Tron: Nasljedstvo

Piše: Matej Lovrić

TRON: Nasljedstvo (TRON: Legacy, 2010.)

Redatelj: Joseph Kosinski
Uloge:
Jeff Bridges, Garrett Hedlund, Olivia Wilde, Bruce Boxleitner, Michael Sheen

Odavno je poznato kako su 1980-e službeno postale oldtimer u svijetu filma. Rimejkano je (ili će biti) gotovo sve što vrijedi ili ima ikakav status, naše djetinjstvo konstantno doživljava mnogostruka silovanja, a sve perverznija nekreativnost dovodi do situacija u kojima dobijamo nove verzije filmova koji ni prvotno nisu bili bogznašto. Novi holivudski 3D-show, o kojem ćemo ovom prilikom pričati, nije remake, ali je očito kako je riječ o poprilično nepotrebnom diranju u nešto što je sasvim ugodno odgovaralo vremenu u kojem je nastalo. I da, unatoč solidnom statusu i korektnom Disneyjevom djelu, originalni TRON doista nije bio bogznašto.

No, traileri i slični promotivni materijali izgledali su simpatično, s vrlo visokom razinom CGI-efekata i nikad suvišnim Jeffom Bridgesom, koji je neusporedivo premašio reputaciju relativno kultnog SF-akcića iz ’82. Ipak, pretty boy Hedlund djelovao je poput aljkavog rješenja, a zanimljiva priča solidne kompleksnosti i potencijala za kvalitetnu razradu mogla se, u rukama debitanta Josepha Kosinskog, razvodniti i marginalizirati u korist vizualne ljepote. Treba napomenuti kako gledanje originala nije nužno, ali razmak od 28 godina ionako je sugerirao kome je, doista, Legacy namijenjen. S druge strane, poznavanje ikonografije Star Warsa je vrlo bitno, ali o tome kasnije.

Na početku saznajemo kako je, nakon happyenda iz 82-e, Kevin Flynn (Bridges) postao šef ENCOM-a, tvrtke za proizvodnju softvera. Jedne noći, 1989.g., rekavši sinu Samu (Owen Best) kako odlazi na posao, on nestaje te mu se gubi svaki trag. Sljedeća scena vodi nas u sadašnje vrijeme, u kojem ENCOM, pod novim, beskrupuloznim vodstvom ostvaruje ogromne financijske uspjehe. Odrasli Sam Flynn (Hedlund), većinski vlasnik, ali bez ikakvog rada i utjecaja u tvrtki, bavi se sabotažama iste, kako bi donekle zaštitio očevo nasljedstvo. No, život buntovnika prekida čudan poziv na biper očevog starog kolege i suborca, Alana Bradleyja (Boxleitner). Naime, poziv dolazi iz Kevinova starog salona za videoigre, s broja koji je isključen 20 godina. Sam odlazi do napuštene zgrade te, nakon kraćeg istraživanja, biva uvučen u virtualni svijet, takozvani The Grid, očevo remek-djelo koje je krenulo u potpuno krivom smjeru nakon što je Clu (ponovno Bridges, ovoga puta u ulozi kompjuterskog Programa) dobio poriv za vlašću i odlučio stvoriti „savršeni“ svijet, prepun nasilja, totalitarizma i gladijatorskih borbi neodgovarajućih Programa.

Dakle, i filmski prosječno zainteresiranoj osobi pojam paralelnog ili virtualnog svijeta zvuči vrlo poznato, pa je teško ostvariti dojmljivu originalnost, osobito u razdoblju nakon Matrixa, no priča, doista, ima potencijala za vrlo dobar SF-produkt. Je li ostvaren odgovarajući uspjeh je, pak, nešto sasvim drugo. Za početak, Mreža (The Grid) je vrlo lijepo dočarana uz pomoć futuristične, tamne fotografije. Poput Blade Runnera za djecu, s brojnim vizualnim čudima, odličnom kompjuterskom animacijom i blještavim borbama, koje su, bez ikakve dileme, highlight filma. Specijalni efekti su ono najbolje u filmu? Nažalost, jesu. A kad raspolažete s 300 milijuna dolara, CGI i nije neki problem. 3D je impresivan u virtualnom svijetu, no u ostatku filma ga nema. Ni na djelić sekunde. Znam, to je tako i zamišljeno, ali stvarni svijet zauzima barem pola sata filma, pa sam se osjećao blago prevarenim, a o gnjavaži ponovnog skidanja i stavljanja đozli da i ne govorim. No, sitničarenje na stranu, posvetimo se bitnim elementima filma. Scenarij je prosječan, (pre)često klišejiziran i ne pretjerano dinamičan, pa dobar dio razgovora prolazi u repriziranju onih predivnih specijalnih efekata u mislima publike, dok Bridges i ostali, uglavnom nezanimljivi likovi, rastežu film daleko, daleko preko odgovarajućeg trajanja filma. Da, mana je i monotona rastegnutost središnjeg dijela filma kojemu klimaks u prvih 45 minuta grozno odmaže. Ona spomenuta razradiva priča tako djeluje isprazno, na trenutke izgubljeno, s predvidim, nekreativnim rješenjima, stalnim klišejima i iznimno slabo iskorištenim potencijalom. Sam lika Trona (Alanov Program), vrlo zanimljiv (kvragu, film se zove po njemu), ima cca 30 sekundi prostora. Svakako, brojni prigovori Josephu Kosinskom, koji je kompjuteru, možda i pod producentskom čizmom, dao sve u ruke.

Ipak, unatoč kritikama, nije sve toliko crno. Primjerice, soundtrack je sjajan, nabrijavajući kad to treba biti, a i ima štih koji ga odlično uklapa u SF-virtualnu tematiku. Pohvale Daft Punku i, posebno, legendarnim momcima iz Journeyja. Nadalje, Jeff Bridges je razlog neuspoređivanja ovog filma s velikim ljudskim nuždama. Iz mediokritetnog scenarija i nedefiniranog lika čovjek je izvukao apsolutni maksimum, nevjerojatno je zabavan i krade svaku scenu. Zen-meister, čovjek iz osamdesetih, nekad ambiciozni idealist, a sad razočarani starac, svaka od rola je odrađena savršeno. Što se tiče pohvala castu, Michael Sheen ima svojih 10 minuta i od toga je 6-7 fenomenalan, no onda shvatite kako mu je lik baziran na 2 gega, pa se i njegov opijajući performance nekako zagubi. Hedlund je totalno bezličan, Olivia Wilde je zgodna. Toliko od mene o ostatku uloga. Nažalost. Star Warsi? Aha, da, na trenutke, Legacy se usuđuje parodirati kultnu franšizu, što preko ikonografije (motocikli nastaju iz nekakvih lightsaberastih stvarčica), što preko scenarističkih „virtuoznosti“ (Sam, I’m NOT your father), no nisam siguran čemu sve to. Iskreno, ne osjećam neku SW-maniju u trenutačnom zraku, pa ostajem pomalo zbunjen.

Na kraju, možda ostavljam dojam potpune razočaranosti, no nije tako. Troma režija i priča koja besciljno luta drugom polovicom predugog filma jesu me iziritirali, ali ipak nije riječ o nepodnošljivom djelu. Očekivali smo sjajne efekte i dobili smo ih, iako gospodin Cameron i dalje ni na tisuću milja nema konkurenta u 3D-u. Talent raspoloženog Jeffa Bridgesa izglancao bi i gore uratke, a na trenutke će adrenalin biti na vrlo visokoj razini, što u akcijskom filmu moramo dodatno pohvaliti. Nažalost, nastavak Trona nije bio potreban, niti je ostavio dojam, ali ako odlučite dati slobodno sivim stanicama, ne biste trebali biti ogorčeni. Ja, nažalost, uporno očekujem smisao i osjećaj za snimanje kvalitetne akcije, svjesne same sebe, bez nepotrebnih lutanja i pretencioznosti.

Ocjena: 6/10

8 komentara za “Tron: Nasljedstvo

  • Deni Zgonjanin says:

    Najveći problem filma je scenarij, koji navodno nije bio gotov kad je počelo snimanje pa su ga pisali dok su snimali film. Zato su poslije završetka službenog snimanja imali još gro dosnimavanja… No zato je soundtrack jedan od najboljih ove godine, u rangu Zimmerovog Inceptiona, barem meni. Pomalo me podsjeća na glazbu iz Carpenterovih filmova. Efekti su me razočarali, Clu je izgledao smiješno i neuvjerljivo a 3d nije bio onakav kakvim su ga najavljivali, naočale su trebale jedino ako ste željeli čitati titlove… Bridges je bio ok ali mu je sve to zen sranje previše vuklo na Velikog Lebowskog pa su mi s tim film malo zaje… Sve u svemu za film koji je koštao 180 milijuna dolara je to jako loše…

  • Huco says:

    slažem se sa kolegom, loš film, opet 3d film u kojem nema 3da ;), mješavina starwarsa, matrixa i sl filmova ali sa šupljom pričom i slabim efektima… uglavnom iskoristite radje 2h za štrikanje ili neku dr korisnu stvar nego da gledate ovo “umijeće” od filma..

  • Anonymous says:

    film je najgori koji san gleda u životu…

  • ilan says:

    nisam jos pogledo film ali mislim da je super 😀

  • Nerili says:

    film sam gledala zweimal, i mogu reći da sam oduševljena svime. osim naravno pričom koja nije razrađena kak treba, ima dosta rupa i neobjašnjenih nelogičnosti.
    glazba je vjerojatno najjači adut Trona 😀
    i ono kaj sam primjetila u prvom gledanju te mi se potvrdilo u drugom, je, ha možemo reći – religioznost priče. ima par uvjerljivih elemenata (ne baš u priči, nego u scenama, konverzaciji) koji bi mogli dovesti do ideje da se filmom htjela poslati i duhovna poruka. (tu moram naglasiti da nisam upoznata s igricom niti širom pričom, samo ono kaj mi je predstavljeno u filmu)
    naravno paralela s Matrixom je neizbježna – zamislite, mi kao dio Matrixa, i Grid kao podsvijet našeg 😀

    jedna od najboljih win scena – kad se Clu prvi put pojavljuje (poza na fotelji) XD

    i za kraj pozdrav svima, ja sam Nerili i newbie na vašem portalu :]
    may the Grid be with you.

  • bakero says:

    Isplati li se gledat originalni tron?

  • Deni Zgonjanin says:

    Ako ti je ovaj dobar, da…

  • Istinit says:

    Ne secam se da li sam pogledao gori film te godine..

Leave a Reply

Your email address will not be published.