The Perks of Being a Wallflower

Piše: Sven Mikulec

The Perks of Being a Wallflower (2012., 102 min.)

Režija: Stephen Chbosky

Scenarij: Stephen Chbosky (prema knjizi… Stephena Chboskog)

Glume: Logan Lerman, Ezra Miller, Emma Watson, Dylan McDermott, Kate Walsh, Nina Dobrev

Ocjena: 8.5/10

 

Za potrebu recenziranja ovog prilično ozbiljnog i na trenutke dosta tužnog filma odlučio sam pisati o – sreći. Baš je to ono što sam osjetio kad su me Bowiejevi ‘Heroji’ dopratili do creditsa i ispratili u noć. Nisam osobiti fan kroatistima vjerojatno omraženog ‘feel good’ atributa koji koristimo da bismo opisali filmska djela od kojih nam se naš život nakratko učini boljim no što doista jest, ali ne mogu si pomoći – osjećao sam se stvarno dobro. I to nije ona vrsta sreće kojom su me nagradile odjavne špice ovogodišnjeg Resident Evila ili, recimo, Prometheusa, kad sam zahvaljivao i ovih dana prilično traženim majanskim božanstvima što je pješčani sat iscurio.

Charlie (Logan Lerman) započinje onu nezgodnu fazu života poznatu kao srednja škola. Nervozan, nesiguran i u strahu da ponovno ne klone psihički, prvih nekoliko tjedana neće mu biti osobito ugodno, ali onda će imati sreću upoznati najneobičnijeg maturanta (Ezra Miller) i njegovu vrlo privlačnu polusestru (Hermiona Watson) koji će mu, slobodoumni, puni razumijevanja i kompatibilnih glazbenih ukusa, pružiti ono što ne može dobiti čak ni kod kuće – osjećaj da negdje pripada. Pojednostavljeni plot ne zvuči baš revolucionarno, priznat ćete, ali ima tu sasvim dovoljno sitnih detalja koji priču debelo izdvajaju iz bunara tinejdžerskog weltschmerza.

Ovaj me film zbilja ugodno iznenadio i ostavio u neusporedivo boljem raspoloženju no što sam bio prije te male, privatne projekcije kojom sam se počastio povodom još jednog završenog radnog dana tijekom kojeg nisam ništa sjebao. Pluća napunjenih okrepljujućim friškim zrakom, glavom zanesenom valom optimizma, bio sam – u nedostatku bogatijih izraza – sretan. Iduće jutro, pak, shvatio sam da svoju sinoćnju sreću dugujem trima drugim srećama. Prvo, velika je sreća što je Stephen Chbosky, čini se, napisao prilično dobar coming of age roma, koji nije želio uništiti kakvom iskvarenom, tipično holivudski razvodnjenom adaptacijom s Lohanicom ili Dunsticom na reklamnim posterima. Trinaest je godina koautor Jericha čekao priliku i na kraju uspio snimiti svoj film po svom scenariju po svojoj knjizi. Nedovoljno zaintrigiran da se konzultiram s googleom, odokativno ću procijeniti da se radi o rijetko viđenom primjeru autorove nepokolebljivosti vizije, a kolika je prednost kad autor sam adaptira svoje rečenice na novi medij pokazuje odličan scenarij, satkan od mnoštva detalja koji će, uvjeren sam, na drugo gledanje sjesti još i bolje.

Druga je sreća što je muški dio glavnih uloga povjeren u ruke stvarno odličnih Logana Lermana (Percy Jackson, 3:10 to Yuma) i Ezre Millera (We Need to Talk About Kevin), čiji odnos ustvari i čini najbolji dio filma. Ezrina transformacija iz dijaboličnog sina Tilde Swinton u dobroćudnog maturanta u potrazi za ljubavlju lijepa je za vidjeti i zaslužuje svaku pohvalu, a Loganu je pošlo za rukom odlijepiti etiketu Percyja Jacksona sa sebe i pokazati da mu ne trebaju gromovi u rukama da zadrži pozornost na sceni.

Treća je sreća, i to velika, Chboskyjev potez da potentni glumački trijumvirat upotpuni Emmom Watson. Ne govorim to zato što mislim da je Hermiona fenomenalna glumica (iako – shvatite to kako želite – ni slučajno nije letva), niti ciljam na njen super izgled (makar ni tu nisam razočaran), već se ponovno vraćam na serijal filmova koji je nju učinio da se zbljuješ bogatom, a njenu vaginu medijski interesantnom. Publicitet koji je Watsonica donijela filmu, uz, recimo i to, sasvim solidnu glumu, njen je ogroman doprinos projektu i jamac da će filmu priliku dati milijuni ljudi koji inače možda iz kojekakvih razloga i ne bi – zbog predrasuda prema cendravim tinejdžerskim dramama, zbog sjećanja na Percyja Jacksona ili, u vrijeme kad se živi sve brže i stresnije, zbog prenatrpanosti rasporeda koja prosječnom čovjeku svojim filtrom dozvoljava da pogleda tek djelić filmske ponude. Sav taj publicitet, međutim, bio bi tek medvjeđa usluga da Chbosky nije snimio jedan od top deset filmova godine.

Glumci, dakle, odlični, glazba također na nivou, priča privlačna i svježa, a cjelokupni dojam toliko dobar da konačnoj ocjeni ne šteti ni ipak malo previše pazuha za moj ukus. Prespavana noć i razborito jutro šapću mi – prvi korak redatelja-početnika i drugi korak obećavajuće mlade glumice odličan su način da ‘ubijete’ par blagdanskih sati.

Pogledati.

 

4 komentara za “The Perks of Being a Wallflower

  • Marin says:

    Ovaj je mali Ezra rođen da glumi.

    Ugodno iznenađen.

    :)

  • Matea Rebrović says:

    Predobar film. Nisam čitala knjigu niti se previše informirala o radnji, po traileru mi se činilo čist ok za pogledat. Iskreno, očekivala sam “lakši” film. Drago mi je što se ti osjećaš bolje, ja imam neki Charlie osjećaj u sebi.
    Emma će napredovati i razvijati se, nije nimalo loša. Ezra je usitinu vrlo teatralan glumac, ima nešto opičeno u sebi, dok Logan jednostavno priraste srcu.
    Like it.

  • Vanja says:

    Nevjerojatno iznenađenje.
    Kako je, kako reče Marin, rođena nova nada, tako je effing autentičan. A cijeli film je čista poezija.

    Divna glazba, ali tunnel song? Ma ja sam se raspadala.

    Nisam gledala knjigu. Možda. Film je prva liga. Jedno od najljepših iznenađenja, totalno neočekivano, nepoznato, nisam čula, nisam ništa …

  • Vanja says:

    Ljudi. Nisam “gledala” knjigu? (Skužajte, to je zato što sam tek sada pogledala film pa sam još pod dojmom)

Leave a Reply

Your email address will not be published.