Thor: Svijet tame (2013.)

Piše: Decadent Sympozium

Thor serijal nije naročito cijenjen među profesionalnom i amaterskom kritikom, ali je kod širokog kruga gledatelja vrlo popularan. Nastavak serijala kritika je prihvatila znatno lošije nego li original, dok je kod šire publike prihvaćen tim bolje. Nadalje, negdje s izlaskom Iron Man 2 (2010.) izmjenjuje se pristup scenarijima Avengers franšize, koji sada prije svega uključuju obavezan humor. Thor (2011.) i Captain America (2011.) sadrže to u doziranim količinama, budući da su se našli u tek pokrenutom procesu, dok se već nakon njih količina humora izrazito povećava [Avengers (2012.), Iron Man 3 (2013.) i Thor: TheDark World (2013.)]. Prigodno izmjenama, unutar Avengers serijala dolazi do podijeljenosti publike između onih koji zafrkanciju pozdravljaju i onih koji je nalaze suvišnom, ponajviše zato jer izravno utječe na ozbiljnost filma i težinu priče. Da bi Thor: The Dark World bio tim više zabavniji za razmatranje, njegov setting ulijeva u franšizu vrlo rijetko fantastično-znanstveno-fantastično sjedinjenje koje odudara od ostatka filmskog Marvel svemira i time zahtijeva drugačije logičke naočale za gledanje, a u cijeloj se produkcijskoj priči javlja i izmjenjivanje ekipa koje rade na naslovima – The Dark World je jedan od tih naslova – pa franšiza postaje odskočni poligon na štetu dosljednosti, dok je pak cijeli zahtjev Disneyja za dizajniranjem PG-13 obiteljskog superhero filma u suštini izgradnja oponirajućeg tornja Warner Brothersima, što je također utjecalo na izgradnju ovog filma s obzirom na daljnje planove vlasnika.

Nakon raspada sistema na kraju Thora, odnosno svjetske ugroženosti u Avengers, Thor (Chris Hemsworth) se posvetio uvođenju reda i mira u devet svjetova Igdrasila. Usporedno sa završetkom rata, dolazi do fenomena preklapanja svjetova koji uzrokuje dimenzionalna prelaženja. Jedno takvo zahvati i područje Londona, gdje Jane Foster (Natalie Portman) stupa u kontakt s drevnom moći Etera, oružja iz pradavnih sukoba Odinova (Anthony Hopkins) oca Bora i Malekitha (Christopher Eccleston), vođe Dark Elfova. Oslobodivši Eter, oslobađa i Malekitha, koji smjesta nastavlja osvajački pohod, time tjerajući Thora na žrtvovanje svega što posjeduje. Naime, Malekithova je prva namjera dograbiti se Etera, čiji je Jane domaćin.

4

Thor serijal posjeduje uvjerljivo najkvalitetniji pripovjedni materijal među Osvetnicima. Za razliku od Captaina, Iron Mana i Hulka, Thor dolazi s 1) bogatom mitološkom pozadinom maštovitih nordijaca, 2) fantazijskim svijetom i 3) obitelji. Zahvaljujući prvome Thor ima beskonačno područje eskapizma ispunjeno netipičnim likovima i idejama, zahvaljujući drugome uvodi u suhoparnost modernog svijeta ontološko osvježenje i može to vizualno zrcaliti tako da nam daje jedinstvenu dizajnersku predstavu, a zahvaljujući trećem daje nam srčaniju, kompleksniju i smisleniju priču koja oživljava na temeljima dinamike obitelji. U osnovi, priča je vrlo bezvezna: staro se zlo budi i prijeti porobljenju svih svjetova. Ali, u egzekuciji te grozno prežvakane ideje The Dark World dobiva funkcionalnu jedinstvenost. U sklopu Avengers sage, ta bezvezna ideja tako postaje katalizator za daljnje formiranje drame unutar svijeta Thora i u sklopu svijeta Avengersa, a zahvaljujući unikatnosti Thorova, izdvaja se iz ostatka vrlo sličnih scenarija Marvelove horde filmova.

Ipak, mada priča po sebi prihvatljivo funkcionira, nije baš sasvim vjerodostojno odrađena. The Dark Knight Rises (2012.) sada je već klasičan primjer za previše prevelikih događaja u premalo trajanja s obzirom na detalje koje zahtijevaju, a The Dark World slobodno se može smjestiti u tu kategoriju. Likovi, vremena i mjesta radnje neritmično skaču iz jednih u druge i pokušavaju odraditi sav natrpani posao, ali se zapravo na formalnoj, filmološkoj razini međusobno mlate za potencijalizaciju svog smisla. Najgori ishodi toga su smrti likova i posljedice na koje se režija nema vremena osvrtati (kao što i ne stigne pratiti fizikalne uzroke događaja u različitim svjetovima pa stanovništvo, objekte i sukobe stvara po potrebi scena), materijalistički i numerično neodgovarajuća egzekucija napada velikog zla, potpuno zapušteni antagonistički korpus, antiklimaks posljednjeg sukoba i oprečnost dramatike i humoristike.

2

Posebno bih izdvojio posljednju točku jer je plodno mjesto rasprave. Da se inzistira na smiješnim dosjetkama je evidentno, a da publika to želi još je evidentnije: ali ovdje je svaki vrlo bitan dramski događaj – smrt lika, posljednja borba, ujedinjenje Jane i Thora, sklapanje pakta s neprijateljem, itd. – praćen nekakvim oblikom kontrapunktualnog humora koji čitavu stvar čini bezazlenom. The Dark World nije i ne može biti komedija (daleko od toga da ne zabavlja takvim pristupom – svaki je štos pronašao svoju skupinu u većoj ili manjoj mjeri), ali se istovremeno gubi svaki smisao tenzije. Umjesto toga, The Dark World kao da je displej omiljenog Thora i obožavanog Lokija (Tom Hiddleston) ili hiper-realizacija asocijacijskog povezivanja događaja priče, namjere autora i recepcije gledateljstva, kao umjetni smijeh publike u sitcomu koji nam signalizira da se sada smijemo pa se mi smijemo, dok bismo većinu serije zapravo popratili u muku. Potencijal onog ‘što bismo da pretpostavite da smo htjeli’ je lud, ali sve je zajedno to nimalo intrigantno. Uostalom, točnije bi bilo nazvati film The Funny World, jer apsolutno je nemoguće reći da se išta iole mračno događa.

Zahvaljujući izvrsnom castingu postiže se visok stupanj ostvarenja priče. U sadašnjoj bi situaciji bilo potpuno suludo i nemoguće zamisliti ikoga drugoga u ulozi Thora, koji se u drugom filmu vidi kao napredniji lik koji i dalje uči, ali je još uvijek i ograničen svojom izvornom karakterizacijom, što je u redu. Hemsworth je bogomdan za ulogu i savršeno funkcionira s ponovno dobrim Hiddlestonom kao Lokijem, koji je dobio još više prostora za oblikovanje, pa zajedno vrsno nose film. Prigodno svom statusu, Hopkins je dobar kao Odin, a vrijedi isto za Elbu kao Heimdalla, Ecclestona, Kat Dennings kao pomoćnicu Stacy i druge slabije prisutne sporedne glumce, podjednako već poznate iz prošlog nastavka i novouvedene u ovome. Među sekundarnim rolama, s obzirom na dobiveno vrijeme, naročito se istaknuo lik Thorove majke Frigge (Rene Russo), a fizička ‘adebisijevska’ intimidacija Akinnouye-Agbajea kao Algrima/Kursea također će se primijetiti. S druge strane, jednako je tako u negativnom smislu istaknut Erik Selvig (Stellan Skarsgard). Skarsgard je svoj posao odradio kako valja; autori su ti koji su kvalitetnog sporednog lika iz prvog djela pretvorili u suvišno karikirani comic relief. Sukob Portman i autora vjerojatno je pridonio tome da Jane djeluje kao da je izvan svijeta kojem pripadaju ostali likovi, pa u tom smislu govorimo o Portman kao najlošijem performeru filma.

1

O slici i zvuku ne valja posvetiti puno prostora jer novac i ljudska mašina iza Thor projekta naprosto ne može odraditi loš posao. 3D varijantu ne vrijedi gledati, dakako, ali Thor svakako nadilazi prethodnika scenografijom, zvukom i kvalitetom snimanja. Koncepcija negativaca je za sobom povukla zahtjevan posao gestikulacije, masaka i šminke, kao i dizajn jezika, pa kao rezultat dobivamo vrlo zanimljiva i slabo iskorištena bića dok su, u tom smislu, umjetna scenografija i Tylerov score najzanimljiviji aspekt uz Dark Elfove.

Zaključno, The Dark World je šareno susretalište nestabilnih sljedbi koje živi od potpaljenosti fanova, dovoljno simpatično i drugačije da uspije, nedovoljno dorečeno da preskoči granice žanra. Ako generalno volite filmsku Avengers sagu ili filmove o Marvelovim likovima općenito, dodajte ocjeni +2.

6 komentara za “Thor: Svijet tame (2013.)

  • tonymelo says:

    Mislim da je najveći problem filma loša karakterizacija glavnog negativca. Motivacija djelovanja u stilu – “ja sam zao i zato ću uništiti cijeli svijet”, tj. u ovom slučaju svih devet svjetova, jednostavno više ne pali.
    Nimalo mi ne smeta ubacivanje humora i comic relief likova jer je upravo to jedno od glavnih obilježja Marvelovih filmova. Nekako mi se čini da su scene u kojima se istovremeno pojavljuju Thor i Loki, barem za stepenicu iznad ostatka filma. Slažem se s time da je Frigga pravo osvježenje, ali bih volio da su i Thorovi kompanjoni dobili veću minutažu u filmu. Ok je to, ali moglo je i puno bolje.

  • Matea Rebrović says:

    Nije loše za pogledat, ali da mi je ostao nekakav utisak, pa i nije. Nemam ništa protiv humora u ovakvim filmovima, ali neka onda smisle nešto što će funkcionirati i najvažnije- biti smiješno. Jer ovo što smo dobili je nadasve jadno i jeftino. Vizalno jako privlačan film, i scene s Lokijem zbilja nose film. Ostalo, njah.

  • A says:

    meni je film super,interakcija Thora i Lokija (očito je da obojica,a naročito Hiddleston, uživaju tumačiti dodijeljene im uloge) je zaista najbolji dio filma, dok je Natalie izuzetno loša, obzirom da je inače cijenim kao glumicu nije mi jasno kako nije uspjela preći preko neslaganja i barem korektno odraditi ulogu…. pogotovo kad usporedim s prvim dijelom gdje je bila dobra…šteta. Inače komični djelovi su mi uglavnom sjeli, osim nekih forsiranja Darcy koji su malo nezgrapno ispali.

  • Jelena says:

    ja sam čula da je scenografija kao sa eurovizije u bugarskoj

  • DS says:

    Scenografija je bogatija varijanta prvog filma.

  • JA says:

    Malo prekasno komentiram ali jednom se mora… Ovaj je film jedan od najboljih koje sam pogledala! Najbolji je Loki! Obožavam Lokija i mislim da je jedan od najboljih likova, zapravo najbolji! Film sam pogledala i stvarno je perfektan !

Leave a Reply

Your email address will not be published.