Submarine

Piše: Marin Mihalj

Submarine (2010.)

Redatelj: Richard Ayoade

Glume: Craig Roberts, Paddy Considine, Sally Hawkins, Yasmin Paige, Noah Taylor

Ocjena: 7.5

 

Mogla bi se povesti ozbiljna diskusija tko je i kada započeo s uvođenjem neobičnih, socijalnim konvencijama nesklonih likova u filmove, potom tu istu osobu kamenovati jer nam je na kraju podarila filmove lišene bilokakve priče (The Darjeeling Limited, Wes Anderson) u korist brzih, “duhovitih” replika ispunjenih pop referencama. No, tko je bez grijeha — nek’ baci kamen prvi. Siguran sam, sasvim siguran, kako su ti i takvi autori imali dobre namjere a ako znamo kako je put u pakao popločan dobrim namjerama… u redu, sad ću prestati s nizanjem isklišejiziranih te otrcanih izreka i učiniti ono što nekoć briljantni, danas mediokritetan autor poput gorenavedenog Wesa Andersona nije bio u stanju učiniti te se koncentrirati na film i priču istog.

Richard Ayoade, simpatičan tip sa smiješnom fizurom, jedan od nositelja nekoć smiješne, danas i ne baš tako smiješne serije IT Crowd, redatelj nekoliko videospotova genijalnih Arctic Monkeysa sa čijim je frontmenom Alexom Turnerom dobar prijatelj (kasnije ću spomenuti zašto je ova informacija bitna), odlučio je ekranizirati roman mladog britanskog autora Joea Dunthornea, Submarine (2008.), salindžerovski prikaz tinejdžerskog bunta s primjesama dobre stare britanske samodeprecijacije. Koliko se ekranizacija, Submarine (2010.), razlikuje od predloška nisam u mogućnosti odgovoriti jer knjigu nisam čitao, al’ donosim par impresija o samoj ekranizaciji.

Oliver Tate (Roberts) je jedan od onih likova koje ste već nekoliko puta vidjeli u kontemporarnim indie filmovima: smušen pogled, savršeno nesavršena frizura, samoinvolviran, opremljen nizom brzih doskočica koje, čini se, nikada ne padaju na plodno tlo među njegovim vršnjacima. Osim što je opsjednut tim da “skine njufer”, Oliver je zabrinut zbog dezintegracije odnosa otac-majka koji već neko vrijeme ne komuniciraju, a da stvar bude gora — u susjedstvu se pojavi majčin bivši dečko, new age guru, čovjek koji na prvi pogled plijeni pozornost dama i koji je, Oliver predmnijeva, puno privlačniji izbor od njegovog oca, apatičnog morskog biologa. Dok Oliver s jedne strane pokušava “okrenuti” svoju djevojku, s druge strane pokušava zapaliti staru vatru strasti između svojih distanciranih roditelja. Ono što Ayoadea razlikuje od većine indie filmaša današnjice je činjenica kako visoko stilizirani Submarine, njegov dugometražni prvijenac, ima sklonosti ka regularnom iznošenju priče: postavljanje konflikta, pronalazak mogućeg rješenja te razrješenje istoga; put subjekta od točke A do točke B s jasno izraženim motivima. Perfekcionizam autora očituje se u minuciozno isplaniranoj uvodnoj špici i izvrsno korištenim pjesmama Alexa Turnera, koji je za ovaj film posebno napisao par pjesama koje više podsjećaju na njegov projekt The Last Shadow Puppets negoli na glazbu Arctic Monkeysa: dakle, singer-songwriter postulati te tekstualna refleksivnost koja je u potpunosti inkorporirana u samu radnju filma.

Da debitantski uradak Ayoadea ne bi bio savršen pobrinuo se sam redatelj koji je, kako se bližio kraj, isuviše inzistirao (dovraga, bestraga, kvragu!) na onom što sam spomenuo u prvoj rečenici — likovima koji su neskloni socijalnim konvencijama; likovima koji mirno i duhovito rješavaju probleme poput smrti, depresije i preljuba. No, da ne bi ostavio pomalo gorak okus u ustima, Ayoade se pobrinuo da ovaj film o odrastanju ima uistinu pretencioznu završnicu, ali i smion pokušaj imitiranja starijih majstora (cijela vizura filma duguje puno francuskom novom valu). Stoga, film je, baš kao i sam autor, nesavršen al’ smion. I neopterećen. A neopterećenost se cijeni.

 

3 komentara za “Submarine

  • maxima says:

    save as:

    kick ass 😀

  • maxima says:

    Na momente me smorio. No to ga ne čini manjom preporukom. Istina, nije za svakoga. A glazba i boje… neke lude scene, posebno su jake.

    “Pets that die allow children to adjust their emotins”…

    Interesantno.

    (Recenzija je bolja od filma, a film je svježiji od većine teen-topic problem filmova koje sam gledala, na stranu npr. “G

  • maxima says:

    G— prekinu me, kao “Garden State” ili slično… dobro.

Leave a Reply

Your email address will not be published.