122 min)

Režija: David O. Russell

Scenarij: David O. Russell

Glume: Bradley Cooper, Jennifer Lawrence, Robert De Niro, Jacki Weaver, Chris Tucker, Anupam Kher

Ocjena: 7,5

 

Dobro je da sam hrvatsku verziju naslova ovog filma vidjela tek naknadno, jer ime U dobru i u zlu ne samo da odvraća od gledanja, već nimalo ne odgovara u ovom slučaju. Doista jedan od najgorih prijevoda ikada, za film koji ipak zaslužuje nešto malo bolje od toga. Romantična komedija na Russellov način je uvrnuta i gorko-slatka te se uz pomoć crnog humora dotiče nešto složenijih tema poput mentalnih bolesti, smrti i obiteljskih odnosa, ne pokušavajući o njima razglabati ili ih rješavati, već ih svali na svoje likove i onda ih pusti da sami isplivaju kako znaju i umiju.

Pat Solitano (Bradley Cooper)  proveo je osam mjeseci u ustanovi za mentalno oboljele, a sada uz pomoć svoje majke Dolores (Jacki Weaver) izlazi iz nje odlučan da se uspješno nosi s dijagnozom bipolarnog poremećaja ličnosti, ali i da ponovno osvoji svoju bivšu ženi Nikki, u čemu nitko osim njega ne vidi smisla. Patov otac Pat Sr. (Robert De Niro) veliki je obožavatelj sporta i klađenja koji zbog svog opsesivno-kompulzivnog poremećaja vjeruje da ako gleda utakmicu sa sinom, njegova ekipa ne može izgubiti. Pat mora redovito posjećivati psihijatra, dr. Patela (Anupam Kher), kako bi naučio kontrolirati svoj bijes, a istovremeno njegov prijatelj iz umobolnice Danny (Chris Tucker) svako toliko navrati do Pata, da bi ga policija otpratila natrag u ustanovu. Pat se želi ponovno uključiti u normalan život, ali to neće biti lako jer ga većina starih poznanika izbjegava ili ga se boji zbog njegova eksplozivnog ponašanja. Međutim, na večeri kod starih prijatelja upoznaje Tiffany (Jennifer Lawrence), koja je jednako, ako ne i više nestabilna nego on, a koja mu obeća pomoći da se ponovno približi Nikki ako on pristane biti njezin plesni partner na nadolazećem natjecanju…

Glumačku postavu čine poznata imena koja ne treba previše predstavljati, a zanimljivo je da su Cooper, Lawrence, De Niro i Weaver nominirani za ovogodišnjeg Oscara, od čega moj glas ipak ide Jennifer Lawrence, koja je odlično utjelovila buntovnu Tiffany . De Niro, vjeran sebi, daje sjajnu izvedbu čvrstog oca koji rijetko i teško pokazuje slabosti, a Bradley Cooper pokazuje da ipak nije samo lijepo lice. Jacki Weaver kao Dolores samozatajno portretira ženu i majku sa zadatkom da drži muškarce u obitelji na okupu i spriječi ih da se međusobno poubijaju.

Prednost ovog filma je u dobro posloženim dijalozima u kojima su replike brze, djeluju prirodno i uglavnom nisu predvidljive. Spomenuti treba i glazbenu podlogu, koja je odlično iskorištena. Iako se tema mentalne nestabilnosti neprestano provlači kroz priču, Russell je drži pod kontrolom i u pozadini, često kao okidač za humor, a ne kao glavnu brigu filma, pa se na taj način uspješno nameće ono vječno pitanje: Možda sam ja normalan, a svi oko mene ludi? Patova je upornost, čak i kad znamo da je uzaludna, ipak divljenja vrijedna. Njegov otac u svoje praznovjerje ne sumnja ni jedne sekunde, a Danny, koji je još uvijek pacijent, daje najbolje savjete za ples. Čini se da u ovom slučaju vrijedi ona da se najluđi likovi najbolje zabavljaju.

Ovo je jedan od onih filmova koje sam stvarno htjela voljeti, ali razlog zbog kojeg to ipak ne mogu u potpunosti javlja se u drugoj polovici filma kada priča pribjegava prokušanim klišejima i kada je moguće s velikom sigurnošću predvidjeti kako će se stvari dalje razvijati. Da ne bih otkrila previše detalja i pokvarila gledanje, spomenut ću samo nekoliko neuvjerljivih situacija: Dannyjevo uporno bježanje iz mentalne ustanove, Nikkino pismo Patu, ishod plesnog natjecanja i utakmice te lik dr. Patela kao tipičnog Indijca asimiliranog u američku kulturu, kod kojega je pretendirani humor pravi promašaj baš zbog već sto puta viđene priče.

Znamo da nagrade i nominacije često ne znače puno, ali moram priznati da me osam nominacija za Oscara ipak iznenađuje u ovom slučaju.  Sve u svemu, dosta dobar i zabavan film, a svrstamo li ga u kategoriju romantičnih komedija, onda je tu među boljima. Međutim, uklopivši se u holivudsku šablonu, kod mene je izbjegao odličnu ocjenu.

13 komentara za “U dobru i u zlu (Silver Linings Playbook)

  • Sven Mikulec says:

    Nažalost, slažem se. Simpatičan film, puno pametniji od većine rom-comova, ali meni je dojam znatno narušio drugi dio filma. Ne radi se samo o klišejima, radi se o odstupanju od prvog dijela, kao dva zasebna filma. :S

  • swvi says:

    ako je ovaj film nominiran za Oscara, onda je 500 Days of Summer trebao ih pobrati barem 10ak

  • Vedrana Vlainić says:

    Kraj je klišej do klišeja i totalno ko iz vedra neba su mi pale neke stvari, ali prvi dio mi je tak simpatičan i fora i dobro odglumljen da mi je konačni dojam ipak bio jako pozitivan.
    Iako, niti ja ne kužim zašto je nominiran za sve živo (i slažem se za 500 Days of Summer – jedan od rijetkih rom-comova koje mogu s guštom gledati više od jednom). Silver Linings je rom-com s dušom, inteligentnim dijalozima i dobrim glumcima i da, svidio mi se ful, ali ipak ne bih ga nipošto nazvala jednim od najboljih (da ne kažem najkvalitetnijih) filmova godine.

  • Matea Rebrović says:

    Složit ću se sa svima, očito nam je isto “sjeo”. U dobro osmišljenoj priči, sve se nekako izgubilo..No sve u svemu, vrijedi pogledat. Glumci su genijalni :)

  • Jelena says:

    kako film odmiče kao da autorima ponestaje ideja i skoro sve je nekako njaa njaaa; sporedni okidač likovi postaju zamorni u arhetipskoj glumi i svi akupa deluju smoreno

  • Vanja says:

    Bradley i Jennifer su mi izvrsni, dobro su iskemijali zajedno, film me zabavio do besvijesti i vjerojatno ću ga još jednom pogledati.
    Ali ne bih ga nominirala ni za što posebno niti bih ga stavljala ni blizu police sa “500 Days of Summer”.

  • Danijel.82 says:

    Večeras u kinu odgledah film, a otišao sam tamo sa utiscima koje sam pokupio od ove recenzije i komentara. Ali, ne žalim puno. Naravno, ni meni se nije svideo klišeizirani završni deo filma. Ipak, svi znamo da Hollywood ne bi bio to što jeste da u mnogim ostvarenjima nema kliše formulu. Utisak mi je više pozitivan zbog odlične glume glavnih aktera, a naročito sjajne “pomerene” karakterizacije likova. Britka otvorenost prosto pršti na relaciji Pat-Tiffany. Hm, valjda će barem Jenn uspeti da osvoji pozlaćenog “ćelavca” 😉

  • Izabela says:

    prvo, slažem se s uvodom-prijevod je apsolutno grozan. a film,pa mislim da se po narativnoj strukturi ne razlikuje previše od kako se riješiti frajera u deset dana, samo što su okolnosti izmjenjene i likovi su s ‘margine’.glumački sasvim solidno, scenarij je za razinu -dvije bolji od onog koji inače viđamo u ovom žanru, ali i on zna popustiti na dinamici.ima scena u kojima je film , ne bih rekla dosadan, nego nedovoljno zanimljiv, previše rastegnut. i slažem se sa svenom, prvi dio filma jači od druge polovice. ali 8 nominacija kako pročitah gore-nipošto. drugo gledanje-još manje.

  • Mujan says:

    pa kao da je 500 days of hipster zoey jedina rom com vrijedna spomena? pa pogledajte djeco malo starije filmove

  • Mujan says:

    koji klišejizirani kraj filma?? postoji 50% sanse da ostanu zajedno… tj 2 nacina da film zavrsi…. ne filozofirajte ako vam ne pada na pamet odgovor na problem

  • marlon says:

    Weinstein je ovo produciro odatle i te silne nominacije, kad on gura film to se osjeti i na Rihterovoj ljestvici. Dok je bio u Miramaxu oscara su dobili i Engleski pacijent i Zaljubljeni Shakaspeare, da ne spominjem Chicago. Jenifer Lawrence jedina zasluzuje Oscar. Naravno drugi razlog za nominacije je sto je iz godine u godinu sve gori filmovi.

  • Arwen says:

    Simpaticno ali nije film koji se pamti ili o kojem se razmislja.

Leave a Reply

Your email address will not be published.