Šuma summarum

Piše: Marin Mihalj

Šuma summarum (2010.)

Redatelj: Ivan-Goran Vitez

Glume: Vili Matula, Hana Hegedušić, Ljubiša Savanović, Nataša Dangubić, Luka Petrušić, Goran Navojec, Zeljko Königsknecht

Ocjena: 7.5

 

Postoji par razloga zašto sam željno iščekivao dugometražni prvijenac Ivana-Gorana Viteza. Prvi bi bio taj što je svoje scenarističko (i redateljsko, dabome) umijeće iskazao još prije nekoliko godina kada je serija Bitange i Princeze bila najgledanija. U suradnji s još par autentično bizarnih i inteligentnih tipova koji su se, srećom, našli u istoj sobi (Zoran Lazić, primjerice), Vitez je prilično suvereno secirao hrvatsko društvo, njegovu (ne)kulturu i kič — nekada prvoloptaški, nekada suptilnije. No, u svakom slučaju, originalno i duhovito. Drugi razlog koji se nazirao bio je foršpan koji sam prvi put vidio na stranicama forum.hr-a, gdje je film kvalitetno reklamiran od strane nas, forumaša, pa je s vremenom, kad je film doživio svoju premijeru i subsekventnu kino distribuciju, postao i top-tema gdje se sam autor javio i strpljivo odgovarao na stupidna pitanja, konstruktivne kritike i, sudeći po svemu što je tamo pisao, pokazao zavidnu razinu visprenosti i neopterećene erudicije.

E sada, što možemo reći o samom uratku?

Najvjerniji opis radnje vjerojatno je dao sam autor na Facebook stranici filma, pa ćemo ga citirati: “Po šumama i gorama, naše zemlje ponosne/Idu grupe paintballaša, mobbing šutke podnose“. Naime, većina radnje filma odvija se u šumi gdje poveća skupina radnih kolega, pod neobičnim, na trenutke fantastičnim okolnostima dolazi u sukob sa šumskim bićimadisfunkcionalnom obitelji s erotomanom i vikend ubojicom, tatom, šutljivom i zlokobnom majkom, napaljenim degenerikom sinom i s nježnom, načitanom kćerkom koja pokazuje izvjesne simpatije prema ocu dok ju brat u naletima apsurdne napaljenosti želi zvjerski pojebati — i sa samima sobom. Međusobno.

Vitez nam je odlučio ponuditi likove koji bi na prvu mogli zvučati i izgledati kao grube skice, nedovoljno isprofilirani i s nejasnim motivima, ali ako uzmemo u obzir što se sve događa oko nas, kakovi ljudi doista postoje i imajući u vidu Vitezovu sklonost (apsurdnom) pretjerivanju — nijedan lik u filmu nije nemoguć. Od kovanju zavjera sklonog stranog šefa, oštrokondže s posla koja se totalno jebe s tim istim šefom, Bosanca koji je zadnji put vidio Sarajevo tijekom ZOI ’84., ali i dalje tvrdi da je “vidio sranja u ratu“, emancipirane militantne lezbijke, emancipirane militantne feministkinje i njenog šeprtljavog bezmudog dečka…

Sve su to ljudi koji nas okružuju, a kada ih Vitez stavi na jedno mjesto, vatromet je očekivan, šale — one suptilne i one ne tako suptilne — na mjestu, ali da filmu nešto nedostaje… jebiga, nedostaje. Ipak, da je Vitez iznimno potentan autor pokazat će par detalja u filmu poput diverzije koja će nas voditi u potpunosti na pogrešnu stranu razumijevanja motivacije (anti)junaka, hintovi koji nagoviještavaju tko je sljedeća žrtva i slični redateljsko-scenaristički postupci. Postmodernistička citatnost je na djelu, još jednom. Šuma Summarum je, htjela ne htjela, posve na tragu Deliverancea (idejno) i Severancea (izvedbom). IGV je, vrijeme će pokazati, vješt kuhar, stoga je i ova kuhinja stilova i stilizacija zanatski na mjestu. Daleko od toga da je sve besprijekorno, razumije se. Rak rana hrvatskih filmova (pre)često je bila gluma učesnika, no ovdje to nije slučaj. Svi su u svojim ulogama uvjerljivi, ne prenemažu se kao da su na daskama koje život znače, a cijeli show kradu Željko Königsknecht kao lakonski nastrojen prevoditelj i Luka Petrušić kao Muhlo, degenerični izdanak degenerične obitelji.

Suma summarum (loš pun, znam)? Smjer u kojemu se kreću recentni uratci hrvatske kinematografije poput ovog filma i, recimo, The Show Must Go On Nevija Marasovića jasan su pokazatelj da u Hrvatskoj postoje ljudi koji imaju namjeru praviti inteligentno-zabavne filmove za širu publiku, a taj smjer bi svi mi, koji smo godinama silovani art house isprdcima Dalibora Matanića i sličnih larpurlartista u pokušaju, trebali cijeniti puno više i pohoditi kina te tako podržati nove mlade nade. Priliku smo propustili s ovim jako solidnim Vitezovim prvijencem, koji je gledao porazan broj gledatelja zbog nedostatka dobre reklame, ali Marasovićev film je, ako se ne varam, još u kinima… pa, što čekate? Hitno.

 

5 komentara za “Šuma summarum

  • Deni Zgonjanin says:

    Zabavan i pomalo umobolan film… Svidio mi se!

  • Jelena Djurdjic says:

    iz trejlera me malo asociralo na Battle royale, stvarno me kopka je li čemu tako da gledam čim pre

  • Gjuro says:

    Plakat je upravo nevjerojatno neprimamljiv (da ne kažem bezvezan). Bio bi solidan omot knjige, ali ovdje uopće ne funkcionira. Okružen drugim filmskim plakatima, čak i samostalan na filmskome portalu, naprosto tjera oči da krenu drugim putem. Sigurno snosi dio odgovornosti za javni neinteres (u mom slučaju sigurno).

    Ali naravno da ću filmu dati priliku… Jednom.

  • Ozren says:

    Smeće od filma. Prestrašno.

  • Gjuro says:

    Napokon ga pogledah. Razvučeni početak nije obećavao (ona scena u birtiji je kao “Nad Lipom”), ali kad se zahukta, dobijemo sasvim pristojnu dozu bolesnog humora i groteskne društvene kritike. Pomalo trashy, ali u hrvatskom kontekstu dobrodošlo osvježenje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.