Šuma užasa

[J. Zada, The Forest, SAD, 93 min., 2016.]

5

REŽIJA

Jason Zada

SCENARIJ

Nick Antosca, Sarah Cornwell, Ben Ketai

GLUME

Natalie Dormer, Taylor Kinney, Noriko Sakura, Stephanie Vogt, Eoin Macken

SAŽETAK

Kad zlo pobijedi.

4,5

PROSJEČNA
OCJENA
ČITATELJA

---

PROSJEČNA
OCJENA
FAK-OVACA

VAŠA OCJENA

Piše: Decadent Sympozium

The Forest je onaj tip ideje koja je u drugim rukama mogla biti novi The Babadook (2014). U Japanu, na planini Fudži, postoji šuma Aokigahara u koju ljudi odlaze počiniti samoubojstvo. Vlasti znaju za već utabanu tradiciju te se ne upliću u njihove odluke, naročito s obzirom na lokalna svjedočanstva o malicioznim duhovima koji se u šumi hrane ljudskom tugom, što je inače detalj tradicionalnog animističkog sustava vjerovanja u Japanu. Amerikanka Jess (Natalie Dormer), sestra blizanka protagonistice Sare (Natalie Dormer) koja se prije više godina odselila u Japan, nestaje u Aokigahari, no temeljem posebne blizanačke povezanosti Sara je uvjerena da se Jess nije ubila i odlazi je izvući iz Aokigahare.

Barem okvirom svoje priče, The Forest je imao najbolje uvjete stvoriti psihologijski film koji će nas usput prestrašiti. I krenuo je u dobrom smjeru. Uz ritmički ponešto nezgrapnu montažu početkom filma, kada se presijeca Sarin dolazak u Japan s događajima prethodnog dana tijekom kojega saznaje za nestanak sestre i odlučuje se na odlazak, u pripremi zapleta autori pažljivo uvode sporedne likove i daju intrigantan spin zajedničkoj prošlosti sestara, stvarajući zanimljivi paralelizam motiva koji nam ne dopušta sasvim laku anticipaciju ishoda u šumi, ali očigledno otvara prostor za psihološku dimenziju strave i to je nešto čemu bi se kao gledatelji trebali radovati – za razliku od većine horor filmova, ovaj naočigled nastoji ispričati i jednu osobnu priču. Igrajući se kombinacijama scena sanjanja, flashbackova i aktualnog zbivanja, momenti jeze dozirano se puštaju u film i probijaju kroz, doduše sasvim školske i tipične, scene upoznavanja likova s aktualnom situacijom, a jedan ili dva srednje intenzivna jump scarea nisu nametljiva; mada u refleksiji na film shvatite da su bila bezvezno smještena, tek tu da preplaše.

1

Na stranu činjenice da vidno osjećate pomalo tehničku zbrzanost u razrješavanju scena, film se približava autentičnosti (inače podcijenjenog) nekonvencionalnog The Dark (2004), sve do svoje sredine, kada počine otkrivati neadekvatnosti scenarija na djelu. Radi se o stalnom uvođenju elemenata priče – likova, motiva likova, lokacija, i sl. – koji se ili ne iskoriste, ili pak ne dobiju svoje adekvatno mjesto u strukturi poante, ili se pak određenim estetskim odlukama ponište. To je šteta jer dosta toga film dobro pokrije, upravo zbog čega sam mislio da će u konačnici sve staviti na svoje mjesto. Navest ću po jedan primjer za svaki, iako ih ima puno više. Primjerice, element tuge koji se više puta spominje u filmu i, tobože, provlači kroz misaone radnje likova, raskopan je apstraktnim plašenjem koje se ustvari zasniva na strahu, a ne tuzi. Stoga, zvuči odlično na početku, ali na kraju se film uopće time ne bavi. Za komparaciju, The Rite (2011), još jedan podcijenjen naslov, bez obzira što je „film strave“ popularne tematike, svoj smisao izvlači iz elementa sumnje i to se konzistentno provlači kroz film, dajući mu autentičnost. U slučaju elementa u The Forest koji nema adekvatno mjesto, tu možemo odmah govoriti o liku Aidenu (Taylor Kinney), australskom novinaru koji pomaže u Sarinoj potrazi. Većina scena s njime, ili bolje rečeno, uzročnost događaja u tim scenama,  ukupno su iracionalni i scenarij zapravo nema pojma što da s tim likom radi, a tako s njim i završava. Sarine promjene prema njemu i neobjašnjavanje njegova smisla u priči, barem sugeriranje mogućih motiva u svemu tome, čine od njega jedinu zbiljsku avet tehničke strane filma, što mu ne ide na korist. Konačno, svaki film poput ovog, koji je pokušao usput nešto ispričati, dapače, pokušati to prikazati jednom meta-psihološkom scenom pred sam kraj filma, prestaje držati do sebe, a s time i gledatelji, onog trenutka kada film završi s BLAVAVAVA! kadrom ružne face koja vrišti u kameru. Zar je toliko teško zapamtiti zašto je Paranormal Activity (2007) bio uspješan? U svakom slučaju, ovo su neki od detalja koji u znatnoj mjeri spuštaju filmu prag kvalitete, a i njegova mu tendencija da što je bliže kraju filma sve više koristi konvencionalne, prežvakane tipove plašenja ne idu u prilog.

0

Jedna zgodna strana filma je glumica Natalie Dormer, koja, evo, film za filmom niže sporedne uloge u kojima svaki puta igra pomalo drugačijeg lika, a tako je i ovdje, što mi se prilično svidjelo. Za razliku od mnogih generičkih faca koje se prošeću kroz ove komercijalne filmove strave, Dormer solidno utjelovljuje Saru Price koju će se zapamtiti kao nekog do koga ti je pomalo i stalo u kinomakljažama, a u ovom je filmu morala odglumiti različite sestre, što je dobro odradila. Film koristi konvencionalnu tehniku da bi snimao scene u kojoj se Jess i Sara susreću, uvijek kutovima izbjegavajući jedno lice, no one su karakterima, čak i u pogledu, vidno različite osobe i obje pristupačne. Uz Dormer, Kinney je jedini glumac koji je imao veći posao za odraditi, a s obzirom što se od njega tražilo, bio je sasvim OK. Za razliku od toga, puno začudnosti nalazilo se oko japanskih glumaca: nisam posve siguran jesu li htjeli od Japana napraviti čudnjikavost kakvu obično konstruiraju za svako selo u koje neki protagonist zađe i tamo najebe, ili nisu iz njih mogli izvući prirodnu reakciju, ali nije baš sasvim sjelo. U globalu, film ima veće šanse pomalo prestrašiti s obzirom na mnoge druge filmove, ali opet tvrdim da džabe sve to kad se svodi na iznenadne prepade.

Zaključno, ma koliko toga zanimljivog (ili: zanimljivog u potencijalu provedbe) našao u filmu i bez obzira na razne detalje koji čine ovaj film iznadprosječnim u okviru svog žanra, ipak je toliko toga odrađeno nemaštovito, a u priči razvodnjeno, da na kraju, gledajući cjelinu sadržaja, nisam mogao sugerirati nešto više od prosjeka. Jednom će u kasnim satima doći na televiziju, pa ga surfajući netom usput pogledajte.

Leave a Reply

Your email address will not be published.