The Salvation [K. Levring, 2014.]

Piše: Sven Mikulec

Prije sedam godina, odmah nakon dansko-njemačkoga rata, John je napustio Stari kontinent i budućnost za sebe, svoju suprugu i maloga sina odlučio osigurati preko oceana. Nakon sedam godina razdvojenosti, on konačno dočekuje svoju lijepu, skandinavskim suncem okupanu suprugu i klinca koji je sada zbunjen desetogodišnjak. Tek što je napustila željezničku stanicu i sjela u kočiju s dvojicom pripitih revolveraša, tek udružena obitelj bit će razbijena u komadiće, a Johnov osvetnički pohod domino-efektom uništit će prividnu harmoniju njegova američkog doma naseljenog beskičmenjacima koji se ne usude suprotstaviti teroru i samovolji lokalnog nemilosrdnog revolveraša.

Danski vestern impresivne glumačke postave ne bježi od klišeja, u širokom luku izbjegava kompliciranje i odstupanje od očekivanog, a ako ima nekog asa u rukavu, zaboravio ga je izvaditi. Priča teško da je mogla biti postavljena jednostavnije ili manje školski. Od karakterizacije likova preko njihove motivacije do sasvim očekivanog raspleta, The Salvation se ni u jednom trenutku ne poigrava žanrom, ne pokušava ponuditi ništa novo, od twistova bježi kao vampiri od češnjaka (što je, usput, glupost, ali o tome ćemo drugom prilikom), ali na kraju odjavne špice ostavlja, sasvim iznenađujuće, prilično pozitivan dojam. Film Kristiana Levringa je poput edukacijskog projekta koji gledatelju ponavlja postulate klasičnog vesterna, kemijajući više puta korištenim motivima i normama, ali čineći to na stilski impresivan i zanatski iznimno korektno odrađen način.

2 - Copy

Čak i divna glazbena tema Kaspera Windinga u sjećanje priziva nezaboravne Morriconeove taktove, ali nekako sam dobio osjećaj da baš ništa u ovom filmu nije plagiranje, već čisto i nimalo zamorno odavanje počasti koje mi je bio iskren gušt pogledati. Ljepotu i užas prirodno devastiranog krajolika američkog srednjeg zapada – iako je film ustvari sniman u južnoj Africi – leća Jensa Schlossera ulovila je u punom poletu i snazi, a naknadno manipuliranje snimkama dalo im je prekrasno tmurnu, beznadnu karakteristiku koju i inače vezujemo uz skandinavsko filmsko stvaralaštvo. Scenarij koji je redatelj Levring napisao s izvjesnim Andersom Thomasom Jensenom, kao što sam rekao, ni po čemu nije napredan ili revolucionaran, ali ispunjava svrhu. Jednostavna priča prezentirana je uredno, oku ugodno, elegantno, likovi su očekivano ofarbani ne osobito raznolikim tonovima crne i bijele boje, a priča po uglavnom očekivanim punktovima mirno teče do zadovoljavajuće kulminacije.

Mads Mikkelsen je izvrstan, kako općenito, tako i sada kao šutljivi John, europski doseljenik bačen u američku jamu s vukovima, gdje je zarada jedino božanstvo koje se štuje, a mali ljudi tek su pijuni na monopoli ploči kojima upravljaju gramzive ruke rastućih korporacija. Jeffrey Dean Morgan uvjerljiv je kao glavni antagonist, beskrupulozni, iznimno nemilosrdni, osvetoljubivi trn u oku mještana skromnog Black Creeka. Još mi je bolja Eva Green, zbog prirode svog lika prisiljena glumiti praktički isključivo pogledima. Ako ćemo biti zlobni, The Salvation je jednom klišeju ipak uspio pobjeći, ali odabrao je valjda jedini kojem smo se veselili – Evine sise ostale su skrivene.

2

Lijep za oko, ugodan za uho, okrepljujuć za sve koji žeđaju za dobrim, starim vesternom u novom ruhu, The Salvation je solidan i zabavan film koji će, zbog svoje jednostavnosti, jednodimenzionalnosti i natovarenosti klišejima i ravno-u-čelo hintovima, uspjeti iznenaditi tek one koji su iz nekog razloga sumnjali da Danska može izbaciti film ovog tipa.

Leave a Reply

Your email address will not be published.