The Bling Ring (2013.)

Piše: Damjan Raknić

The Bling Ring (2013., 90 min.)

Režija: Sofia Coppola

Scenarij: Sofia Coppola (prema članku Nancy Jo Sales „The Suspects Wore Louboutins“)

Glume: Katie Chang, Israel Broussard, Emma Watson, Claire Julien, Taissa Farmiga, Leslie Mann, Georgia Rock

Ocjena: 6/10

 

Priča  filma prati aktivnosti grupe kalifornijskih srednjoškolaca koji zbog svoje opsjednutosti životnim stilom poznatih i slavnih  požele iskusiti isti te počnu upadati u kuće i krasti predmete.

Svijet Bling Ringa većini je nepoznat te će takav ostati vjerojatno zauvijek. Ljudi koji žive u takvom mjehuriću, a dio su tematskog okvira ovog filma, i nakon gledanja neće nam postati ništa bliži. Svijet koji ćete, međutim, upoznati ako pogledate film, premda nedovoljno dobro, onaj je u kojem žive razni pretendenti. U današnje doba globalne povezanosti i razmjene informacija, oni će vam izgledati poprilično poznati, jer izuzev motivacije, pretendenti na tron imaju jednu zajedničku karakternu crtu, a to je želja da budu netko drugi, pod svaku cijenu.

Glavni likovi ovog zanimljivog filma nalaze se tako blizu reinterpretiranom američkom snu da ga mogu dotaknuti, mogu ga i živjeti, na dan-dva, ali njima nikad nije dosta i to na kraju biva i njihova propast. Radi se neumjerenim mladim ljudima koji, želeći emulirati svoje idole, fokusiraju svu svoju pažnju na njih te zbog toga u drugim aspektima svog života ne uspijevaju ostvariti gotovo nikakav uspjeh. Marc (Israel Broussard) se seli u novu školu, koju mu njegova nova „prijateljica“ Rebecca (Katie Chang) ubrzo okarakterizira kao školu za „propale“ slučajeve gdje nitko zapravo ne želi biti, ali mora pa tako i ona (zbog donošenja nedozvoljenih supstanci u školu). Njih dvoje brzo postanu prijatelji te zbog činjenice da Marcov otac radi kao filmski distributer, on i Rebecca počnu svoj interesni odnos gdje on nju „na žlicu“ hrani informacijama o poznatima i slavnima, jer su oni dakako i njegova opsesija.

Kada otkriju da netko od njihovih idola nije u gradu, oni tada putem Googlea saznaju njihovu adresu te im provale u kuću kako bi dotaknuli i nosili predmete koje nose i diraju njihovi predmeti obožavanja. Kako film napreduje njihovo društvo biva obogaćeno s Nicki (Emma Watson), Sam (Taissa Farmiga) i Chloe (Claire Julien) te oni tada počinju živjeti život koji su uvijek htjeli, ali koji nisu ničim zaslužili.

Film je, što i priliči tematici, jako fokusiran na stvari i predmete te oni za naše protagoniste poprimaju gotovo fetišističke kvalitete, samo što osim volumenom taj aspekt nije dublje razrađivan, što bih osobno volio vidjeti. Ipak, sama priča je sadržajno dosta oskudna te nakon nekog vremena svaka nova krađa postaje manje narativno važna, međutim Coppola svaku sljedeću drukčije prikazuje te se u tom smislu film donekle vizualno spašava, koliko god to možda bilo nedovoljno. Ono što sam primijetio u ovom slučaju je vrlo miran pristup samim krađama i ilegalnim aktivnostima, budući da se i sami likovi u njima poprilično dobro snalaze, a to će možda mnogi smatrati neuvjerljivim. Njihova fokusiranost na cilj možda je u tim situacijama unutar likova otključavala potencijale koje ni oni sami nisu znali da imaju budući da se njima nitko zapravo sustavno ne bavi.

Roditelji većine likova ono su što bi Amerikanci nazvali „absentee“, odnosno odsutni, prije svega umom, a i tijelom (po uzoru na sistem glasovanja u političkim izborima, koji dopušta glasovanje u tzv. odsustvu iz mjesta prebivanja). Jedini roditelj koji dobiva nešto više vremena u filmu je propovjednica Tajne i majka Nicki i Sam, Laurie koju glumi Leslie Mann (This is 40, Knocked Up). Kanalizirajući njenu interpretaciju poznate knjige za samopomoć, ona takoreći naoružava svoje kćerke da „približavanjem“ željama i predmetima želja (u ovom slučaju mnogo važnije) ostvare svoj naum, što one, naravno, objeručke prihvaćaju.

S obzirom da je film baziran prema istinitim događajima koji su kasnije pretočeni u članak, ishod sve te dekadencije je predvidljiv te je na početku filma i naslućen, a to je da su mladi ljudi uhićeni i kažnjeni za svoja postupanja. Iako, vrijedi spomenuti, iz finalnih kadrova filma ne može se naslutiti jesu li nešto iz cijele priče naučili.

Redateljski stil Sofije Coppole je odmjeren i taj je pristup što se mene tiče u ovakvoj blago ludoj priči dobro odabran, premda treba reći da nije konzistentan. Vizualnih naglasaka određenih motiva ima te su neki kadrovi vrlo živopisni i na jedan čudan način vrlo zastrašujući. Međutim, tih autorskih kadrova je komparativno gledajući vrlo malo i siguran sam da će mnogi reći da je film pomalo dosadnjikav. Ono što je manjkavo svakako je priča – motivacije likova nisu dubinski razrađene. To se može donekle opravdati površnošću samih likova u priči, ali volio bih da sam mogao ući još dublje u psihu ovih mladih ljudi jer bi tako film sigurno dobio na snazi. Vizualni identitet filma odlično ocrtava svijet u kojem se radnja događa, a činjenica da su neke sekvence snimane na samim mjestima zločina samo pojačava autentičnost prikaza.

Najveće težište je u filmu ipak stavljeno na leđa mladih glumaca koji su dobili zadatak utjeloviti ove izgubljene tinejdžere koji pronalaze svoj smisao kroz življenje života drugih ljudi. U priči je težište radnje na ženskim likovima i rad ženskog dijela Bling Ringa je dobar iako nespektakularan.

Najbolji dojam ostavlja manipulativna i prepredena Katie Chang kao Rebecca, svojevrsna inicijatorica ilegalnih aktivnosti. Momenti gdje se kamera dulje zadržava na njenom licu otkriva jedan vakuum u njenom pogledu koji je u isto vrijeme i tužan i sablastan te je u tom smislu gluma vrlo uvjerljiva s obzirom na to što se htjelo pokazati. Premda je veći dio fokusa bio na Emmi Watson, kao najvećem imenu od svih glumaca u filmu, moram reći da je ona tek druga najbolja u filmu. Watson i njen, u ovom filmu, gotovo nepodnošljivo iritantan ton glasa i savršeno uvježbane rečenice će u vama inspirirati u isto vrijeme i čuđenje i bijes, što nije mala stvar. Ostatak glumačke ekipe korektno popunjava redove, međutim Chang i Watson su ipak vlasnice kadrova kada su u njima.

Tematika će mnogima biti odbojna, međutim način prikaza svijeta poznatih i slavnih u filmu nije nezanimljiv i ako ništa, voajeri među gledateljima će sigurno uživati u kadrovima ormara s cipelama Paris Hilton. Većina pozitivnih aspekata filma mnogima će možda i preletjeti preko glave zbog prije svega blage i nenametljive Coppoline režije, ali postoje momenti prave filmske vrijednosti u Bling Ringu. Zaključno želim reći da je film interesantan, ali oskudan sadržajem i pravom hrabrom režijom, čega je oboje moglo biti više u filmu.

2 komentara za “The Bling Ring (2013.)

  • AM says:

    Svega na svijetu ima pa i ljudi i omladine iz filma kao što je ovaj.

  • Izabela says:

    poprilično se slažem s napisanim. chang i watson su odlične, film je manjkav,radnja dosta ravnolinijska, motivacije likova ne dorađene kako su mogle biti, i ostaju na samim glumcima. dosadnjikav film da, i pomalo prazan ali a obzirom na prikazano, možda takav ton baš i paše

Leave a Reply

Your email address will not be published.