The Bag Man (2014.)

Piše: Marko Stojiljković

Redatelj nas može držati u mraku na dva načina. Jedan od njih stvara atmosferu i raspoloženje i na kraju ostavlja nekakav dojam, dok drugi samo djeluje kaotično i bez kontrole. The Bag Man pripada ovoj drugoj grupi filmova i toliko je traljavo izveden da se čak ne može izboriti s fizičkim svjetlom i mrakom, da ne spominjemo dramaturško značenje toga. Istini za volju, gluma nije loša, barem od onih od kojih očekujemo neku razinu. Priča je poprilično standardna, ali standardna priča ne mora biti loša. Problem je u neiskusnoj, debitantskoj režiji i katastrofalnom scenariju koji pokušava biti jako pametan, često na svoju štetu.

Tarantino je 90-ih unio postmodernu osviještenost i određeni ironičan odmak u klasične filmske motive, prije njega se Scorsese poigrao komedijom i trilerom ubacujući ih u logiku noćne more i inovativno koristeći hyperlink u After Hours, na koji se The Bag Man nekako napola definirano oslanja. Međutim, dojam je generalno negativan – ovdje imamo smrznutog Scorsesea, podgrijanog Tarantina, s malo cinizma braće Coen, začinjenog površnom interpretacijom Lyncha (invalidi i kepeci koriste se kao faktor straha i sablasnosti), a sve to kasni minimalno dvadeset godina. Poseban stupanj bezobrazluka jest to što Grovic misli da je njegov buđav filmčić apsolutno u rangu sa značajnim prethodnicima. Drugi je problem što vrijeđa gledateljevu, to jest moju, inteligenciju dajući preočite hintove bez imalo stida.

The Bag Man (2014) John Cusack

Dakle, Jack (Cusack) kurir je koji treba odnijeti jednu torbu u jedan motel, uzme sobu broj 13 i tamo sačeka daljnje upute u smislu toga tko će po torbu doći. Pritom, ni u jednom trenutku ne smije pogledati u torbu. Njega je unajmio Dragna (De Niro), dijelom kriminalac, dijelom mešetar, a dijelom intelektualac koji voli držati predavanja. On mu savjetuje da pročita Hesseov Magister Ludi, a i torba nekako smrdi na torbu iz Pulp Fictiona ili dva kofera iz Ronina.

Naravno, sve će poći po zlu. Jack će biti napadnut još prije motela, ispostavit će se da je motel buvara koja postoji samo u horor filmovima. Njime upravlja pasivno-agresivni frik u invalidskim kolicima (Glover), a ni populacija nije ništa manje zastrašujuća. Tu su gangster s povezom na oku (Sticky Fingaz) i njegov pomoćnik kepec (Klebba) koji stalno ganjaju kurvu (Da Costa) s mornarsko plavom perikom obučenu kao Wonder Woman. Ona se sklanja kod Jacka u sobu, predstavlja se kao Rivka i kaže da je iz Izraela, iako očigledno nije. Posebnu nelagodu unose nimalo ugodne posjete sadističkog šerifa (Purcell) i njegovog homicidalnog zamjenika.

2

Naravno, ništa nije onako kao što se čini, poslije crnohumornih lajni uslijedit će već nekakva makljaža ili puškaranje, s krajnje uvrnutim načinima za ubiti ili biti ubijen. Rivka nije obična kurva, upravitelj motela nije običan invalid, šerif nije samo agresivna somina… U nekom trenutku Jacka će kepec (doslovno) popišati, Rivka će biti prebijena i umalo silovana dok ne uzvrati, u nepovezanoj sceni Dragna će razbiti nos nekoj dragoj ženskoj osobi (tajnica li je, kći li je) samo zato što je pogriješila, što će prizvati u sjećanje Altmanovo čitanje noira u The Long Goodbye.

Međutim, sve to ludilo dano je proizvoljno, citati ne djeluju kao omaži, nego kao bezočno preseravanje, a zbog loše režije to čak nije zabavno ni gledati. Naravno, nemam ništa protiv trivijalizacije nasilja i sprdnje s političkom korektnošću kada to ima smisla. Nemam ništa protiv parodije čega god, pa ni mačizma, kada je ta parodija artikulirana. Nemam ništa protiv standardnog poola čudnih likova ako su interpretirani valjano. Ništa od toga ovdje nije tako.

3

Pozitivno je iznenađenje u filmu Robert De Niro, koji Dragnu tumači u ključu jedne od svojih najboljih uloga, Louisa Cyphera iz filma Angel Heart. Nije to slučajno, oba lika imaju nezahvalan zadatak donijeti deus ex machina otkriće na kraju filma, s malom razlikom da Cypher donosi šok, a Dragna poprilično prigodno objašnjenje. De Niro u The Bag Man optira za dobro zezanje i vrlo kulturnu autoparodiju. Cusack je zarobljen s vrlo striktnim protagonistom, ogrubjelim čovjekom koji je prošao svašta, ali je sposoban za empatiju, iako to krije. Pritom mu se događaju serijska sranja od početka do kraja i on se s njima mora nositi muški. John Cusack dobar je glumac i to će izvesti bez greške, ali jednostavno nema nikakve šanse da zablista. Rebecca Da Costa ulogu je dobila prvenstveno zbog manekenskog izgleda, njena gluma graniči s očajnom, ali doprinosi dojmu treša. Ostali imaju toliko treš likove da ih i nije moguće bolje odglumiti.

Sve u svemu, The Bag Man loš je film, od početka do kraja, pretenciozan, ugušen preseravanjem i konačno, naporan i dosadan. Za nešto što se izdaje za triler s crnohumornim elementima, konačan je rezultat porazan. Ovakva razina scenarističkog i redateljskog amaterizma ne bi se smjela pojaviti čak ni na rubovima Hollywooda.

4

Ostaje pitanje zašto bi De Niro i Cusack glumili u takvu filmu. Nije zbog love, s obzirom da se ne čini da su mogli naplatiti masne honorare, a financijski uspjeh ovog filma u rukama je mušterija na kioscima i pumpama. Možda su se dobro zezali. Gledajući ovaj film, ja znam da nisam. Sve sam vrijeme prizivao i bolje filmove koje The Bag Man citira, ali i istoimeni kanadski treš uradak u kojem frajer s papirnatom vrećicom na glavi katanom kolje ogromne količine razbojnika koji su ga napali. To je bio dobar treš.

Leave a Reply

Your email address will not be published.