The Raid 2: Berandal (2014.)

Piše: Jerko Vičić

Zakon tržišta nalaže nemilosrdan imperativ dominacije trenda nauštrb manjih, neisplativih ostvarenja. Ne treba zalaziti dublje od isperutanog tjemena filmske produkcije da bi bilo jasno kako su određeni žanrovi već neko vrijeme na koljenima, sasvim bespomoćni, izmoreni i napušteni. Vestern je odavno pregažen kako od vremena, tako i od publike, slasher je samim čudom bio spašen koncem devedesetih, da bi opet klonuo, testosteronska akcija osamdesetih i ranih devedesetih svoje buđenje iz kome ima zahvaliti jedino Stalloneu i Plaćenicima (ne brkati s Barom i Plaćenicima), a tu se negdje tragično smjestio i borilački, martial arts film.

Mnogo je stvari kojima te integritet borbe, kao i sam borilački film, može naučiti, a prva je da je koristiš samo i jedino u obrani – života, časti, nevine osobe. Kao djetetu, nije ti jasno da postoji i dubina u junaku kojemu se diviš, jer ti je tad najvažnije da je upravo kao od šale isprebijao 20 protivnika. U svakom sportu, a pogotovo u izučavanju borilačkih vještina, gradi se karakter. U početku je mnogo bitnije izgubiti, i mnogo je bitnije znati zašto gubiš, a svejedno se i dalje boriš. Postoji li ijedan sensei koji nešto tako nije rekao? Naravno da ne. Najbolji borac onaj je koji nauči izbjeći borbu.

1

Sam žanr doživio je svoj vrhunac u kineskoj i hongkonškoj produkciji, ali nije potrebno spominjati već svima znane predvodnike iste. Impresivna je pak činjenica da se u posljednjih nekoliko godina polako, ali spektakularno vraća iz letargije – ali zahvaljujući tajlandskim (Ong-Bak, Chocolate), vijetnamskim (Clash, The Rebel) i konačno, indonezijskim (Merantau, The Raid) kreacijama.

The Raid (2011.) (odbijam koristiti nadopunjen američki naziv koji je tu ionako samo zbog nemogućnosti osiguranja prava od strane Sonyja) ime je koje se s izuzetnim poštovanjem danas izgovara među ljubiteljima ovog potlačenog, izrabljivanog žanra. Naslov je to koji je globalno popularizirao pencak silat, indonezijsku inačicu borilačke vještine koja se prakticira i u Maleziji, Singapuru, Tajlandu te još nekolicini južnoazijskih država. Njegov spiritualni prethodnik, Merantau (2009.), naišao je na dobre kritike, no bio je to samo kamen temeljac redatelju Garethu Evansu, glavnom glumcu Ikou Uwaisu i koreografu/glumcu Yayanu Ruhianu da tiger silat (formu vještine korištene u filmu) predstave u punom sjaju.

2benedict

Malo je reći da je The Raid rasturio sve živo i neživo (podrazumijeva se i američka halapljiva požuda za rimejkom), i omogućio njegovim autorima svu kreativnu i financijsku slobodu za snimanje nastavka. No, podloga za njega bila je postavljena mnogo ranije, točnije, odmah nakon Merantaua. Naime, Garethov neuspjeli projekt Berandal doživio je propast zbog financijske nestašice, te je kao produkt čistog kompromisa nastao The Raid. Kako je Berandal trebao biti zatvorski film o bandama koji je prerastao u nešto mnogo kompleksnije, prirodni tijek događaja i uspjeh The Raida pružio je Garethu priliku vratiti se svom ambicioznom scenariju, i prepraviti ga u punokrvni nastavak, te drugi dio planirane trilogije svog magnum opusa – The Raid: Berandal.

Prvi dio bio je adrenalinska i dinamična demonstracija Uwaisovih i Ruhianovih sposobnosti, i pružao je pregršt brutalnih, koliko i maštovitih scena nemilosrdne tabačine. Nastavak bi stoga mogao neke fanove iznenaditi dramatičnošću i kompleksnom pričom, koja odaje počast trilogiji Infernal Affairs, kao i samoj tematici undercover boraca za pravdu.

1ryan

Film se direktno nastavlja na prethodnik: Rama (Iko Uwais) biva regrutiran u neslužbeni tim policajaca koji za zadatak ima istrijebiti korumpiranu gamad. Isprva neodlučan, biva stimuliran osobnom tragedijom i uvučen u mračni svijet zatvorskih smaknuća i gangsterskog života, po cijenu vlastitog privatnog. Krv, znoj i ne baš toliko suza jedini je tagline kojim se može opisati nastavak priče.

Unatoč duljini trajanja, The Raid 2 ne zamara ni u jednoj sekundi, pogotovo sa savršeno tempiranim i koreografiranim scenama koje svi gledatelji žarko iščekuju. Film također obiluje živopisnim likovima, jer u konačnici, što je jedan martial arts film bez opakih, šarolikih antagonista. Baseball Bat Guy (Very Tri Yulisman) i Hammer Girl (Julie Estelle) odskaču od sviju. Radi se o bratu i sestri (njihov origin opisan je u popratnom stripu, ne i samom filmu) koji su pobjegli od zlostavljačkog obiteljskog života i ostatak nažalost ispunili dodatnim jadom i agresivnošću dok nisu sreli Bejoa, mladog gangstera u usponu. I sam upečatljiv i karizmatičan, uzeo ih je pod svoje okrilje i načinio od njih nemilosrdne plaćenike. Brat je izuzetno vješt i precizan u ispucavanju lopte palicom, pri čemu namjerno promašuje žrtve i traži svoju loptu nazad. Provokacija, naravno, završava prebijanjem do smrti tom istom palicom. Sestra je gluhonijema i oboružana s dva čekića, ubojitija od brata i potpuno zastrašujuća (scena u vlaku jedna je od najnapetijih u filmu). The Assassin (Cecep Arif Rahman) Bejova je desna ruka i ravnomjerni Ramin protivnik, te kao takav, ima počast biti finalni boss. Maestralno režiran, njihov okršaj je dug ali munjevit, odmjeren ali žestok, i pruža savršenu završnicu.

2

Iako su koreografija i kadriranje akcijskih scena (ne samo borilačkih – dovoljno je spomenuti potjeru vozilima) stvari po kojima će se ovaj nastavak, kao i sama trilogija, definitivno pamtiti, do izražaja je došla i karakterizacija unutar epske priče, koja se nazirala i u originalu. Gareth Evans nije snimio nastavak kao na traci, kopiju prokušanog recepta. Učinio je nešto mnogo hrabrije i gledateljima ponudio ekspanziju i versatilnost, što bi zapravo trebao biti recept za svaki iole kvalitetan sequel.

Prošle godine tužna je vijest stigla iz Vijetnama, čiji su predstavnici Zakonske udruge filma zabranili državnu i globalnu distribuciju Cho Lon (Chinatown), naslova koji je mogao biti izvrstan suputnik The Raidu na putu uskrsnuća martial arts filma. Nepravda je strašna i neumorna, no dok god je budućnost okrenuta ka ovakvim ostvarenjima, za koja se ne zna imaju li veće srce ili muda, nijedna zabrana neće biti glasnija od uspjeha.

Jedan komentar za “The Raid 2: Berandal (2014.)

  • Carlito says:

    svi koji su bili na bilo koji način involvirani u ovaj film bi trebali dobiti benificirani radni staž.

Leave a Reply

Your email address will not be published.