Svjetski rat Z (2013.)

Piše: Andrea Knežević

Svakoga ljeta Hollywood izbaci najmanje jedan film iz jedne popularne franšize kako bi (opetovano i nenamjerno) dokazao koliko je lova totalno irelevantna u stvaranju kvalitetnog filma. I koliko je kvaliteta totalno irelevantna za jedan Hollywood. Ovoga je ljeta ta čast, između ostalog, pripala i apokaliptičnoj horor akciji World War Z Marca Fostera. Redatelj koji iza sebe ima uistinu odlične filmove poput Finding Neverland (2004.) i Stranger than Fiction (2006.), u posljednjih je godina, čini se, napravio zaokret za 180 stupnjeva, servirajući nakon Quantum of Solace (2008.) još jedan u (fizički) atraktivnu glumačku postavu fino zapakirani visokobudžetni uradak s mnogo gela za kosu, a malo dubine.

World War Z snimljen je prema istoimenoj knjizi Maxa Brooksa iz 2006., te je scenarij nakon mnogobrojnih prepravaka gotovo u potpunosti izgubio doticaj s predloškom. Sinopsis filma: izbio je virus koji ljude pretvara u zombije i Brad Pitt kreće u spašavanje svijeta, skačući s jednog kontinenta na drugi, iz jedne katastrofe u drugu. I to je u principu to. Kada se glumac viskog profila kao što je Brad Pitt (koji inače spada među bolje mainstream glumce, reklo bi se) nađe u vrlo nezahvalnom i površnom scenariju prepunog stevenseagalovskih dijaloga („Sure you wanna do this?“ “’Course I’m not. Let’s go.“) teško se fokusirati na činjenice koje film, usput, predstavlja vrlo, vrlo ozbiljno. Preaching to the choir, rekao bi svaki film Toma Cruisa u posljednjih 10 godina.

2

Da je ‘manje je više’ pored Arniejevog „I’ll be back!“ jedna od najvećih istina ikada izrečenih, dokazuje uvijek popularna a trenutno nikad popularniji podžanr zombi-filmova. Počelo je vrlo jednostavno a efektno s Romerom i  Night of the living Dead (1968.) i kulminiralo u World War Z i njegovom prenatropanošću CGI-em. Između ova dva ekstrema nasreću imamo filmove poput 28 Days Later (2002.), koji savršeno balansira tmurnu kinematografiju sa zanimljivim narativom. Kinematografija u World War Z više je u duhu jednog tipičnog filma katastrofe te se, što se vizualnoga aspekta tiče, niti ne trudi dočarati estetiku i atmosferičnost same apokalipse, već je isključivo koncentrirana na prikazivanje posljedica apokalipse, podmazane poznatim WROOOM!WROOOM! Hansa Zimmera iz Nolanovog Inceptiona (i čini mi se da je prisutan u svakom sci-fi blockbusteru), za čiji je rip-off u ovom filmu zaslužan Marco Beltrami.

Nakon Shaun of the Dead (2004.), World War Z tek je drugi zombi-film koji (ne)bića koja se hrane ljudskim mesom naziva zombijima, a zapravo najmanje zaslužuje takvu čast. Iako za sebe ne bih nužno rekla da je zombi-žanr nešto što ću svim srcem braniti od dežurnih cinika, rekla bih da postoje određena očekivanja kada se radi o karakteristikama koje tradicionalna fantastična bića moraju posjedovati. Tako vampiri ne svjetlucaju na suncu, a zombiji su – spori. World War Z se očito odlučio revitalizirati motoriku svojih zombija, stvorivši tako svojevrstan vampire-zombie hibrid u kojem su zombiji ne samo superbrzi i snažni, već se zadovoljavaju isključivo jednim ugrizom. Na brainsss, čini se, ni ne pomišljaju. Nakon ugriza osobi preostaje 11 sekundi prije nego se u epileptičnom napadu transformira u super-zombija. Ova je promjena zapravo vrlo dosadna jer na kraju imate hrpu zombija koji histerično trče naokolo te ih se gotovo ne razlikuje od ne-zombija za kojima trče. Zvuči kao klasičan trik koji bi potpomogao da film bude dinamičniji, ali na kraju sve to skupa postane vrlo zamorno. Nadalje, vizualizacija elemenata horora svedena je na minimum; nema krvi, nema crijeva a vrhunac su vjerojatno jedna ili dvije smrskane glave. Film je vidljivo fokusiran na CGI i (post)apokalipsu. Ali u tome i jest problem; vidjela sam i 2012, i Independence Day i War of the Worlds. Nisam vidjela World War Z.

1

Uz ispolitizirani scenarij i silne pokušaje da se uklopi u nekoliko žanrova odjednom, film biva preozbiljan za vlastito dobro. World War Z se, čini se, ne može odlučiti želi li biti zapamćen kao horor, politički triler ili film apokalipse. Zašto je, primjerice, Olympus Has Fallen najbolji film 2013.? Pa, jer ne pokušava biti nešto što nije. Ne nadilazi status klišejiziranog akcića s kvazi-političkom podlogom. Zašto je Olympus Has Fallen najgori film 2013.? Pa, iz istog razloga. No, to je druga priča. Ipak, postoji nešto što bih izdvojila kao posebno u ovom filmu, nešto što ga izvlači iz aposloutne propasti. Lik izraelske vojnikinje Segen koju tumači newcomer Daniella Kertesz uveden je u priču baš u trenutku kada mi je, nakon nebrojenih „oh, come on!“-trenutaka, i zadnji tračak guilty pleasurea počeo hlapiti. Onoliko koliko je Pitt zombijast u svojim ekspresijama, toliko je Kertesz u svojoj patnji životna. Svojom nekonvencionalnom ljepotom i izrazitom karizmom unijela je prijeko potrebnu svježinu u film. Vjerojatno je njezina pozadinska namijena bila samooživljavanje male-to-female-ratio, ali je kao nuspojava čeka velika karijera.

3

World War Z ne nudi apsolutno ništa dosada neviđeno. Štoviše, djeluje kao kompilacija svakog (novijeg) zombi-filma. Onima kojima su prvenstveno filmovi katastrofe guilty pleasure kao meni, doći će na svoje ako malo stisnu zube, dok će pravim zombifilima World War Z djelovati kao jeftina provokacija njihove ljubavi prema mozgojedima.

7 komentara za “Svjetski rat Z (2013.)

  • Marko says:

    Odlična recenzija Andrea, potpisujem svaku riječ :)
    Stvarno šteta zbog propuštene prilike da se napravi kvalitetan zombi film (ako ovo zovemo zombi filmom), na kraju ispalo kao klasično nabijanje love u kino blagajne(naravno zato je Brad tu)….nadam se da će Hollywood potaknut mirisom love koja se osjeća u zombi-žanru izbacit visokobuđetni film koji ce ući u povijest zombi-žanra, a do tada se zadovoljimo štancanjem blockbustera 😉

  • DS says:

    Koncipiran kao video igrica. Glupi razlog za početak radnje, skače s lokacije na lokaciju u kojoj ima određenu misiju i nekoliko side-questova, svaki puta kada dođe baš se tada dogodi globalni nered i onda se iz toga treba izvući da bi se došlo na novi level. Uvijek preživi samo glavni lik, a zadnji level čak ima hide&seek sekciju, tipična tropa video igara 21. stoljeća. Ali za razliku od mnogih video igara, izuzetno glupe premise i rasplet. Valjano pogođena recenzija.

  • francion says:

    Mozak na pašu zombi flick zbog kojeg nisam požalio ni kune za kartu. Ako ga shvatimo neozbiljnije od samih autora, mislim da je gušt puno veći.

  • Maltezer says:

    Meni osobno je zapravo zao samo zbog toga sto ce los film vjerojatno odbiti mnoge ljude od jako dobre knjige, koja, kao sto je receno, nema veze sa filmom (namjerno tim poretkom to govorim zato sto vecina gledatelja nije cula za knjigu). Neki dan sam naletio na novo izdanje i na naslovnici Brad Pitt.
    FIlm… los. Kakav ce biti sequel mogu samo pretpostavljati.

  • swvi says:

    Bolja je zadnja epizoda South Parka od ovoga. Crnci su jači negativci i zanimljiviji.

  • Wisa says:

    Najveće razočarenje godine uz Pacific Rim.

  • swvi says:

    Najveće razočarenje godine, možda i svih vremena, je novi Superman.

Leave a Reply

Your email address will not be published.