Teorija svega [J. Marsh, 2014.]

Piše: Dragan Antulov

Većina biografskih filmova u današnjem Hollywoodu za temu ima ličnosti iz industrije zabave, uglavnom glumce i filmaše (kako bi se u sezoni nagrada lakše moglo na kartu nostalgije i solidarnosti hvatati gerontokratsko biračko tijelo losanđeleske Akademije) ili glazbenike (jer se soundtrackom lakše promovira film). S druge je strane bilo teško očekivati da bi se Hollywood u biografskom filmu mogao pozabaviti nekim znanstvenikom, bez obzira koliko on bio važan za današnji svijet. Izuzetak bi mogli činiti znanstvenici čije polje rada, kao u slučaju Kinseyja prije deset godina, omogućava da se skupljaju bodovi na promoviranju holivudskog turbo-liberalizma ili oni znanstvenici čije biografije, poput Johna Nasha u Genijalnom umu, sadrže ključni sastojak za dobivanje glumačkog Oscara – fizički ili mentalni nedostatak koji od tumača glavne uloge traži dodatni napor. Teorija svega, koja je premijeru imala na ovogodišnjem festivalu u Torontu, ostvarenje je koje pripada potonjoj kategoriji.

Protagonist filma je Stephen Hawking, britanski fizičar koga široka javnost manje zna zbog toga što je u posljednjih nekoliko desetljeća znanost obogatio nizom revolucionarnih teorija koje nastoje objasniti univerzum, a više zbog toga što mu je to uspjelo usprkos neurodegenerativnoj bolesti zbog koje je vezan za kolica i izgubio moć govora. Radnja započinje 1963. godine, kada je Hawking (Redmayne) mladi student na Cambridgeu kojem je najveći problem u životu neugledni “nerdovski” izgled. Usprkos tome, svojim neortodoksnim zamislima uspijeva impresionirati ne samo svoje profesore nego i studenticu književnosti Jane Wilde (Jones), koja s njim započinje ljubavnu vezu. Hawkingov svijet se, pak, sruši nakon što mu je dijagnostirana amiotrofična lateralna skleroza (ALS, ista ona bolest radi koje su se celebrityji nedavno na društvenim mrežama polijevali vodom), a liječnici predvide tek dvije godine života. Hawking ispočetka to vrijeme nastoji posvetiti isključivo svojim znanstvenim istraživanjima, te smatra da bi Jane samo smetala. Ona je, međutim, odlučna ostati uz muškarca kojeg voli, te se za njega vjenča i rađa mu troje djece. Kako godine prolaze, a Hawkingovo stanje postaje sve gore i gore, tako se i njihov odnos mijenja, pogotovo nakon što Jane upozna šarmantnog nastavnika glazbe Jonathana Jonesa (Cox).

1

Film je prije svega posvećen Hawkingu, odnosno njegov glavni adut (i “oskarovska” uzdanica) trebao bi biti Eddie Redmayne. Ne može se reći da se mladi britanski glumac i bivši maneken, najpoznatiji po ulozi Mariusa u Jadnicima, nije potrudio. Njegova transformacija u gotovo karikturalnog “nerda” , a potom prikaz postupne, ali nezaustavljive fizičke degeneracije, je dojmljiva. Međutim, i Hawking i Redmayne u svemu tome nekako uspiju doći u drugi plan. To je prije svega zasluga Felicity Jones, britanske glumice koja u posljednje vrijeme pretendira zauzeti “nišu” uloga u biografskim filmovima koje je dotada držala Emily Blunt. Jones, osim što prilično dobro glumi, i dobro izgleda, a to se, dakako, može reći za cijeli film. Marsh, režiser u čijem su opusu najpoznatiji dokumentarci kao Man on Wire i Project Nim, posvećeni živopisnim ličnostima i događajima 1970-ih, itekako se potrudio film učiniti vizualno atraktivnim, a to se posebno odnosi na scene s početka 1960-ih, odnosno prikaz početka ljubavne veze između Hawkinga i Jane, koje ponekad izgledaju kao da su “izronile” iz holivudskih mjuzikala i romantičnih komedija tog doba.

Sve to, međutim, ne može sakriti osnovni problem filma – scenarij Anthonyja McCartena koji, kao i kod mnogih sličnih biografskih filmova, ne uspijeva od nekoliko godina i desetljeća nečijeg života sastaviti nekakvu koherentnu dramsku cjelinu. A to je posebno teško izvesti u filmu u kome nema negativaca, a još teže kada su temelj za scenarij memoari još uvijek žive osobe, i to one kojoj je, kao bivšoj gospođi Hawking, u interesu svoj odnos s protagonistom učiniti što idiličnijim. McCarten tako tek baca natuknice o nekakvim konfliktima – to se prije svega odnosi na Hawkingov ateizam nasuprot Jane kao pobožne anglikanke, kao i njegovo odbijanje da je oženi nakon što mu je dijagnosticiran ALS. Film postaje zanimljiv tek u trenutku kada u život Hawkingovih uđe lik Jonathana, ali i to na način koji izgleda kao parodija televizijske sapunice; tome nimalo ne pomaže što nastup Charlieja Coxa povlači paralele s likom koji je tumačio u Carstvu poroka. Tu nije od previše pomoći ni to što su bračni problemi Hawkingovih prikazani u filmu temeljeni na stvarnim događajima, a pogotovo kada kraj braka gotovo da i nije prikazan. Lik njegovateljice Elaine Mason (Peake) tek se nakratko pojavljuje, i to kao profesionalka za koju uopće nije jasno kako je to uspjela postati novom gospođom Hawking. Zapravo, mnogo toga u filmu nije jasno, uključujući i ono što bi trebalo biti najvažnije – Hawkingove teorije, odnosno zbog čega su imale takav značaj za suvremenu znanost. Međutim, to se čini malo preteškim sadržajem za današnju publiku, i, što je važnije, prosječnog glasača Akademije kome je Teorija svega prvenstveno namijenjena.

2

S druge strane, Marshovo ostvarenje je tehnički “ispeglano” i u suštini prilično dopadljivo, tako da će veliki dio gledatelja imati razloga zanemariti ove nedostatke. Ako kojim slučajem neki od njih budu potaknuti da bace oko na deset godina star BBC-jev film (gdje je Hawkinga tumačio Benedict Cumberbatch) ili, još bolje, uzmu u ruke neku od Hawkingovih knjiga, moglo bi se reći da je ispunio svoju svrhu postojanja.

6 komentara za “Teorija svega [J. Marsh, 2014.]

  • denis says:

    Baš ga jučer pogledao. Tako nekako. Solidan filmić, lijep; ali nedostaje mu dramaturškog naboja koji bi te “snažno uvukao u film”.
    Nije klasa nekih “pravih” biografskih (ray, hod po rubu, genijalni um…”)

  • Dora Eva says:

    Nekoliko (nadam se dobro argumentiranih) komentara na ovaj prikaz.

    Možda svi ili većina osoba koje su predane samo jednom cilju u životu nalikuju jedni na druge, no karikiranost „nerda“ ili bilo čega drugoga, uključuje određenu dozu humora, koja, po meni, u ovom filmu nije prisutna. Ovdje se radi o drami.

    Niti u jednom trenutku filma nisam pojmila da je ovom čovjeku „najveći problem u životu neugledni “nerdovski” izgled“. Čak suprotno, njegovo „nerdovstvo“ ga, za razliku od klišeja, niti najmanje nije omelo da osvoji ženu na koju mu je prvo „pao pogled“.

    Između ostalog, radi se o pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. U to vrijeme na odnose se gledalo na drugačiji način nego danas. Prema tome, za vidjeti u prikazu tog odnosa poveznicu s još starijim mjuziklima ili novijom verzijom iskrivljavanja odnosa u vidu žanra romantičnih komedija, nemam mašte. Neki ljudi se naprosto vole, dok se vole.

    Tražiti negativce u filmu koji veli da je svijet siv… ?

    I Hawking i Jane su vidjeli film prije nego li je pušten u promet, i odobrili su ga. I razumno je misliti da su stvari uljepšane. S druge strane, stvari nisu ostale skrivene. Jane je imala drugu ljubav, i Stephen je razvio drugu ljubav prema njegovateljici. Kako se to ne kuži zašto? Pa u jednom trenutku u filmu veli: Dugo sam tražio savršen model svemira, i onda sam našao nju.

    Kraj braka itekako je dobro prikazan obostranim plačem supružnika. Nakon dugog vremena šutnje..

    Meni film nije dobio na zanimljivosti uvođenjem drugih “ljubavnih” likova, nego na životnoj uvjerljivosti.
    Ne znam kakve veze s ovom ulogom imaju ranije uloge ovog glumca.

    Što se značenja otkrića Stephena Hawkinga tiče… Teorijama koje je iznio u doktoratu je zastupao tezu o postojanju Crnih rupa. Kasnije, odbacio ju je… I sad, nisam dovoljno kapacitirana da ponovim zašto je odustao od tog, ali znam da dok je film trajao, kužila sam stvar. Moram ga ponovno pogledati!

  • jelena says:

    filmski do zla boga nebitno ostvarenje

  • Mario says:

    7/10

  • Gjuro says:

    Redmayneu svaka čast, ali Dragan je dobro primijetio – scenarij je nikakav. Mijenjao bih ovo za suvisao dokumentarac ili onu verziju s Bededictom koja je dramski neusporedivo zanimljivija.

  • Gjuro says:

    *Benedictom

Leave a Reply

Your email address will not be published.