Tucker i Dale protiv zla

Piše: Sven Mikulec

Tucker i Dale protiv zla (Tucker and Dale vs. Evil, 2010.)

Redatelj: Eli Craig

Glume: Tyler Labine, Alan Tudyk, Katrina Bowden

 

Nakon svih tih silnih filmova u kojima su stanovnici američkih zabiti prikazani kao krvožedni, bolesni, incestu skloni, fizički i moralno deformirani monstrumi, raširenih ruku i s razvučenim osmijehom pozdravljam ideju da se jedna priča ispripovijeda iz njihove perspektive, gdje su „civilizirani“ turisti iz velegrada zapravo ti koji predstavljaju zlo, dok simpatični seljani samo žele malo pecati u miru…

Tucker i Dale najbolji su prijatelji koji svoj odmor odluče provesti u netom kupljenoj trošnoj kolibici u planinama, kojom su si ispunili životnu želju da posjeduju svoju very own vikendicu. Njihov odmor iz snova, pak, dovest će u pitanje grupa studenata koji su tu istu šumu vidjeli kao idealnu lokaciju za opijanje, napušavanje i nudističko kupanje. Razmažena gradska djeca odrasla na lošim horrorima (baš tim istima kojima ovaj film odaje „počast“) u našim junacima ne vide priproste, ali dobronamjerne seljake, nego čudake, primitivuse (ne, nije moj izraz – tako su u kinu preveli hillbillies) i potencijalne zvijezde filmova poput Teksaškog masakra motornom pilom, čije se nevjerojatno spoilersko ime može usporediti jedino možda sa Zmijama u avionu. Predrasude kojima studenti obiluju dovest će do nesporazuma koji će uzrokovati desetak smrti i, mnogo važnije od toga, još barem isto toliko prilično zabavnih situacija. Vođeni tipom s vidljivim issues sa stanovnicima pripizdina, studenti će napraviti sve što je u njihovoj moći da ubiju Tuckera i Dalea, koje vide kao utjelovljenja zla, čime će plan ove dvojice da vikend provedu u pecanju i ispijanju pive – na njihovu žalost, a sreću nas u publici – nepovratno pasti u vodu.

Dok film funkcionira kao satira brojnih horroraca poput Pogrešnog skretanja, Brda imaju oči, već spomenutog Teksaškog masakra… ili čak mnogo slavnijih Južnjačke utjehe ili Deliverancea koji se bave sličnom tematikom – zlim primitivcima iz američkih zabiti – s tim se referencama stvarno ne pretjeruje, kao što je to obično slučaj u parodijama, nego se većina smijeha crpi iz jednog jedinog, ali urnebesnog nesporazuma dviju strana koje su nesposobne komunicirati i čijim je životima jedino zajedničko – šuma koju su odabrali za svoj odmor.

Kao djelo temeljeno na praktički vrlo jednostavnom zapletu, ovaj je film mogao upaliti samo u rukama sposobnog redatelja i kvalitetnog scenarista, a Eli Craig, kojem je ovo prvi dugometražni film, i Morgan Jurgenson, koji mu je pomogao oko scenarija, pokazali su se kao odličan izbor. Na stranu s komičnim stradavanjima blesavih studoša (neka od kojih su, zapravo, vrlo zabavna), razgovori preplašenih Tuckera i Dale, koji ne mogu dokučiti zašto se brdo studenata oko njih konstantno pokušava ubiti, osobni su mi highlight filma i razlog zbog kojeg je on toliko jednostavno privlačan. Ili je bolje reći privlačno jednostavan?

Zapravo, otišao bih dovoljno daleko da kažem da mi se čini da cijeli ovaj film kao da je temeljen na jednoj uspjeloj šali neke ekipe za šankom. Jasno, proširenom i obogaćenom, ali ipak jednoj jedinoj – Craigov film je poput sat i pol dugog pričanja vica, prilikom kojeg nije bitan samo punchline, već i način na koji ga ispričaš. Ideja je toliko dobra i jednostavna da me ustvari čudi da nije ranije realizirana, jer dojam koji ostavlja, prema mom mišljenju, debelo je iznadprosječan, dobrim dijelom zahvaljujući zbilja odličnom Alanu Tudyku (Legenda o vitezu, Smrt na sprovodu) koji je u svom punašnom prijatelju (Tyler Labine) pronašao sasvim doraslog partnera.

Naravno da ima ljudi koji će Tuckera i Dalea dočekati s nešto manje entuzijazma od mene. Rekao bih čak da je vrlo lako ne voljeti ovu komediju – dovoljno je da vam ne paše njena osnovna (jedina) ideja, ta „šankerska“ zamisao oko koje je sagrađen cijeli film. Ali ona je toliko efektno i sposobno realizirana da vjerujem da će većini gledatelja nezaboravni vikend ove dvojice nesretnika biti, u najmanju ruku, simpatičan. A ono što Craigu i ekipi možda i najviše ide u prilog – ništa više od toga nisu ni pokušali biti.

Ocjena: 8/10

4 komentara za “Tucker i Dale protiv zla

  • MALAKAS says:

    nisu mi jasne ove ocjene..8.3/10…kako je moguce numericki evaluirat apstrakciju (film) i to s decimanlim odmakom. kako to izracunate???

    pitanje je retoricko

    samo hajduk

  • Maxima says:

    Neki ljudi slažu svoje osobne liste, npr. na IMDB-u, ili samo glasuju za filmove uz milijune drugih i tako se, nakupljanjem tih milijuna glasova, lako dođe do .3 i slično 😉

    Ljudi također i bez IMDB-a imaju vlastite ljestvice po kojima je film .. (bubam) – ma 8… ali ne, ne može biti kao “taj i taj koji je osam” jer je … za .3 bolji. 😀

  • Marin says:

    Men’ se film, baš kao i Svenu, iznimno dopao.

    Jednostavan zaplet, jelte, naoko jednostavna priča… ali, ima tu i vrlo vješto provučene priče o predrasudama te više srednje klase amerikenjaca koje hillbillye doživljavaju kao niža biće i u ovom stvarnom životu.

    Smiješno, baš smiješno.

    😀

  • Maxima says:

    mene je malo podsjetio na ono neko krivo skretanje, tako nešto, ali ovaj je cool… neki funky deliverance samo s krvlju a ne s bendžom

Leave a Reply

Your email address will not be published.