Šuti (2013.)

Piše: Damjan Raknić

Šuti, novi film Lukasa Nole, prati turoban i beznadan život Bebe (Tihana Lazović), žrtve zlostavljanja koja, čini se, nikako ne može pobjeći vlastitoj sudbini.

Budući da film usko tematizira različite oblike obiteljskog nasilja i zlostavljanja općenito te kako bismo izbjegli zabune, sve opservacije koje se tiču karakterizacije likova isključivo su plod moje interpretacije onoga što je prikazano u filmu, koji na kraju gledatelju poručuje da se priča temelji na istinitom događaju. Činjenica da se radi o priči temeljenoj na istinitom događaju tu priču, međutim, ne čini imunom na kritiku koja se tiče njene prezentacije u filmskom obliku, što će se ovdje dogoditi. Ne želim da se moja kritika ovog filma protumači kao kritika stvarnih osoba koje su ovu priču proživjele ili je još žive.

S obzirom na temu, priča filma Šuti za mene ima startni problem u tome što se naočigled događa izvan vremena i prostora, točnije nije čvrsto uzemljena u društveni kontekst. Smatram da se kod ovakvih tema, koje široko zahvaćaju sve pore društva, od obitelji preko državnih institucija, priča mora usidriti u prostor i vrijeme kada se ona događa, kako bi gledatelj mogao o toj priči i njenoj prezentaciji donijeti kvalitetan sud. Film to radi kranje nejasno, no ja sam mišljenja da se to napravilo namjerno, kako bi se pokušala nametnuti bezvremenska kvaliteta koja je priču trebala podići na arhetipsku razinu.

3

Ono što film postiže selektivna je izolacija svojih protagonista koji u takvoj interpretaciji društva, čini se, nemaju nikakvih drugih sadržaja osim raditi to što rade. Sve scene koje uključuju pauzu od zlostavljanja većinom su kratke te za samu priču potpuno nevažne, a najgore je to što se u njima pribjegava dramaturgiji pogodnosti i slučajnosti. Tako je moguće da jedan lik ukrade auto usred bijela dana s malom bebom na stražnjem sjedalu te da sam kasnije prizna da ju je primjetio tek 30 minuta nakon što je auto ukrao. Što nas vodi do još jednog problema filma Šuti, a to je selektivna i deficitarna karakterizacija likova.

Ne ulazeći detaljnije u radnju, gotovo svi aktivni muški likovi u priči pripadaju jednom od ovih tabora: ili su patološki zlostavljači ili su alkoholom motivirani zlostavljači ili su prilikom motivirani zlostavljači ili su samo alkoholičari. Poprilično jednostran pogled na mušku prisutnost u filmu pojačan je jednodimenzionalnošću svih pokazanih likova. To su likovi malo riječi – najčešće samo psuju i urlaju te nisu u mogućnosti sastaviti normalnu rečenicu – i odlučnih djela, koja se većinom svode na zlostavljanje. Ako svaki film treba predstavljati zaseban svijet, a Šuti to još dodatno naglašava izostavljanjem šireg konteksta radnje, onda je pogled na svijet Lukasa Nole poprilično crn.

2

S druge strane, skoro svi ženski likovi u filmu su, rekao bih, inherentno pasivni, izuzev lika Ksenije Pajić, koja glumi socijalnu radnicu (moja laička interpretacija) zaduženu za brigu o Bebi te njenu susjedu. Uz Bebu, najproblematičniji lik cijelog filma Bebina je mama koju glumi Lana Barić. Premda se pojavljuje u relativno malo scena, njena prisutnost je važna budući da ona nakratko doduše unese malo vedrine, nasuprot crnila koje prevladava i narativno i vizualno, ali o tome nešto kasnije. Ta vedrina, odnosno način na koji je prikazana, za mene je narativno neopravdana te se radi isključivo o redateljskoj intervenciji i kao takva predstavlja devijaciju u dramaturgiji koja nije ničim opravdana. Što nas dovodi do Bebe i njenog problematičnog puta kroz ovaj nelinearni i površni narativ.

Nemoguće je ne suosjećati s Bebom, uzevši u obzir smjer u kojem je njezin život otišao, ali Lukas Nola gledatelju to olakšava gomilajući zlo u njezinom životu do te mjere da gledatelj otupi. Uz to, prikazu radnje ne pomaže skokovito pripovjedanje koje nas iz sadašnjosti vodi u prošlost – što dalju, što bližu – te nas tako sprečava da smo potpuno uronjeni u Bebinu sudbinu. U filmu nema ni pokušaja dubljeg shvaćanja motivacije likova, a uostalom, kako to i postići kada su likovi svi redom nerazrađeni i pojednostavljeni? Redateljev odabir kadrova je vrlo čudan budući da u nekim situacijama koje bi omogućile dodatnu elaboraciju određenih mentalnih stanja često ostajemo u najširem mogućem planu, koji kao da dopušta Noli da je u isto vrijeme u prostoriji, ali bez da mora reći vlastito mišljenje o tome što nam pokazuje.

1

Međutim, uvjerljivo najzačudniji aspekt vizualnog jezika filma krajnje je neprikladna fotografija. U startu želim reći da je tehnička egzekucija tog izgleda izvrsna, što nije upitno kada je direktor fotografije Mirko Pivčević. Ono što jest upitno usklađenost je izgleda filma i radnje filma. Šuti, premda je film u boji, zapravo je crno bijeli film, bez bijelog, ako se mogu slikovito izraziti. Većina filma se događa u mraku, tijekom noći ili u različitim kombinacijama jednog i drugog. Jedino što narušava to crnilo razasuti su snopovi svjetlosti koji likove obasjavaju kada prođu kroz njih. Uz najbolju volju, nisam mogao pronaći opravdanje za njih, a izvrtio sam sve, od toga da oni simboliziraju svjetlo na kraju tunela, da predstavljaju onaj mali dio Bebinog duha koji nije klonuo, do toga da to možda njena majka na nju takoreći pazi, ali ništa od toga u kontekstu filma nije mi imalo smisla. To znači da je to u filmu, po mom mišljenju, samo zato jer izgleda efektno, što nije valjano opravdanje. Zaključno mogu reći da je film vrlo problematičan, s tim da možda najveću filmsko-estetsku transgresiju nisam niti spomenuo, njoj ćete morati posvjedočiti da bi joj vjerovali. Za moj pojam radi se o vrhunskom neukusu, ali to je samo moje mišljenje.

Šuti priča priču prepunu problema, počevši od šlampave karakterizacije i negativnog učinka dramaturške nelinearnosti na gledalačko iskustvo. Ekstremnost pogleda na svijet koji je Nola pokazao u skladu je s krajnje neskladnim izgledom filma, koji, premda tehnički izvrstan, nipošto ne pripada ovakvom filmu. Gluma je ovdje korektna, ali ništa više od toga, i kao takva predstavlja jedinu svijetlu točku u ovom inače poprilično tamnom filmu. Ne toliko zbog tematike koliko zbog neadekvatnog tretmana ovako važne teme.

Leave a Reply

Your email address will not be published.