The Social Network

Piše: Matej Lovrić

Društvena mreža (The Social Network, 2010.)

Redatelj: David Fincher

Glume: Jesse Eisenberg, Andrew Garfield, Justin Timberlake, Rashida Jones

Priznajte, koliko vremena dnevno provedete na Facebooku? David Fincher, nekad davno demoniziran zbog „upropaštavanja“ franšize znane kao Alien, u posljednjih je 15-ak godina uspješno održavao status jednog od najzanimljivijih redatelja današnjice i, svakako, čovjeka čiji se radovi ne propuštaju, bez obzira na temu. Briljantni Se7en (1995) udario je temelje, The Game i, ponajprije, Fight Club podigli reputaciju, kvaliteta Zodiaca izbrisala prosječne tonove Panic Rooma, a Benjamin Button je, iako se poprilično odmaknuo od Fincherovog prepoznatljivog kontroverznog stila i sjajne, darkerske fotografije, spojio kritičarsko-financijski uspjeh i omogućio sredstva za neke buduće projekte.


Oni navikli na prljave, nasilne, cinične i društveno kritične trilere, koji su ponajprije proslavili redatelja, u čudu su promatrali razvoj njegovog novog projekta, filma o jednom od najvećih društvenih fenomena u posljednje vrijeme, prokletom Facebooku. I dok su neki razmišljali o fabuli koja bi obuhvaćala nekog serijskog ubojicu koji se služi društvenom mrežom kao poljem rada, procurila je informacija o biografskom karakteru, tj. priči o osnivaču tog internetskog zla, „slučajnom milijarderu“ Marku Zuckerbergu. Nakon izabiranja Jesseja Eisenberga, Andrewa Garfielda i Justina Timberlakea, bilo je očito kako će se mladi cast bez većeg glumačkog autoriteta morati iznimno potruditi kako bi se dokazao i ispunio očekivanja.

Radnja Social Networka počinje 2003. godine, na Harvardu, gdje bivamo uvučeni u programiranjem ispunjeni život mladog genija Zuckerberga (Eisenberg), kojeg lagani prank koji uzorkuje pad kompjuterskog sustava na sveučilištu učini zloglasnim, ali i vrlo popularnim. Braća Winklewoss (Armie Hammer) i Divya Narendra (Max Mingella), članovi elitne studentske kuće, unajme ga kako bi napravio društvenu mrežu kojoj bi pristup imali studenti Harvarda, no Mark ih izigra te, uz pomoć kolega Eduarda Saverina (Garfield) i Dustina Moskovitza (Joseph Mazzello), izradi vlastitu, mnogo razgranatiju mrežu – „The Facebook“. I dok se čedo genijalca rapidno širi i polako prelazi na sva važnija američka sveučilišta, Winklevossi spremaju žestoku tužbu, a u Zuckerbergovu igru ulazi i tvorac propalog Napstera, Sean Parker (Justin Timberlake). Paralelno s događajima iz 2003., radnja prati i sudski proces šest godina kasnije.

Vođeni sigurnom rukom sve samouvjerenijeg i polivalentnijeg Davida Finchera te uistinu odličnim, dinamičnim scenarijem iskusnog Aarona Sorkina, spomenuti mladići Eisenberg i Garfield ostvarili su iznenađujuće kvalitetne i uvjerljive uloge. Unatoč skepsama (jako izražene i s moje strane), usudio bih se reći kako Jesseja gotovo sigurno očekuje bitna uloga na dodjelama određenih zlatnih kipića, dok Spiderman to be, nakon uspješne suradnje s dvojicom renomiranih redatelja (Terry Gilliam kao drugi primjer) ekspresno biva glumac čiji bi pravilan napredak bio poželjan u ovom ogoljenom holivudskom svijetu. Nažalost, dancin’ Justin se ipak pokazao kao najmanje kvalitetno rješenje i doista ne zavrjeđuje opsežni osvrt, riječ je o slabom, nepamtljivom nastupu, koji ponekad prelazi u komični overacting. Od ostatka, korektan posao odradio je Armie Hammer u dvostrukoj ulozi, kao i Max Minghella, sin vrlo cijenjenog, pokojnog redatelja Anthonyja. Naš glavni lik, zahvaljujući spomenutim kvalitetnim elementima (Sorkinov scenarij i Eisenberg) prikazan je vrlo slojevito i realno, te je užitak konačno vidjeti tako razrađen i punokrvan lik. Bahat, nepovjerljiv, pun sebe i ciničan, ali i simpatičan na taj nerdovski, asocijalni, gotovo tragikomični način, Zuckerberg je očiti genij, ali i osoba sposobna, zbog svog nezgodnog karaktera, stvoriti brojna neprijateljstva, na trenutke slična nekoj modernoj, emotivnijoj verziji Gordona Gekka.

Unatoč dvosatnom trajanju i žanru biografske drame, govorimo o dinamičnom, gotovo napetom filmskom djelu, čiji će razigrani dijalozi i raspoloženi redatelj u svom vrhunskom izdanju izmamiti mnogo više osmijeha i ubrzanog pulsa nego smo uopće smjeli očekivati. Škakljiva tema programiranja i informatičkog svijeta, s kojom dobar dio publike (npr. autor ove recenzije) i nije preintenzivno upoznat, napravljena je vrlo pristupačno i prilagodljivo, pa nećemo gotovo uopće biti uhvaćeni u moru neshvatljivih i pretencioznih izraza ili situacija. Ipak, pristupačnost ne donosi odmak od realnosti i uvjerljivosti teme, što je za svaku pohvalu.
Sve u svemu, vjerujem da se iz dosadašnjih redaka može zaključiti kako je, barem po ovom mišljenju, riječ o vrlo dobro odrađenom poslu i kako nas gospodin Fincher ponovno nije razočarao. Izvan žanra u koji bismo ga „na prvu“ smjestili, pokazao je kako njegove projekte željno iščekujemo s opravdanim razlogom. Zabavan, na trenutke razigran, ali i ozbiljan kad to mora biti, The Social Network je, usudio bih se reći, i premašio moja skeptična očekivanja. Čemu skepsa? Možda zbog straha izazvanog Benjaminom Buttonom, koji je šaptao kako je redatelj odlučio zaigrati na najsigurnije karte mainstreama i velikog uspjeha na box officeu te odustao od svog stila koji je godinama uspješno stvarao. I doista, stil jest drukčiji, no u vrlo kvalitetnom filmu. Drugi razlog bio je vezan uz nedokazana i, vjerovao sam, poprilično beskičmenjačka glumačka imena. Srećom, Eisenberg i Garfield (u dijametralno suprotnoj ulozi u odnosu na onu iz Dr Parnassusa) ubili su sve predrasude, no i stvorili visoka očekivanja za svoje buduće nastupe. Oscari, Zlatni globusi i ostalo? Pa, svakako je riječ o žanru vrlo dragom Akademiji, no i iz objektivnijeg kuta bi se trebala obratiti pozornost na tretman glavne muške uloge i adaptiranog scenarija. Na kraju, treba napomenuti kako djelo svakako nije u rangu svoje teme što se tiče postajanja društvenog fenomena, no vrlo dobro odrađeni, kvalitetni filmovi nakon kojih imamo topao osjećaj ispunjenosti danas su veoma tražena roba.

Ocjena: 7.5/10

13 komentara za “The Social Network

  • Rory says:

    Gdje si ga uspio pogledat, ako se smije znat.
    koliko vidim, nema nikakvih ni torrenata još. :/

  • maxima says:

    neće ih još ni biti, kako se meni čini, pa film je tek zaigrao u USA mislim 1. listopada … i ja bih rado, ali ćemo se načekati :)

  • Marin Mihalj says:

    Gledao je, pretpostavljam, na novinarskoj projekciji.

    S Arsenom Oremovićem.

    Ho ho ho.

    Kako ja nešto mislim da je ovaj film izhajpan do boli, vidjet ćemo hoće li taj hajp biti opravdan ( ‘The Dark Knight’ i(li) ‘Inception’ ) ili neopravdan ( ‘The Hurt Locker’, recimo )…

  • Matej Lovrić says:

    Kako li sam samo tajanstven… 😀
    Da, bila je novinarska, bio je i Arsen koji nije Dedic, a sami procijenite je li sve ovo sto se diglo oko filma opravdano. Ja sam bio fino iznenadjen, al treba uzeti u obzir da na kraju ipak pise 7.5, nije 10.

  • maxima says:

    Ocjene su tako… beznačajne :) dojmovi i ono što ljudi tu iznose, puno me jače sile da nešto (ne)gledam. :) A Finchera bi trebalo gledati i ovaj put, a barem zato što je Fincher.

  • Matej Lovrić says:

    Na srecu, Fincher je Fincher i ostat ce Fincher s razlogom. Mda… 😀 Uglavnom, ne treba ignorirati ocjene, meni (moje) nisu tu samo radi sminke.

  • Vanja says:

    Film je gotovo pa premašio moja očekivanja. Relativno dug, prošao je za tren, a osim glume (gdje su se svi predali do daske, ha, imala sam osjećaj kako je Jesse prošao jak PC tečaj kako bi bio “up” ulozi koju je imao. Dugo mi nije netko sjeo kao Eduardo, i glumom i … samom ulogom. A iznenadno “sasijecanje” radnje glazbom, to je nešto fantastično. Zbilja dobar film, onaj za obavezno gledanje, no čak i ne samo zbog toga, što je u pitanju Fincher. Čini mi se kako je za ovavko ostvarenje trebalo jako puno priprema, no isplatilo se. Film je definitivno i za napuniti džepove no s “filmske” strane, gotovo besprijekoran. Za odgledati barem još jednom.

    Tek sad mogu potpisati Marinov osvrt u potpunoti, od A-Z :)

  • Vanja says:

    Ispričavam se što me “ponese” pa krenem rečenicu i ne dovršim je, pletu mi se misli.

  • Vanja says:

    Matejev osvrt, još jedna isprika. Što mi je, ne znam :)

  • Marin Mihalj says:

    Slažem se s tobom kad spominješ glazbu i Eduarda (Garfield je apsolutno savršen u filmu, a da je odličan glumac znamo još od ‘Boy A’ faze), zapravo slažem se sa svima koji misle da je ovaj film dobar, odlično režiran s izvrsnom fotografijom, no, neće reći mnogi, meni je film poprilično precijenjen s jednim od najvećih antiklimaktičnih završetaka u posljednje vrijeme.

    Da nije bilo Finchera, čak i uz jako dobar Sorkinov scenarij, film bi bio prosjek. 😀

  • Vanja says:

    Možda. Meni se osobno dopao pristup – nit’ te volim nit’ te kudim (facebook), te mi se jako svidio način na koji mi je zapravo objašnjen taj nedavno nastali fenomen, iako ga i sama koristim. Nisam baš puno znala o pozadini, a ovako mi je leglo jako lijepo, no ti “rezovi” su me pojeli, uvod mi se svidio također, brzina kojom Jesse priča i kako skače s teme na temu, inteligentno no povremeno i sebično, fin način za prikazati budućeg najmlađeg bilijunera :)

  • Sven Mikulec says:

    Tek sad pogledah.

    Ugodno iznenađen, zapravo. Ko kaj ste napisali, Garfield je odličan. I Jesse, naravno, slažem se s Vanjinom ocjenom (način na koji priča, jel).

    Justin mi je preljigav bio. Al takav je, pretpostavljam, i trebao biti. U tom slučaju – bravo, bokte, teško da si mogao ljigavije.

    Idem malo guglat sad, zanima me cijela ta priča, kolko su se držali istine i to.

  • Marin Mihalj says:

    Knjiga po kojoj je nastao Sorkinov scenarij, ‘Slučajni milijunaši’ (ili tako nešto), svjedočanstvo je Eduarda Saverina, na neki način, jerbo, on je surađivao s autorom tokom nastajanja knjige.
    Zato i u filmu ispada da je Saverin najpozitivniji lik.

    Nešto se između Zuckerberga i njega zbilja dogodilo, vjerojatno pod utjecajem Sean Parkera, baš kao i u filmu, pa je Eduardo zbilja potpisao ugovore – ne znajući, jelte – da bi mu se s tim potpisivanjem udio u (intelektualnom i fizičkom) vlasništvu Facebooka trebao smanjivati…

    Na kraju je dogovorena odšteta, isplaćen mu je nepoznat iznos (možda je i poznat, ne da mi se guglat), i čini mi se da posjeduje 5% Facebooka…

    Film je baziran na knjizi koja je, čini se, prilično jednostrana. Dodaj tu i Sorkinov scenarij gdje su mladi amerikenjci prikazani kao brzopotezni i elokventni lumeni, shvatit ćeš da film nema veze s realnošću.

    Prije nekoliko godina izašao je ‘Juno’, film koji je na početku dobro prihvaćen, da bi kasnije doživio kritike zbog scenarija koji je bio kao priručnik kvazi alter-art-fart-indie quirkinessa… Ja sam u to vrijeme bio jedan od onih koji su kritizirali taj film zbog prvoloptaških izbora koji čine neki lik cool (Juno sluša Sonic Youth, gleda Argenta – sve neka opća mjesta alter kulture), plus, taj brzi i simpatični dijalog između glumaca koji se u stvarnom svijetu ne događa…

    I, sada, isti ljudi koji su kudili ‘Juno’ zbog tih manjkavosti, uzdižu ‘The Social Network’ do statusa najboljeg filma godine, desetljeća, padaju usporedbe se ‘Citizen Kane’… Ma daj. Daleko od toga da film nije dobar, vrhunski čak, ali je, bar meni, ravno skočio na prvo mjesto liste najprecijenjenijih filmova godine…

Leave a Reply

Your email address will not be published.