Tyrannosaur

Piše: Vanja

Tyrannosaur (2011., 91 min.)

Redatelj: Paddy Considine

Glume: Olivia Colman, Peter Mullan, Eddie Marsan

Ocjena: 9/10

 

Koji su bili najveći izazovi snimanja prvog dugometražnog filma? „I’m not quite sure, I believe ignorance was my greatest gift. When I was acting only, I saw directors as gods and treated most of them that way.“ Osobno? Nadam se da će ga neznanje i češće nagnati na poziciju iza kamere.

Mnogi vele da je prvi dugometražni film poput debitantskog albuma – godinama se kuha u glavi i onda se samo izlije. Nije za rezultat nelogično dobiti biser. Jer, na stranu ukusi, Tyrannosaur je nevjerojatno lijep, neobičan i drugačiji film. To ne znači da se bavi nikad obrađenim temama, niti da je urađen na apsolutno inovativan način. Jednostavno je – svoj. Cijela se priča zapravo temelji na kratkom filmu Dog Altogether s istim protagonistima, za koji je Paddy Considine još 2007. god. zaradio „BAFTA“ nagradu, iz čega je jasno kako su se (psihički, scenaristički i redateljski) i autor i sam film pripremali prilično dugo. No, rodio se Tyranossaur kao jedan od onih filmova koji kupuju od prvog trenutka i određenim skupinama postaju kultni, dok (apsolutno opravdano) drugi izlaze iz kina nakon 15 minuta.

„Kako razumjeti f**** Mullana kad nabada onim svojim akcentom? Ocjena: 2“ – veli jedan britanski (?) bloger/filmski kritičar. A zbog čega bi autor pravio takve ustupke? Činjenica je kako Tyrannosaur može proći bez i jedne jedine riječi. Možete ugasiti ton, jer film nudi iznimnu iskrenost i ljepotu na razini koju je valjda samo redatelj uspio već u povojima vidjeti kao kvalitetan konačni proizvod ovog nesebičnog, emotivnog i gotovo magičnog udarca, provokativnog i beskompromisnog scenarija te iste takve režije. No – ljepota je u oku promatrača, jer svatko ponaosob želi i ima pravo na osobni dojam. Pogledati ovo nije svakome lako, no odista nagrađuje.

Nesposoban artikulirati najdublja osjećanja i vladati reakcijama, Joseph (Peter Mullan) je ljutit usamljenik, svjestan bijesa koji nosi i u javi i u snu. Njegov um nije mjesto gdje će gledatelj naći štogod prijatno. Nosi neke svoje rane, uništava i sebe i okolinu oscilacijama svojih unutarnjih borbi, gnjeva i crnila. Uvodna scena obogaćena lepezom „wankers“, „bloody“ ovo i ono, lako se tumači i kao trenutak spoznaje u kojem Joseph shvaća da je na kraju. Ako ne krene naprijed, prsnut će nabubrela osjećanja, kako i on prsne nebrojeno puta kroz film. Svjestan sebe, izbjegava situacije koje ga dovode u kontekst s drugima općenito, iako ti drugi često sami to traže. Koliko uspijeva? Slučajnost ga dovodi do Hannah (Olivia Colman), udate žene iz otmjenijeg dijela grada, oličenja neke neobične vjere (nije to tek molitva Bogu) i neviđene hrabrosti. Hannah se ne plaši demona koji vire iz Josepha jer je iza vrata njenog doma čeka njen suprug James (Eddie Marsden), s kojim proživljava scene koje rijetko vidimo na ekranu i koje će dio gledateljstva vjerojatno spočitavati u ovakvim projektima: stvari se neće dešavati ako ih ignoriramo, ne gledamo ili ne čitamo o njima. Kao i nevjerojatna Olivia Colman i već odavno mi drag Peter Mullan, Eddie Marsden je također imao veliko breme iznijevši sporednu no opaku ulogu u ovom filmu. Pretpostavljam da ni glumac ne prođe neoštećen kad mu se nudi ono što je redatelj namijenio njemu. Hannah Jamesa dugo trpi (dokle?) dok Josephu, čovjeku koji je beyond redemption pruža zrno utjehe po koje se on uporno vraća iako mu, u njegovom bijesnom svijetu, ne predstavlja nešto što svjesno želi. Namjerno sam „italizirala“ iskupljenje jer ne smatram da je to ono što Joseph čini. On se rađa. Iako ga od prvih sekvenci filma praktično mrzimo, počinjemo mijenjati svoje osjećaje prema njemu. Ne – ni slučajno nećemo suosjećati, jer on to ne traži. Joseph ne traži nikoga, no postoji čudna veza, kao što postoje srodne duše ili one, koje su sastavile nevolje, a koja će se na čudan način ostvariti s Hannom.

„I feel safe with you.“

Joseph i Hanna neodoljivo su duboki u svojim instinktima, katarzama. On nije mizantrop, već sirova i nezadrživa energija, emocija u plusu i minusu, iskrenog i nesputanog izričaja i akcije koja (logično) često rezultira interakcijom, gdje kao vrstan pandan ima Hanninog supruga Jamesa, zatvorenog iza vrata udobnog doma, iza zavjese, u noći, uglađenog, uplakanog, morbidnog, hladnokrvno odbojnog i poremećenog. No s Josephom se lakše poistovjetiti za razliku od Marsdenovog lika možda zbog toga što za Jamesa ne želimo izgovore pronalaziti. Tomu je, jasno, pored značajki Marsdenova lika, uvelike doprinijela  Olivia Colman koja je dobrom mjerom zaslužna što počesto zaboravimo da je to što gledamo samo film. Hannah se konačno pokreće onime što je istina, bez obzira koliko gruba bila (na površini ili u ukupnosti), jer je Istina, a njen je život tek privid uglancane fasade i udobnosti, bez osjećanja, uz silu, prisilu i strah.

Vjerujem kako će biti još poneko tko će na kraju filma osjetiti ispunjenje, kao da je dio svog unutarnjeg nezadovoljstva i gnjeva, isprovociranog ili prirođenog, izbacio kroz Mullana i njegovu glumu, kroz Hannine strahove i užase koje trpi na dnevnoj osnovi, kroz postupke na koje se odlučuje. Vrlo mi je teško bilo što napisati a ne otkriti bitno, ali moram napisati kako je, po meni, ovo jedna od čudnijih i najiskrenijih ljubavnih priča ikad viđenih na ekranu, jer ona odista nije ništa drugo.

A naziv filma? Tragikomično i toliko toplo da je nevjerojatno…

Film je iznimno estetičan kroz svoju provokativnost, preciznu režiju, glumu i nadasve primamljivu fotografiju koja je, kao i svi segmenti filma, zadužena da nas oduševljava i uništava istodobno. (Redatelj je završio studij iste, to ne bi trebalo biti osobito čudno.) Relativno ipak podcijenjen no talentiran glumac te svestran umjetnik, Paddy Considine je s ovom ekipom (i sam veli da druga to ne bi ni mogla) završio film unutar četiri tjedna, dakle tri više no što je trebalo da se završi grubi nacrt scenarija, uz proračun od nekih 750.000 funti. Za neovisni film nikad nema dovoljno novca, no to nije izgovor da se kamera trese kao da ti snimatelj non-stop trči za petama. Ovdje je iz minimuma izvučen maksimum, a štur no hrabar scenarij ostavlja mnogo prostora glumcima da zbilja glume – očima, izrazima, pokretima i postupcima. Uz očito jako puno truda i osjetnog timskog rada, (uz dodatan podtekst, reći ću, i ljubavi…) nastao je film kojemu se nema mnogo što oduzeti jer je to mali, ali sjajno izrezan kvadratić iz života par ljudi koje povezuju slučajnosti i načini na koji u kratko vrijeme pokušavaju spoznati svoje bivše no i buduće puteve.

„I mean, if you want to make a story which aims to strike people on a personal level, you won’t get much help from the side. And yes, I might not be a great director, as I haven’t been the greatest of actors – I was forced into it because I started doing it for me best friend. But stories? Don’t keep it in your head, ’cause it’s no fucking good there. There’s a shitload of marvelous writers out there with great movies in their heads, but we don’t get to see them, unfortunately.“

6 komentara za “Tyrannosaur

  • Marin says:

    Odličan film koji predstavlja tri vrsna glumačka nastupa. I dok nisam začuđen kvalitetom Mullana i Marsana (ovaj je STRAŠAN), veliko iznenađenje je Olivia Colman koju sam do sada gledao samo u humorističnim serijama.

  • vanja says:

    Interesantno … da nije bilo Garyja Oldmana, ne bi se desio Dol Altogether, a samim tim ni ovaj film 😀

  • dodo says:

    jako lijepo anpisan rivju. film pogledala prije par dana i ne mogu si ga izbiti iz glave. mullan je uvijek fantastican, ali ovdje je … savrsen… bas ovako kako vanja kaze : “sirova i nezadrživa energija, emocija u plusu i minusu, iskrenog i nesputanog izričaja i akcije” …

  • Anonymous says:

    Jednostavno ne trpim maltretitanje životinja.Film je inače odličan, da je samo Considine našao drugi način da iskaže bijes glavnog glumca, uspio bi pogledati film do kraja, ali nakon drugog ubijenog psa nisam bio u stanju nastaviti

  • vanja says:

    Da je Considine našao drugi način za iskazivanje bijesa, onda ljudi ne bi ubijali životinje (ili psi grizli djeci glave?)

Leave a Reply

Your email address will not be published.