The Woods Are Still Green [M. Naberšnik, 2014.]

Piše: Marko Stojiljković

Godina je 1917. Već tri godine traje krvavi Veliki rat, koji će dobiti novo ime dvadesetak godina kasnije kada izbije još jedan veći i krvaviji. Uvodna priča nam je poznata, Gavrilo Princip je pucao u historiju, okrunjenu glavu ili u čovjeka, ovisno o percepciji, Austrougarska je objavila rat Srbiji, što je prouzročilo seriju međusobnih objava rata između zemalja u dva velika saveza. Mjesto događanja je alpski front, točnije dolina rijeke Soče i okolna brda i planine gdje se očajnički ukopani u pozicije sukobljavaju austrougarski i talijanski vojnici.

Film nas uvodi u ratnu rutinu na usamljenoj koti R, gdje se nalazi austrougarska promatračka stanica. Iskusni kapetan Kopetzky (Šerbinek) brine se o dvojici vojnika, novajliji Jakobu Linderu (Kristof) i tek nešto manje zelenom Karlu Hafneru (Hodko). Dani teku normalno, očekuje se da logistika dopremi nove zalihe, možda i nekakvo pojačanje ili smjenu, sve do jednog presudnog talijanskog artiljerijskog napada. Hafner gine, Kopetzky biva teško ranjen, pa na Linderu ostaje da se brine o svemu. Jedina veza koju ima s vanjskim svijetom je telefon preko kojeg traži pojačanje ili intervenciju sanitetske službe, dok glasove s druge strane zanimaju samo pokreti neprijateljskih jedinica.

4 - Copy

Svoj emotivni vrhunac film doživljava u drugom činu, kada komorna drama postaje duo-drama. Gledamo dvojicu različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i klasne pripadnosti, da ne spominjemo različite činove, kako grcaju u istom sranju. Kopetzky na samrti priča o svojim uspomenama iz djetinjstva i o svojoj familiji. Mnogo mlađi i zeleniji Linder pak o svojima koji žive tu, nekoliko kilometara sjeverno. Ispijaju se posljednje zalihe ruma, rakije, vina i morfija, a nada da će im itko doći upomoć gasi se i gasi.

Film će jako pasti u tempu kad od duo-drame postane monodrama. Uvod u Linderovo ludilo i halucinacije obiluje praznim hodom. Stvari se, međutim, popravljaju prema kraju, pa The Woods Are Still Green, iako ne osobito nov i originalan, a posebno nespektakularan koncept, postaje i ostaje jedna jasna i konkretna antiratna izjava empatije i pijeteta prema žrtvama koje su prije 100 godina prolijevale krv.

4

Slika rata koju nam Naberšnik i Hofferer nude je vjerodostojna i gadna. Do pred sam kraj nema muzike, jedino što čujemo, i to čujemo stalno, su zlokobni huk vjetra i topovska paljba. Nema tu mjesta junaštvu, samo očaju i borbi za preživljavanje. Naberšnik i Hofferer već u scenariju jasno kreiraju atmosferu koristeći se prije svega arhivskim i muzejskim materijalom, od pisama neimenovanih poginulih, preživjelih ili dezertiralih vojnika, pa do muzejskih scenskih rekvizita, originalnog oružja, pa čak i krova planinske promatračnice. Čak su i lokacije na kojima je snimano originalne, u pitanju je zapadna strana Nacionalnog parka Triglav, koja je zaista bila poprište presudnih bojeva u ratu.

Marko Naberšnik poznato je ime slovenskog filma, možda jedini pravi hit-autor koji iza sebe ima vrlo uspješne filmove Petelinji zajtrk (Pijetlov doručak) i Šanghaj. Ta dva filma odisala su toplinom i ljudskošću, čemu su doprinijele lokacije Prekmurja i literarna podloga Ferija Lainščeka. Naberšnikov stil i izraz najbolje bi se mogao opisati kao jugoslavenski. U tom smislu njegov je novi film, napisan, produciran i snimljen u samo godinu dana, skok na novi teritorij, u novu tematiku i novu estetiku. Ravnicu su zamijenile planine, toplinu i bogatstvo boja makar vizualna hladnoća, “shaky-cam” realizam, siromaštvo i sivilo, a jugoslavenski izraz nešto što bi se moglo nazvati centralno-europskim i festivalskim. U tom smislu ne treba previdjeti ni koprodukciju s Austrijancima ni njemački jezik na kojem se odvija većina dijaloga.

2 - Copy

Vrijeme za ovakav film lukavo je izabrano. Ove godine obilježava se stogodišnjica Velikog rata. Ipak, čini se da s produkcijom nije požureno zbog čistog kalkulantstva, i da će The Woods Are Still Green imati uspješnu festivalsku i kinoturneju. U pitanju je jedan pristojan i čovječan film o tome što se dešava s običnim kada se carevi i kraljevi igraju rata, i to treba podržati nasuprot herojizaciji i mitologizaciji i podijeli na “naše” i “njihove”. Ovdje ćete vidjeti gadost rata, ali i poštovanje za veterane koji nisu imali izbora.

Leave a Reply

Your email address will not be published.