The To Do List (2013.)

Piše: Sven Mikulec

Brandy Klark najbolja je učenica generacije ’93. i štreberica kojoj ne gine blistava budućnost i karijera iz snova. Međutim, što se više približavaju upisi na fakultete, to Brandy jače počinje osjećati pritisak okoline da skine junf i prije uvodnog predavanja za brucoše dobije prolaznu ocjenu iz predmeta za koje nije ni znala da postoje, poput teabagginga ili fingerblastinga. Sastavi ona, stoga, listu zadataka koje misli odraditi preko ljeta, a u njenom seksualnom obrazovanju drage će joj volje pomoći svi koji je okružuju, od vrlo otvorene majke, droljaste sestre, zajebantskog šefa na bazenu gdje radi, najzgodnijeg fakultetlije u kvartu, sve do u nju zaljubljenog partnera iz laboratorija, jednako iskusnog ‘dobrog momka’ Camerona.

Poveznica između redateljsko-scenarističkog debija Maggie Carey i Superbada Grega Mottole vjerojatno je više no što bi smjelo biti. Osim tematike predfaksovske seksualnosti, najočitija nosi blesavo lice Billa Hadera, ovdje jednog od glavnih glumaca, u Superbadu polovice najsmješnijeg policijskog dua ikad zabilježenog kamerom. Tu je i Christopher Mintz-Plasse, kojeg je uloga McLovina lansirala u holivudski svijet velikih projekata (Role Models, Kick-Ass, This Is the End). Ovdje imamo i jednu rečenicu direktno prepisanu iz odličnog scenarija koji su prije gotovo deset godina napisali Seth Rogen i Evan Goldberg, rečenicu čiju pojavu u ovom filmu možda možemo objasniti kao nepotrebno očitu posvetu. Ili, vjerojatnije, bezočnu krađu.

aa

Aubrey Plaza (Parks & Recreation, Safety Not Guaranteed) je zakon. To je nešto što je teško argumentirati, ta opipljiva kulerština kojom se izdvaja iz mase uvjetno rečeno mnogo ljepših, seksepilnijih ili, najtočnije, eksponiranijih djevojaka. Aubrey zakon, Hader smiješan. I dok ostatak ekipe svoje odrađuje korektno – poseban pozdrav Donaldu Gloveru/Troyu iz Communityja – nema tu gotovo nikakve inspiracije, vrckavosti dijaloga uglavnom ni u tragovima te, najvažnije, ništa od topline zbog kojih vam likovi prirastu srcu. Aubreyjin lik hladna je, bezosjećajna kučka spremna do (od samog starta promašeno postavljenog) cilja stići štikliranjem preko leševa, a njen odnos s najboljim prijateljem i lab partnerom neuvjerljiv je, nenadahnut i vidljivo nezgrapno ubačen. O ostalim likovima-karikaturama ne treba trošiti riječi. Poruka koju film šalje, s druge strane, pomalo je… pa, nepostojeća. Za razliku od Superbada, ovo je film O djeci, ZA djecu, i moja je procjena da će rijetko koji zreliji gledatelj u njemu naići na išta vrijedno ozbiljne preporuke drugima.

Treba reći da će i ovaj film dati svoj doprinos onome što vidim kao zlo suvremenoga društva – učvršćivanju teze da cijeli svijet očekuje da se gubljenje nevinosti riješi prije odlaska na faks. Moraš nešto poduzeti u vezi s tim, jer će ti prva godina na faksu biti kao jedan veliki ispit koji će ti odrediti ostatak života. Ako dođeš nespreman i neiskusan – čitaj neprirodan! i neispravan! – bolje ti je da uopće nisi dolazio. Svi će ti se smijati. Imaš još tjedan dana do kraja školske godine, a u subotu je veliki tulum kod *umetni ime* – znaš što ti je činiti. O seksu se previše piše, previše čita i previše govori, i pritisak koji stvaramo neprirodan je i štetan. Superbad je taj problem fino riješio. The To Do List je stao na krivu stranu.

a

Ako je ovo stvarno Superbad za neku novu generaciju, drago mi je da sam rođen ranije i da shvaćam zašto se ne moram zadovoljiti Sky Colom kad dobro znam koliko je original bolji. Superbad je možda dobio svoga mlađeg brata, ali puno je premlaki to pokušaj svrgavanja s trona.

Leave a Reply

Your email address will not be published.